BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Dr Vladimir Leposavić: Napad na Crkvu je napad na narod

Dr Vladimir Leposavić: Napad na Crkvu je napad na narod
29.08.2020. god.
Komentarišući izjave vladajućih struktura u Crnoj Gori, da Crkva nema pravo da govori o predstojećim izborima, dr Vladimir Leposavić, član pravnog tima Mitropolije crnogorsko-primorske je zaključio da bi to značilo da Crkva nema pravo da se odredi prema spornom Zakonu o slobodi vjeroispovjesti koji se direktno na nju odnosi odnosno da nema pravo da se odredi prema sprovođenju grubo diskriminatorske politike zvanične vlasti.


”Na taj način”, konstatuje dr Leposavić, ”Crkvi se osporava čak i pravo na slobodu govora”.


”I ovih dana se pokazuje cilj zbog koje je donijet ovaj Zakon i kak je zamišljeno da taj pravni akt djeluje – a to nije da štiti vjerske slobode nego da ih praktično ukine. Sada se od Crkve traži da zaćuti, da se odrekne svih svojih osnovnih prava, i ona i njeni vjernici, i da se tako, dakle ćutke, saglasi sa nasiljem, pravnim nasiljem, a i ovim fizičkim, koje se sporadično ali sistemski i ciljano sprovodi nad njom”.

Podsjećajući slušaoce Radio ”Svetigore” na prethodno vođene pregovore ekspertskih timova Mitropolije crnogorsko-primorske i Vlade Crne Gore, on ističe da je u te pregovore Crkva ušla otvoreno, bez ikakvih kalkulacija.

”Želim samo da podsjetim na to da povodom minulih pregovora Crkva nije izašla, kako je to uobičajeno za pregovaračke procese, sa više zahtjeva da bi dobila manje, jer se uvijek u pregovorima od nečega odstupa, da bi to manje bilo zapravo ono što je htjela. Nije bilo nikakvog kalkulisanja. Od prvog momenta Crkva je izrazila minimum svojih zahtjeva nastojala da bude maksimalno konstruktivna, jer su građani od početka tražili da se Zakon ukine i povuče, međutim, Crkva je, razumijevajući poziciju političkih vlasti i drugo, svela zahtjev svog vjernog naroda na te minimalne izmjene Zakona. One su odbijene tako što je od šest traženih članova za izmjene, ponuđeno da se izmijene dva i to u potpunosti nefunkcionalno, što ne riješava problem i ne otklanja opasnost, to je svima bilo jasno. Poslije svega toga, Crkvi je samo ostalo pravo na javnu riječ, pravo na slobodu govora, dakle da se odredi prema ovome i ona to čini”.

Pozivajući se na dokumenta međunarodnih tijela, posebno OEBS-a i Ujedinjenih nacija, on podsjeća da sloboda vjeroispovjesti podrazumijeva i u sebe uključuje slobodu govora, kao jednog od osnovnih ljudskih prava i sloboda.

”Vrlo je važno da se sloboda vjeroispovjesti, kako je to naznačeno i u dokumentima međunarodnih tijela, pogotovo standardima OEBS-a i UN-a, da sloboda vjeroispovjesti podrazumijeva i u sebe uključuje slobodu govora. Ako isključimo slobodu govora i pravo na javnu riječ, onda nema ni slobode vjeroispovjesti. Evropski sud za ljudska prava, na primjer, kada utvrdi da je prekršena sloboda okupljanja ili sloboda udruživanja, on automatski podrazumijeva da je samim tim prekršeno i pravo na slobodu govora. Dakle, sloboda govora je takozvano pravo-sredstvo i ono služi za ostvarivanje mnogih drugih prava. Dakle, nezamislivo je u tom smislu da se sloboda vjeroispovjesti garantuje nekome, a da se pritom podrazumijeva da taj neko ćuti”.

Leposavić dodaje da zakon nije izmijenjen, niti je bilo volje da se on izmijeni onako kako su to tražili vjernici i Crkva od početka, te je samim tim Crkva dovedena u situaciju da mora da iskoristi svoje pravo na samoodbranu.

