BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Rusija hoće - jaku Srbiju

Rusija hoće - jaku Srbiju
05.11.2007. god.

Rusiji je potrebna jaka i prosperitetna Srbija, slaba Srbija nije u interesu ni Balkana ni Evrope - ocenio je u intervjuu za Glas javnosti ruski ambasador u Beogradu Aleksandar Nikolajevič Aleksejev.

Samo što ste u jednom inervjuu ocenili da posrednička trojka za pregovore o konačnom statusu Kosova i Metohije - Frenk Vizner (SAD), Aleksandar Bocan-Harčenko (Rusija) i Volfgang Išinger (EU) - nije „kolektivni Ahtisari“. Ipak, ne čini li Vam se da se zapadni predstavnici unutar trojke pomalo tako ponašaju, da oni koji iza njih stoje pokušavaju da od trojke, bar delimično, naprave „kolektivnog Ahtisarija“?

- Možda je takav utisak kod nekih ostavila pojava „papira“ nazvanog „14 tačaka“. Ali, jedina svrha tih „14 tačaka“ - bar što se Rusije tiče - bila je: da pokaže kako „trojka“ vidi moguće tačke dodira strana u pregovorima. A koliko je to „viđenje“ bilo uspešno - nije na meni da sudim. To je pravo direktnih učenika pregovora. Dakle: za Rusiju „14 tačaka“ nisu pokušaj da se - umesto Beograda i Prištine - „nacrta“ konačni status Kosova. Rusija u tako nečemu ne bi učestvovala!

Zvanični Beograd je odbacio deo „14 tačaka“, uprkos tome što se ruski član trojke sa svih 14 bio saglasio. Postoje li između Moskve i Beograda prethodne konsultacije povodom takvih dokumenata? Da su postojale u slučaju „14 tačaka“ - Beograd ne bi imao sa čime da se ne složi...

- Moskva je u stalnim kontaktima sa Beogradom povodom Kosova. Po raznim kanalima. Naravno, i preko svoje ambasade u Srbiji. Da ne bi bilo nikakve zabune: „14 tačaka“ je samo interni dokument „trojke“ koji je bio sračunat i na to da pokaže kako će se na njih odreagovati u Beogradu i Prištini, hoće li se na osnovu tog „papira“ iskristalisati kakvi novi momenti.

Članovi trojke nastupaju kao trojka. Ali, pokušavaju li možda Išinšer i Vizner da nastupaju i isključivo u ime Brisela i Vašingtona?

- Ne mogu da govorim u ime ni EU, ni SAD, čak ni u ime trojke u celini. Jedino mogu da potvrdim sve principijelne pozicije svoje zemlje: za Kosovo se mora tražiti i naći pregovorno kompromisno rešenje koje će biti prihvatljivo i za Beograd i za Prištinu, konačni status može biti definisan jedino preko nove rezolucije Saveta bezbednosti UN, a ta rezolucija mora biti u svemu izvedena iz normi međunarodnog prava i preuzeti ključne stavove Rezolucije 1244.

Znači li to da će moskva insistirati da se iz Rezolucije 1244 u tekst nove „presele“ pre svega odredbe koje garantuju teritorijalnu celovitost srbije i njen suverenitet na celoj sadašnjoj teritoriji?

- Principijelna pozicija Moskve podrazumeva da se i sa tekstom nove rezolucije moraju saglasiti i Beograd i Priština. Dakle: Rusija će u Savetu bezbednosti podržati ono na šta pristane Srbija.

Išingeru se pripisuje da je kao model za „konačni status“ ponudio sporazum između tadašnje dve nemačke države iz 1972. godine. Da li je on taj „koncept“ nudio i unutar trojke?

- Nisam još video nikakav „papir“ sa takvom inicijativom. Ne raspolažem informacijama kako se prema takvim idejama odnose druga dva člana trojke.

Kako se prema „Išingerovom planu“ postavio vrh ruske diplomatije?

- Za Moskvu je i tim povodom od principijelne važnosti da li bi to bilo prihvatljivo za Srbiju. Manje je, dakle, važno kako bi o tome što zovete „Išingerovim planom“ mislili u Moskvi. Naglašavam: za Moskvu je prihvatljivo samo ono što je prihvatljivo i za Beograd i za Prištinu. Znači: za Srbiju.

Član nemačkog Spoljnopolitičkog saveta Aleksandar Rar za „Išingerov plan“ je rekao da u njemu vidi pokušaj da se Srbija podeli pa da se između Beograda i Prištine prave konfederalni ili klasični međudržavni odnosi...

- Ne bih da komentarišem tuđe ocene. Tim pre što je „Išingerov plan“ - bar zasad - nepostojeći „papir“.

U Beogradu se stiče utisak da Išinger pokušava da igra ulogu lidera unutar trojke...

