BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Sukob u Nagorno-Karabahu - pregled situacije - 16.10.

17.10.2020. god.

   


Pregled dešavanja na ratištu u Nagorno Karabahu za 16.10.

Mapa spornog regiona Nagorno-Karabaha


  

 

 

 

 

 

 


Pregled političkih i drugih vesti za 16
.10. 



„Dobio sam jasna uverenja da će Rusija i ODKB ispuniti svoje obaveze prema Jermeniji ukoliko se situacija u regionu pogorša“ Francsuka i SAD su dužne da podrže napore Rusije kako bi se konflikt u Nagorno-Karabahu rešio, izjavio je premijer Jermenije Nikol Pašinjan.

On je takođe rekao i da smatra da bi Rusija trebalo da odigra još važniju ulogu po pitanju stabilizacije mira u regionu Nagorno-Karabaha budući da je jedna od predsedavajućih u Minskoj grupi OEBS-a po tom pitanju.


„Dobio sam jasna uverenja da će Rusija i ODKB ispuniti svoje obaveze prema Jermeniji ukoliko se situacija u regionu pogorša“, istakao je Pašinjan.


„Pravo na samoopredelenje naroda Nagorno-Karabaha je crvena linija“: Intervju sa Pašinjanom  Planovi Turske i Azerbejdžana da blickrigom preuzmu kontrolu nad Nagorno-Karabahom su propali, rekao je jermenski premijer Nikol Pašinjan.

Juče su azerbejdžanski predsednik Ilham Alijev i jermenski premijer Nikol Pašinjan dali paralelni intervju za RIA Novosti, koji je vodio Dmitrij Kiseljov, generalni direktor novinske agencije "Rosija sivodnja".

Prenosimo intervju jermenskog premijera.
Intervju sa Alijevim možete pročitati OVDE.

Još uvek nije moguće proceniti gubitke stranaka i broj zatvorenika?

Pašinjan: Mnogi stručnjaci kažu da je ovo rat bez presedana u 21. veku. Jer ovde su uključene sve vrste naoružanja: tenkovi, dronovi, avioni i helikopteri, oklopna vozila, artiljerija, raketna artiljerija itd. I puno vojnika i trupa je uključeno u ova neprijateljstva. Odnosno, vode se vrlo velike i žestoke borbe, a trenutno se Odbrambena vojska Nagorno-Karabaha nalazi u odbrani. I u stvari, možemo reći da su planovi Turske i Azerbejdžana da brzom krigom preuzmu kontrolu nad Nagorno-Karabahom trenutno propali.

- Gospodine premijeru, često slušamo o stranim plaćenicima i teroristima koji se bore na strani Azerbejdžana. Da li imate dokaz za to i da li se stranci bore na strani Jermenije?

Pašinjan: Čitav svet već govori o ovome. Ovo je veoma važna nijansa, a takođe je važno jer će pomoći da se razume ko je i iz kojih razloga započeo ta neprijateljstva. Naravno, postoje konkretni dokazi da teroristički borci iz Sirije učestvuju u borbama protiv Nagorno-Karabaha. Ovaj video dokaz je već objavljen na društvenim mrežama i u medijima. I sada je očigledno da je Turska glavni sponzor ovog rata. Turska je angažovala i prebacila ove terorističke borce u zonu sukoba Nagorno-Karabaha. Odlukom i pod pokroviteljstvom Turske odlučeno je da se započne rat, napad na Nagorno-Karabah.
Važno je razumeti zašto. Zato što je bilo očigledno da azerbejdžanska vojska sama nije sposobna da se bori protiv Odbrambene vojske Nagorno-Karabaha. Stoga je Turska odlučila da uključi teroriste, turske trupe - oni su uključeni ne samo u vođstvo vojnih operacija, već i direktno u specijalne snage turske vojske (na terenu). Prema nekim informacijama, u neprijateljstva su uključene i specijalne snage pakistanske vojske. I mislim da je to što se barem tiče učešća militanata iz Turske već dokazano u celom svetu, jer mnogi međunarodni mediji o tome već pišu.
Vrlo zanimljive informacije stigle su poslednjih dana iz Rusije, sa Severnog Kavkaza, kada su militanti likvidirani u Čečeniji i Dagestanu, a bilo je podataka da su ti militanti u Rusiju došli iz inostranstva, da su došli iz Sirije. I ovde vidim direktnu vezu u ovom procesu - militanti iz Sirije su prebačeni iz Turske u zonu sukoba u Nagorno-Karabahu kako bi započeli rat protiv Nagorno-Karabaha, a sada se već pojavljuju na Severnom Kavkazu. Ovo je vrlo važna činjenica koja pokazuje da se ova situacija više ne odnosi samo na sukob u Nagorno-Karabahu, već ga je i prevazišla, u njegovom lokalnom smislu. Ovo je već regionalni sukob pune razmere koji pogađa specifične interese zemalja u regionu. I mislim da posebno u Rusiji treba biti veoma pažljiv na ovu činjenicu.