”Ona to radi naravno mirnim putem, demokratskim putem, govoreći svoj stav bez ulaženja u konkretne stranačke borbe, i to je prirodna situacija da se onaj koga se tiče neki akt i neka politika o tome izjasni. Sve drugo bi bila situacija u kojoj Crkva ne postoji. A Crkva ne može i ne želi da prestane da postoji. Mislim da je i cilj ovog zakona da Pravoslavna crkva ne postoji. Da postoji nešto što će se možda zvati Crkva ili neka institucija koja će nositi takvo ime, a da u suštini nemamo duhovnu i vjersku instituciju kakvu danas imamo, i da je nemamo sa onom ulogom koju ona ima, a ta uloga je, rekao bih, za Crnu Goru upravo suprotno od onoga što vlast govori – spasonosna”.

Analizirajući prethodne periode i neke bitne i teške političke momente, i podsjećajući slušaoce na događaje vezane za referendum o samostalnosti i prethodne izbore, on je rekao da je za svo to vrijeme Crkva ostala uzdržana i da se držala principa odvojenosti crkve i države, što je, kako kaže, u jednoj od nedavnih izjava priznao i predsjednik države.

”Crkva ne samo da se nije miješala u smislu da proizvodi neku dodatnu tenziju, nego je takve tenzije upravo spuštala. Mi se sjećamo poziva, a na to je nedavno podsjetio i naš Mitropolit, da je upravo on bio taj koji je na prethodnim izborima pozvao sve vjernike da,b ez obzira na nezadovoljstvo, svi ostanu mirni, da ostanu u svojim domovima i izbjegnu sukobe, pa i po cijenu toga da njihova politička volja ne bude ostvarena ako je to bio način”.

Iako ima određenu dozu razumijevanja za to da političke izjave u predizbornoj kampanji budu malo naglašenije i jače, jer to je, kako kaže, opšta pojava, dr Leposavić smatra da je premijer Marković poslednjom izjavom izazvao brojne negativne reakcije u crnogorskom društvu i da bi se izjava poput njegove itekako mogla shvatiti kao prijetnja oduzimanja i ugrožavanja preostalih osnovnih ljudskih prava.

”Mislim da ovo prevazilazi mjere prihvatljivog i vidim da su reakcije u široj javnosti takve, te da je od građana i vjernika ova izjava apsolutno doživljena kao prijetnja. Ja bih rekao da su tu sporne tri stvari. Prvo, najava da u Crnoj Gori posle eventualne pobjede vladajuće koalicije ništa neće biti isto. Šta to znači? Da će se u tom smislu sprovoditi, ne znamo do kraja šta je mislio, da li progon, da li je pritisak na ljude da više nemaju uvjerenja koja imaju ili da ih se odreknu? Dakle, šta to znači da ništa neće biti isto, šta se time najavljuje? Drugo, najava da će se sveštenici vratiti u crkve i u manastire, šta to znači? Da li će im biti oduzeta i sloboda kretanja, da li će biti napravljen geto ili neka vrsta crkvenoh aparthejda, prvog u istoriji? Dalje, izjavljeno je da sveštenstvo neće više biti u povorkama, šta to znači? Da li će se u novoj Crnoj Gori ograničiti sloboda okupljanja, da li neće biti povorki uopšte? Da li će i sloboda govora biti ukinuta, da li i ovi mikrofoni na kojima mi pričamo? To je jedna retrogradna najava jedna da će, eto, pobogu, osnovna ljudska prava biti oduzeta. Ne znam kako drugačije da protumačim tu izjavu, čak i da sam apologeta vlasti. Stvarno imamo dobru volju i sve ovo vrijeme smo pokušavali da postignemo dogovor, iako se to vjerovatno teže vidi sa strane, jer ljudi u Crkvi imaju obavezu da sa dobrom voljom i u dobroj vjeri pristupaju, da traže ublažavajuće okolnosti, ne bi li spasili ono što je uvijek osnov za dijalog sa svima: i sa ovom vlašću i sa sledećom i sa bilo kojom, i sa međunarodnim vlastima, dakle, vi uvijek tražite i dužni ste da tražite razloge za dijalog. Ja ne želim da je dalje pogoršavam, ali mislim da je ova izjava vrlo problematična sama po sebi. Vjerujem, da je tako nešto izjavio neko drugi – danas bi moguće bio optužen za izazivanje nacionalne i vjerske mržnje i netrpeljivosti, bila bi podnijeta krivična prijava. Mislim da ova izjava prosto nije dobra i da je kao takva zapravo dokaz odsustva jedne suštinski demokratske svijesti”.

Leposavić smatra da je premijer time samo potvrdio zebnje vjernika da se radi o političkom progonu Crkve.