- Gospodin Išinger se trudi da se pronađe kompromisno rešenje u situaciji koja je veoma složena. Čini mi se da članovi „trojke“ nastupaju dosta složno i da nema pokušaja da neko prigrabi dirigentsku palicu.

Ima li pokušaja da se preko „trojke“ nameće Srbiji?

- Da li je Rusija ikada išta nametala Srbiji? Naravno da nije. Tako je bilo, tako jeste i - tako će i biti!

A pokušavaju li tako nešto partneri Bocan-Harčenka?

- Ne bih o tome. Ovlašćen sam da govorim jedino o poziciji i stavovima Rusije.

Već su se pojavile spekulacije da je tzv. „Išingerov plan“ plod panike zato što se primiče 10. decembar a rešenja za Kosovo i Metohiju još nema. Vaš komentar?

- Nisam kao što sam rekao, video nikakav Išingerov „papir“. Nemam šta da komentarišem.

Ipak, ima li „panike“, s obzirom na to da zvanična Moskva uporno ponavlja: ne smeju se nametati nikakvi rokovi za okončanje pregovora, ne sme se vršiti pritisak na Srbiju?

- Za Rusiju, 10. decembar je samo rok za predaju izveštaja trojke generalnom sekrataru UN Ban Ki Munu. Ništa više!

Neće li, uprkos takvom stavu Moskve, uskoro početi da se Srbiji nameće kao „krajnji rok“ 10. januar, 10. februar ili 10. juni 2008. godine?

- Ne bih voleo da se to dogodi. U svakom slučaju, ako do 10. decembra ne bude rešenja za Kosovo - pregovori će morati da se nastave i da traju onoliko dugo koliko bude potrebno.

Šta ako budu potrajali još godinu, pet godina ili koliko pregovori o kiparskom ili palestinskom problemu?

- Moja zemlja je protiv svakih nametnutih rokova, svejedno - radilo se o pet dana ili pet godina. Rusija je podjednako protiv forsiranih rokova kao i svakog razvlačenja pregovora. Zato na sve načine pomaže da pregovori Beograda i Prištine protiču normalno. U uverenju da postavljanje rokova samo odmaže dostizanju kompromisa između Beograda i Prištine.

Predsednik Vlade Srbije Vojislav Koštunica javno je kritikovao SAD da ohrabruju Prištinu da ne pristane ni na šta manje od nezavisnosti...

- Rusija nije samo protiv forsiranih rokova, nego i protiv - svakog pokušaja da se već sada predskaže krajnji ishod pregovora između Beograda i Prištine...

Ne radi li se, u slučaju američkog ohrabrivanja Albanaca da budu nepopustljivi, o nečem mnogo ozbiljnijem od predviđanja „krajnjeg ishoda“?

- Sada je najvažnije da svi shvate da se po svaku cenu, u interesu pregovora, moraju uzdržati od svakog pokušaja da izmodeliraju ishod pregovora i „konačni status“ Kosova.

Kako se u Moskvi gleda na nagoveštenu mogućnost da će Priština iz Vašingtona i Brisela dobiti mig da uoči Nove godine jednostrano proglasi nezavisnost Kosova?

- To bi bilo krajnje opasno! Sa opasnim posledicama i na Balkanu i van njega pošto u svetu ima premnogo tzv. latentnih konfikata. Ti konflikti bi preko noći postali vulkani koji ponovo izbacuju lavu. Oni koji su u iskušenju da daju „mig“ trebalo bi nad ovim da se dobro zamisle.

Očito imate na umu mogući domino-efekat... Da li bi „država Kosovo“ navela Abhaziju, Južnu Osetiju, Karabah i Pridnjestrovlje da odmah proglase nezavisnost?

- Abhazija je to već učinila. Odustajanje od principa nepovredivosti državnih granica stvorilo bi haos i opasan presedan. Zato je pred svetskom zajednicom kardinalni izbor: ili međunarodno pravo ili potpuna neizvesnost.

Utisak je da se preko „konačnog statusa“ Kosova i Metohije rešava i status međunarodnog prava i status Ujedinjenih nacija, pa i status SAD. Hoće li Bela kuća po svaku cenu nastojati da zadrži ulogu svetskog hegemona ili će, kako je rekao šef Vaše diplomatije Sergej Lavrov, „meko aterirati“u novi multipolarni svetski poredak...

- Istina je, na „dnevnom redu“ je i status Ujedinjenih nacija i međunarodnog prava...

Pojavile su se informacije da je Rusiji već ponuđeno: da popusti povodom Srbije i Kosova, a da će Vašington njoj popustiti povodom svog protivraketnog štita u Evropi. Hoće li Moskva pristati na takvu trgovinu?