Što se tiče jermenske strane, naravno da nema stranaca koji bi se borili sa strane Nagorno-Karabaha. Možda postoje neki Jermeni koji su došli iz dijaspore da podrže svoje sunarodnike. Ali, naravno, ne mogu se smatrati plaćenicima.

- U moskovskim sporazumima od 10. oktobra pominju se osnovni principi nagodbe, molim Vas da dešifrujete ove principe onako kako ih razumete?

Pašinjan: Ovi principi su dobro poznati - to je pravo na samoopredeljenje naroda, oto je nekorišćenje sile ili pretnja upotrebom sile, teritorijalni integritet. Pitanje je kako strane tumače ove principe, jer se tokom pregovaračkog procesa pokazalo da različite strane različito tumače ove principe. I sada imamo situaciju da je jedan od ovih veoma važnih principa već prekršen. Već sam govorio o tome - to je nekorišćenje sile ili pretnji silom za rešavanje problema Nagorno-Karabaha.

- Gospodine premijeru, ako govorimo o kompromisima, na koje kompromise biste i dalje bili spremni? I postoji li linija preko koje se ni pod kojim uslovima nećete povući?

Pašinjan: Da, naravno, postoji takva karakteristika, i ova osobina je pravo na samoopredeljenje naroda Nagorno-Karabaha. I uvek je u svako doba Jermenija bila spremna na takav kompromis. A najpoznatija inicijativa je Kazanjska inicijativa, kada je Jermenija bila spremna za konkretan kompromis. Ali Azerbejdžan je odbio da potpiše ove sporazume, jer Azerbejdžan nije želeo i ne želi da prihvati pravo na samoopredeljenje Jermena iz Nagorno-Karabaha. A pravo na samoopredeljenje Nagorno-Karabaha je linija za nas, naravno, to je za nas „crvena linija“ preko koje ne možemo da pređemo.

- Izvinite, da razjasnimo o kakvom kompromisu govorite?

Pašinjan: Rekao sam da je Jermenija spremna na kompromise. I pitali ste da li postoji „crvena linija“ preko koje nećemo prelaziti. I rekao sam da je to pravo na samoopredeljenje naroda Nagorno-Karabaha.

- Upravo smo razgovarali o liniji, ali o nekom konkretnom kompromisu? Ne biste želeli da navodite primere takvog kompromisa, da li sam dobro razumeo?

- Znate, sada su u moskovskoj izjavi navedeni konkretni koraci kako da se obnovi određeni proces pregovora. A konkretni koraci su već opisani u okviru ovog sporazuma, i mi smo spremni da preduzmemo takve korake za rešavanje pitanja Nagorno-Karabaha. I mi smo spremni na takve kompromise, spremni smo na proporcionalne kompromise, na šta je Azerbejdžan spreman.

- Hvala, gospodine premijeru. Zaista smo rekli da se ovaj rat odlikuje izuzetnom okrutnošću, ta okrutnost je već otišla u istoriju, a oba lidera su ušla u istoriju kao učesnici okrutnog rata. Kako biste voleli da nakon toga ostanete u istoriji?

Pašinjan: Ovo nije pitanje bilo kakve lične ambicije. Voleo bih da se sukob oko Nagorno-Karabaha konačno reši kao rezultat ovog sukoba. Na osnovu kompromisa. Tako da nađemo rešenje koje bi bilo prihvatljivo za sve strane - Jermeniju, Nagorno-Karabah i Azerbejdžan. I to bi bila konačna odluka.

- Gospodine premijeru, postavio sam sva planirana pitanja. Možda biste želeli da dodate još nešto?

