Beseda na Veliku Subotu

U ime Oca i Sina i Svetoga Duha.

"Veliki si Gospode i čudesna su djela Tvoja, i nema riječi da opiše čudesa Tvoja". Zaista, velik je Gospod. Veliki je i čudesan u onom svom prvom stvaranju, stvaranju svijeta i čovjeka. Veliki je Gospod i u ovom svom drugom stvaranju, duhovnom stvaranju, koje se naročito u ove svete dane (koje prolazimo pripremajući za Hristovo Vaskrsenje) manifestuje. To su dani Velikog Posta, Velikog Četvrtka, Velikog Petka, Velike Subote. Ono što je stvorio u početku, Bog obnavlja svojim dejstvom i svojim prisustvom, svojom čudesnom silom, i ne samo obnavlja, nego mu daje novu silu, novu snagu. Obasjava ga novom svjetlošću vječnom i neprolaznom, svjetlošću svoga lica, svojim živim prisustvom.

Ako je stvaranje svijeta, po riječima Sv. Grigorija Nisijskoga, bilo početak stvaranja Crkve Božije ( Crkva Božija ništa drugo i ne znači, nego upravo to jedinstvo između Božanskog i kosmičkog, jedinstvo između Božanskog i čovječanskog, početke toga jedinstva i te zajednice između Boga kao Tvorca i njegove tvorevine), onda je ovo drugo stvaranje ( koje započinje Hristovim rođenjem, a završava se Njegovim Vaskrsenjem i Vaznesenjem) punoća Crkve Božije, otkrivenje punoće Crkve Božije. Došao je Gospod, ne da razori stari svijet stvoren Njegovom rukom, ne da razori zakone i proroke, nego da otkrije punoću zakona i proroka, da otkrije punoću stvorenoga svijeta, da otkrije punoću i savršenstvo ljudske prirode, da je otkrije sobom i svojim rođenjem, svojim primanjem ljudske prirode od Presvete Djeve, svojim življenjem sa nama i među nama, svojom Svetom naukom, tim Svetim sjemenom koje sije po našim dušama i srcima; svojim stradanjem, kojim otkriva svu veličinu, beskrajne svoje božanske ljubavi prema nama. Nema veće ljubavi od one da neko svoj život položi za bližnje svoje. Tu je zapovijest Hristos prvo ispunio, pa je tek onda ostavio nama kao zavještanje, upravo na dan svoga stradanja, svoga raspeća, i svoje smrti.

Punoća svega toga je upravo ovaj veliki dan, dan - subotnji. Kažu Sveti oci, to piše i u knjigama iz kojih pjevamo pjesme Bogu, da se ono prvo Božije stvaranje koje je trajalo šest dana (a pred Bogom je dan kao hiljada godina, i hiljade godina kao jedan dan i kao jedan tren) završilo Božanskim odmorom. " Ušao je Gospod u spokoj svoj, i stvorio je sedmi dan - Subotu, kao dan svoga odmora, u kome počinu od svih djela svojih". Gospod u Jovanovom Jevanđelju kaže da Od tada pa do danas, Otac Njegov djela, i On djela neprekidno

Bog, ne samo što je stvorio svijet, nego je prisutan u svijetu, i svojim stvaralačkim prisustvom i činom usavršava svijet i djela svoje Sveto djelo. To Njegovo djelo naročito se otkriva u ove dane Velike četrdesetnice, gdje vršimo jednu vrstu rekapitulacije sveukupne ljudske istorije, i svih događanja Božanskih, događanja Božanske istorije i spasenja, događaje prije i poslije Hrista. Svi se oni sabiraju u ove Svete dane Velikoga četrdesetodnevnoga posta. Istorija svijeta i prirode, istorija čovjeka i njegovog života, istorija Božijeg djejstva i prisustva u istoriji svijeta i u istoriji čovjeka, sve to dobija svoju punoću u ovim Svetim danima; u Tajnoj Večeri održanoj na Veliki Četvrtak, koju mi neprekidno ponavljamo u spomen Hristov; u tajni Velikog Petka, kada je Gospod sišao u Ad, prisutan sa Ocem i Duhom, na prestolu Nebeskom ( prisutan među nama i sa nama tajnom svoga stradanja i svoga tijela); i u tajni Velike Subote u kojoj se nalazimo, i koja nije ništa drugo, nego punoća one prve Subote, punoća onog prvog stvaranja.

Prvo stvaranje se završilo subotnjim danom, drugo stvaranje Božansko se završava ovom subotom, kada Gospod, kao što je počinuo u ona iskonska vremena od svih svojih djela, tako je počinuo i od svoga truda i napora, od svoga stradanja i podviga zemaljskoga, u ovaj subotnji dan. Tijelo Njegovo je počinulo u zemlji, da bi onda vaskrslo, i silom vaskrsenja osveštalo nebo i zemlju, istoriju, prirodu svijeta, prirodu ljudsku, i sve ono što se događalo i što se događa sa čovjekom od iskoni do današnjega dana.

Veliki dan je Velika Subota. Dan Hristovog odmora. On koji nije imao odmora, On se odmara u grobu u ovaj Sveti dan. Odmara se radi nas i našega spasenja. Svojim odmorom, On silazi u ad, On je prisutan među nama, On nam priprema put za Carstvo Nebesko, i priprema se za Vaskrsenje, i kroz njega priprema opšte Vaskrsenje mrtvih. Zato i čitamo ovih dana onaj zapis, čudesni zapis proroka Božijeg Jezekilja, gdje se govori o kostima koje su rasute po svoj zemlji, kako Duh Božiji silazi u te kosti. Silaskom Hristovim u ad, Duh Sveti je onaj koji kroz Hrista Vaskrsloga obnavlja i preprema opšte Vaskrsenje mrtvih.

"Veliki je Gospod, i čudesna su djela Njegova, i nema riječi da opiše čudesa Njegova".

Bogu našemu, koji je počinuo od djela svojih poslije prvoga stvaranja, i koji je počinuo u ovaj subotnji dan od djela svoga Bogočovječanskoga, neka je slava i hvala u vjekove vjekova. Amin.

BESJEDA NA VELIKU SUBOTU - HRAM SV.ĐORĐA U PODGORICI 30.04.2005.g.