- Moskva nije ni u najmanjem iskušenju da sa bilo kime trguje povodom Srbije i „konačnog statusa“ Kosova! Takvog trgovanja nije bilo i neće ni biti. Naglašavam: neće ni biti! Ovlašćen sam da ovo u ime svoje zemlje oficijelno potvrdim.

„JAT“, BOR, VINČA...

Može li se očekivati ozbiljniji dolazak ruskih investitora u Srbiju?
- „Bazni element“ učestvuje, kao što se zna, na tenderu za privatizaciju RTB „Bor“, „Aeroflot“ je zainteresovan za „Jat“, a moskovski Aerodrom Šeremetjevo-2 za izgradnju kargo-terminala na Aerodromu „Nikola Tesla“. Optimista sam. Ranije sam morao da odgovaram na pitanja tipa: dolaze li krupne ruske firme u Srbiju. Sada je već pitanje: kako projekti i kontakti napreduju...
Pojavile su se tvrdnje da Srbija neće moći da naplati od Rusije deo „sovjetskog duga“ ukoliko odustane od dalje izgradnje akceleratora u Vinči. Ima li u tome istine?

- Nema. Rusija je priznala da Srbiji duguje 300 miliona dolara i taj dug će isplatiti realizacijom projekata. Ako Srbija odustane od akceleratora - za Vinču vezani deo duga biće otplaćen realizacijom nekog drugog projekta. Inače, projekat zamene turbina HE „Đerdap“ realizuje se uspešno...

STRATEŠKI „JUŽNI POTOK“

U kojoj su fazi kontakti povodom izgradnje gasovoda „Južni potok“ preko teritorije Srbije? Kakvi su izgledi da do realizacije tog projekta dođe?
- Rano je za prognoze, ali se stvari pomeraju napred. Dolazak prvog čoveka „Gazproma“, gospodina Alekseja Milera, u Beograd bio je veoma produktivan. Na dobrom smo putu. „Južni potok“ je strateški projekat koji je u interesu i Srbije i Rusije. U toku su intenzivni kontakti na raznim nivoima. Pre svega ekspertskim.

Sa Zapada se Srbiji, mada ne oficijelno, poručuje: „ruski gasovod“ i članstvo u EU i NATO ne idu pod ruku...
- Rusija nikada Srbiji nije postavljala nikakve političke uslove! Nikada! Gasovod bi za Rusiju bio samo zajednički ekonomski projekat od obostranog interesa. I ništa više! Taj projekat bi Srbiji osigurao stratešku bezbednost. Energetsku stabilnost u strateškoj perspektivi. Sa „Južnim potokom“ bi Srbija imala strateški energetski temelj...

BIĆE RUSKA BANKA

Hoće li se u Srbiji pojaviti ruska banka?
- Nadam se da hoće. A kada? Za pola godine, malo pre ili malo kasnije? Videćemo. U svakom slučaju, ruski krupni kapital shvata da u Srbiji ne može ozbiljno poslovati bez oslonca na svoju zajedničku banku.

NISAM ČUO DA MI JE TAKO NEŠTO NUĐENO...

Ambasadori pet velikih zapadnih zemalja uputili su zvaničnom Beogradu demarš nakon što je premijer Vojislav Koštunica doveo u vezu Dejtonski sporazum i Rezoluciju 1244. Da li je Vama bilo ponuđeno da se tom demaršu priključite?
- Nisam ni od koga čuo da mi je nešto takvo nuđeno. Inače, Dejton se mora poštovati, jednako kao i Rezolucija 1244. Menjanje Dejtonskog sporazuma za Rusiju je moguće jedino uz dobrovoljnu saglasnost dva entiteta i sva tri državotvorna naroda u BiH.

Neke velike zemlje, koje stoje iza poteza Miroslava Lajčaka, kao da nastupaju sa sasvim drugih pozicija. Kao da polaze od toga da samo slaba i razoružana Srbija može biti „garant“ mira i stabilnosti na Balkanu...
- Stav Rusije je potpuno suprotan: samo ekonomski snažna, politički stabilna i prosperitetna Srbija može biti garant normalnog i stabilnog stanja stvari u regionu. Dakle: samo jaka i u sebe uverena Srbija. Rusija, sa svoje strane, čini sve što može da Srbija postane i ostane takva.



  • Izvor
  • Glas javnosti
  • Povezane teme


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE


Brisel govori o slobodi govora, ali je ne podržava, izjavio je predsednik Donjeg doma ruskog parlamenta

SAD i njihovi saveznici se plaše da će Moskva izgubiti rat, izjavio je ukrajinski lider


„Akutna faza vojno-političke konfrontacije sa Zapadom je u punom jeku“, izjavio je ministar spoljnih poslova Moskve

Specijalni izaslanik Rusije u Kabulu izjavio je da Nju Delhi i Moskva imaju slične pristupe avganistanskoj krizi



Ostale novosti iz rubrike »