Pašinjan: Naravno. Odgovarajući na vaše prvo pitanje, rekao sam da je veoma važno obratiti pažnju na ciljeve koje Turska ima u ovom procesu. Siguran sam da se Turska nakon dobro poznatih događaja s početka 20. veka želi vratiti na Južni Kavkaz da bi nastavila politiku jermenskog genocida na Južnom Kavkazu. Veoma je važno shvatiti da je ovo pragmatičan cilj za Tursku. Ne emotivni cilj, već pragmatičan cilj, jer Jermeni Južnog Kavkaza su poslednja barijera za Tursku, za širenje na sever, za širenje na istok i za širenje na jugoistok, jer sam siguran da je ovo nastavak turske carske politike. A sve ovo što se sada događa na Južnom Kavkazu treba posmatrati u kontekstu politike koju Turska vodi u Sredozemnom moru, u Libiji, u Siriji, Iraku, u odnosu na Grčku i Kipar. Kao što sam već rekao, ovo što se sada dešava, ovaj proces je već izašao iz okvira lokalnog sukoba oko Nagorno-Karabaha, sada se odvija preraspodela. Turska želi da redistriše Južni Kavkaz, tačnije da preuzme kontrolu nad celim Južnim Kavkazom i od njega napravi odskočnu dasku za dalje širenje u pravcu severa, istoka i jugoistoka. 

„Azerbejdžan ni pod kojim uslovima neće pristati na nezavisnost Nagorno-Karabaha“: Intervju sa Alijevim  U četvrtak su azerbejdžanski predsednik Ilham Alijev i jermenski premijer Nikol Pašinjan dali paralelni intervju za RIA Novosti, koji je vodio Dmitrij Kiseljov, generalni direktor novinske agencije "Rosija sivodnja".


Prenosimo intervju azerbejdžanskog predsednika.
Intervju sa jermenskim predsednikom možete pročitati OVDE.






- Gospodine predsedniče, iskreno sam vam zahvalan na ovoj prilici da vam postavljamo pitanja u tako teškom trenutku za Azerbejdžan i ceo svet. Kako ocenjujete rezultate neprijateljstava od 27. septembra, koliki su gubici strana, prema vašoj proceni, i da li ima mnogo zatvorenika?

Alijev: Azerbejdžan je 27. septembra podvrgnut još jednom napadu jermenskih oružanih snaga, što nije bio prvi napad u poslednja tri meseca. Nešto slično, ali u manjem obimu, dogodilo se u julu na državnoj granici, zatim je ovaj napad odbijen, zatim u avgustu, kada je sa jermenske strane poslata diverzantska grupa u cilju izvršenja terorističkih napada na civilno stanovništvo i na vojsku i ova grupa je sprečena. Krajem septembra i naša naselja su bila izložena artiljerijskoj vatri i već u prvim satima imali smo žrtava i među civilnim stanovništvom i među vojskom. Do danas imamo 43 civilne žrtve i više od 200 ranjenih, oko dve hiljade kuća u selima i gradovima koji se nalaze uz kontaktnu liniju su ili potpuno uništene ili oštećene. Nažalost, artiljerijsko granatiranje iz Jermenije nastavlja se i nakon dogovora o parametrima prekida vatre, uključujući varvarsko bombardovanje grada Gandže, usled čega je ubijeno 10 civila, a četrdesetak ranjeno. Što se tiče gubitaka na bojnom polju, prema našim podacima, gubici jermenske strane su mnogo veći od naših gubitaka. Objavićemo svoje gubitke među nakon vruće faze sukoba.

Što se tiče rezultata neprijateljstava, oni su veoma uspešni za azerbejdžansku vojsku. Uspeli smo da probijemo duboko ešaliranu odbranu neprijatelja. U nekim oblastima postojale su čak četiri linije odbrane. Planinski teren, naravno, čini odbranu mnogo pogodnijom od kontraofanzive. Do danas je na desetine naselja oslobođeno od okupacije, uključujući grad Džebrail i većinu sela regije Džebrail, apsolutnu većinu sela u regionu Fizuli i selo Sugovušan, koje je od strateškog značaja. Proterali smo okupatore sa strateških visina na planinskom lancu Murovdag i nastavljamo uspešno da obnavljamo teritorijalni integritet naše zemlje.

- Čujemo sa različitih strana o učešću plaćenika iz Sirije ili Libije na strani azerbejdžanske vojske, u kojoj meri možemo da verujemo?

 

Alijev: Već sam mnogo puta govorio o ovoj temi. Nema potrebe za bilo kakvim stranim vojnim učešćem u Azerbejdžanu. Naša vojska se sastoji od više od sto hiljada boraca i, ako je potrebno, mobilizacijom se ova cifra može povećati nekoliko puta. Danas su oružane formacije koje imamo u potpunosti sposobne da izvrše bilo koji zadati zadatak. Snimci uništavanja jermenske vojne opreme dostupne su na internetu. Naravno, nijedan plaćenik nema takve kvalifikacije i takve tehničke mogućnosti. Uništili smo neprijateljsku vojnu opremu vrednu više od jedne milijarde dolara samo koristeći bespilotne jurišne avione, ne računajući druga sredstva kojima raspolažemo. Potencijal azerbejdžanske vojske je poznat - ni za koga nije tajna. Stoga nemamo potrebe za dodatnim vojnim snagama. Azerbejdžan je uvek bio dosljedni borac protiv međunarodnog terorizma i nikada nećemo dozvoliti da bilo koja teroristička organizacija pravi gnezda na našoj teritoriji, tim više što predstavlja pretnju našem narodu i našim susedima. Nikada to nećemo dozvoliti. Niko nam nije pružio nikakve dokaze o prisustvu stranih oružanih formacija na teritoriji Azerbejdžana, koje učestvuju u trenutnim sukobima. Naš zvanični stav je da nemamo stranih plaćenika.

- U moskovskim sporazumima od 10. oktobra pominju se osnovni principi nagodbe, molim Vas da dešifrujete ove principe onako kako ih razumete?

- Ovi principi su razvijeni tokom godina. Više od deset godina, rekao bih. U procesu mog rada sa prethodnim rukovodstvom Jermenije, vrlo smo aktivno krenuli napred u procesu koordinacije pozicija. Bilo je vrlo teško. Pregovori su u svakom slučaju težak proces, a još više o tako važnom pitanju. Ipak, obe strane su pokazale želju da slede put političkog rešenja. Ali, na nesreću, nakon što je trenutna vlada Jermenije došla na vlast, jermenska strana je sve ono što se prethodno nakupilo jednostavno bacila u natu za smeće. Pokušao se takođe promeniti format pregovora, da se u pregovore uključe vlasti takozvane Nagorno-Karabaške republike, što smo odbili i mi i kopredsedavajući OEBS-ove grupe Minsk.

Što se tiče osnovnih principa, tamo je sve jasno rečeno. Oslobađanje okupiranih azerbejdžanskih regiona planirano je u faznom planu. U prvoj fazi, to je jugoistočni deo okupiranih teritorija - pet regiona. U drugoj fazi, to su teritorije smeštene između Nagorno-Karabaha i Jermenije - oblasti Lačin i Kelbajar. Otvaranje svih komunikacija, uključujući i komunikacije koje se nalaze u drugim delovima jermensko-azerbejdžanske granice. Povratak izbeglica i interno raseljenih lica u njihova mesta porekla, što podrazumeva povratak azerbejdžanskih izbeglica na teritoriju Šuše i druga područja bivše autonomne oblasti Nagorno-Karabah, kao i pregovori o konačnom statusu Nagorno-Karabaha, o kojima se moraju dogovoriti strane.

U principu, ukratko, ovo su osnovni principi koje je Azerbejdžan uvek poštovao i mi smo ih razvili. Ali nova jermenska vlada je više puta saopštila da je to neprihvatljivo, da neće vratiti ni centimetar zemlje. Jermenski ministar odbrane rekao je da se Jermenija priprema za novi rat za nove teritorije. Stalno su nam dolazile pretnje i uvrede, što je rezultiralo takvom konfrontacijom. Mislim da bi jermenska strana trebalo trezveno da proceni novonastalu situaciju i da se posveti primirju, koje je nekoliko sati kasnije na varvarski način prekršila bombardovanjem mirnog usnulog grada Gandže.

- Gospodine predsedniče, ako govorimo o kompromisima, na koje kompromise biste i dalje bili spremni? I postoji li linija preko koje se ni pod kojim uslovima nećete povući?

Alijev: Naš stav je uvek bio vrlo konstruktivan i dosljedan. Takođe se oslanja na norme međunarodnog prava u pogledu sprovođenja četiri rezolucije Saveta bezbednosti UN, koje su zahtevale potpuno, trenutno i bezuslovno povlačenje jermenskih snaga sa naših teritorija. Naš stav se uvek zasnivao na pragmatičnom pristupu i mislim da razvoj događaja za pregovaračkim stolom to jasno pokazuje. Što se tiče „crvenih linija“, to smo vrlo jasno izjavili i kopredsedavajući Minske grupe su toga svesni - ni pod kojim okolnostima teritorijalni integritet Azerbejdžana ne može biti narušen, Azerbejdžan ni pod kojim uslovima neće pristati na nezavisnost Nagorno-Karabaha. Ali u isto vreme, naš predlog je proizašao iz činjenice da u budućnosti jermenska zajednica i azerbejdžanska zajednica treba da mirno žive i koegzistiraju na teritoriji Nagorno-Karabaha. Inače, to se događa, inače, u drugim naseljima Azerbejdžana, uključujući Baku, gde postoji više hiljada jermena, u Rusiji, Gruziji, u drugim zemljama, gde Jermeni i Azerbejdžanci ponekad žive i rade u istom selu i između njih nema protivrečnosti. Zašto se to kod nas ne može postići? Posvećeni smo tome, ali, naravno, posledice etničkog čišćenja moraju biti eliminisane i sve naše interno raseljene osobe moraju se vratiti svojim kućama. Ovde sam vam, u principu, otkrio malo više od osnovnih principa, našeg pristupa mogućim kompromisima.

- Gospodine predsedniče, brutalnost ovog rata već je ušla u istoriju, a vi ste već deo istorije ovog rata. Kako biste voleli da ostanete u istoriji?

- Znate, svaki rat je surovost, žrtve, patnja ljudi, gubitak voljenih, ali razlika je u tome što je za azerbejdžanski narod ovaj rat oslobodilački, a za Jermeniju osvajački rat. Za nikoga nije tajna, a činjenica je, koju međunarodni posrednici već znaju, da takozvana vojska Nagorno-Karabaha ne postoji. Danas, u udruženju koje tako naziva jermenska strana, 90 posto vojnika su državljani Jermenije, jermenska vojska ih registruje i poziva na služenje vojnog roka i šalje na okupirane teritorije Azerbejdžana: u Agdam, Fizuli, Džebrail, Kelbadžar, Kubatli, Lačin, Zangelan. Pitanje je - šta oni tamo rade? Danas su jermenske okupacione snage na međunarodno priznatim teritorijama Azerbejdžana. I ovo ništa ne može opravdati: ni sa stanovišta međunarodnog prava, ni sa stanovišta ljudskog morala. Trideset godina je nemoguće voditi politiku sprečavanja Azerbejdžanaca da uđe u svoju zemlju predaka. To su iste teritorije na kojima jermensko stanovništvo nikada nije živelo. Druga je stvar što je tamo sve uništeno, a za povratak tamo je potrebno puno vremena i truda, ali takav stav nikako ne može biti opravdan. Stoga se mi i naši službenici borimo i umiremo na azerbejdžanskom tlu, a jermenski vojnici umiru na zemlji koju njihova vlada želi da održi pod okupacijom.

Što se tiče uloge u istoriji, znate, nikada pre nisam o tome razmišljao, a još više sada. Moj glavni zadatak je da opravdam poverenje azerbejdžanskog naroda, da ispunim obećanja koja sam dao tokom godina koje sam proveo na ovoj funkciji. I voditi zemlju putem razvoja i osigurati njen teritorijalni integritet, a kako će moja uloga biti procenjena u budućnosti zavisiće od volje azerbejdžanskog naroda i od onoga što ćemo postići. Stoga mislim da ovo pitanje treba prepustiti onima čije mi je mišljenje uvek bilo dominantno u donošenju određenih odluka, uključujući i pitanje Nagorno-Karabaha. 

Lavrov i Čavušoglu razgovarali o situaciji u Nagorno-Karabahu  Šefovi diplomatija Rusije i Turske Sergej Lavrov i Mevlut Čavušoglu razgovarali su o situaciji u Nagorno-Karabahu.

„U okviru redovnih rusko-turskih kontakata na najvišem nivou, oni su razgovarali o situaciju u Nagorno-Karabahu. Ministri su istakli da nema alternative mirnom rešavanju problema“, saopštio je MIP Rusije.

Lavrov i Čavušoglu su naglasili da je potrebno strogo poštovati odredbe dogovora iz Moskve o prekidu vatre,

Dvojica diplomata su istakli da je neophodan hitan prekid vatre u regionu uz odobrenje kontrolnih mehanizama za njegovu primenu.

 


  • Izvor
  • Tanjug
  • / vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

SAD šalju oružje u vrednosti od 400 miliona dolara kako bi pomogle Kijevu da zadrži mogući pritisak Moskve na Harkov


Čekamo te na drugoj trci karting šampionata!

delegacija u OEBS-u Republike Azerbejdžan, Republike Belorusije, Republike Jermenije, Republike Kazahstan, Kirgiske Republike, Ruske Federacije, Republike Srbije, Republike Tadžikistan, Turkmenistana i Republike Uzbekistan povodom 79. godišnjice Pobede nad nacizmom u...


Zapadne zemlje „sanjaju“ o brisanju Rusije kakva ona sada postoji, izjavio je predsednik


Municija je korišćena protiv naseljenih centara, izjavio je američki predsednik


Ostale novosti iz rubrike »