”Možete najaviti politiku jednu ili drugu, mada mislim da od ove politike kojoj svjedočimo prema Crkvi u zadnjih godinu dana ili dvije ne može biti mnogo gore, ali ne možete da prijetite. Samo su potvrđene zebnje vjernika i tvrdnje Crkve da opredjeljenje ove vlasti jeste da se sa Crkvom, opet ponavljam ničim izazvano, bez ikakvog suštinskog povoda, osim tih političkih mantri ili ličnog nezadovoljstva što neko ne izgleda na jedan ili drugi način, dakle, da se bez ikakvog povoda progon Crkve nastavi. Ljudi prosto moraju da nauče da žive sa situacijama u kojima ne možemo svi jedni drugima izgledati i govoriti na način kako bi to htjeli. To je taj problem i sada se ovdje vodi i borba da se zaista pobjedi uvreženost jednoumlja. Vidite da imamo tu raširenu praksu da je za predstavnike vlasti neprirodno da postoji drugi glas. Jednoumlje se zapatilo, nažalost, u strukturama našeg društva do te mjere da se saopštavanje suprotnog stava proglašava za zločin, po bilo kom pitanju, a nije, prosto nije, nego je to ljudsko pravo. To ljudsko pravo je, kako kaže njemački pravnik Gustav Radbruh, ,,dužnost koju svako ima prema sebi samom”. Tako i Crkva, ona ima dužnost prema svojim vjernicima, ovim danas i onima koji su prije njih živjeli stotinama godinama unazad, da odbrani ono što su takođe ti vjernici  stvarali i branili. Ona ima dužnost da govori i da brani svoja prava. Da brani pravo na imovinu, na slobodu govora, da brani pravo na autonomiju. Crkvene vjerske zajednice su autonomne, znači slobodne od državnih vlasti, one moraju takve da ostanu da bi bile vjerske zajednice, inače će biti nešto drugo”.

On dodaje da je napad na Crkvu zapravo napad na narod i građane ove države, odnosno veliku većinu njih koji su i članovi Crkve. Premijer Marković svojom izjavom prijeti uskraćivanjem sloboda građanima koje su, kako kaže, privukle mirne litije, možda prvi protesti u novijoj, ali i starijoj istoriji Balkana, koji nisu upereni ni protiv koga, već upravo suprotno – za očuvanje identiteta i tradicije.

”Građani su tako snažno doživjeli litije i vjerska okupljanja upravo zato što su mirna, pozitivna, zato što traže odbranu nekih elementarnih prava bez ugrožavanja bilo koga drugog, bilo kog čovjeka, bilo koje institucije, države ili neke treće zemlje. Baš zbog toga što su izašli iz te sfere usko političkog. One su prepoznate od ljudi kao nešto veličanstveno i kao nešto čemu se prisustvuje po prvi put u istoriji, čemu ljudi žele da prisustvuju i drugi put, da svjedoče. Čini mi se da je ovo jedna od rijetkih stvari u ovom vremenu kod većine naših građana za koju su zahvalni Bogu i uopšte prilikama koje su im to priuštile, i što su mogli da učestvuju i da budu svjedoci tih vanrednih, divnih okupljanja, koja treba da budu pobjeda svih. Trebalo je da vlast to čuje kao poziv, jer se sve ovo vrijeme odmah iz ugla nalazi veliko rješenje. Imate jednu ogromnu pozitivnu energiju ljudi, koju treba da razumijete i da je kodifikujete, da izađete u susret svojim građanima i da ih uvažite jer vi njih, što se ovdje zaboravlja, predstavljate, osim što njima vladate. Umjesto toga, vlast hoćete da opresira tu ogromnu narodnu volju i oduševljenje upravo zbog tih i takvih okupljanja, koja nisu bila usmjerena ni protiv koga a najmanje protiv države. Jednostavno su za odbranu i očuvanje tradicije. Probudila se svijest koja želi da se uz sve modernosti, uz sve promjene i progrese ili političke kurseve i u tom smislu učinjenih odabira, nešto sačuva i da se u te promjene ili u tu neizvjesnu budućnost ipak ide sa nečim izvjesnim, kao što je Crkva, sloboda vjere, duhovno obrazovanje, povezivanje u tom smislu, dakle to su poruke. Zato je napad na Crkvu, napad na tu volju ljudi da očuvaju svoj duhovni identitet, jer je on slojevit”, kaže Leposavić.

Zaključujući temu premijerove izjave, on kaže da je narod u Crnoj Gori prepoznao namjere vlasti usmjerene prema Crkvi, a formulisane kroz Zakon o slobodi vjeroispovjesti, te je zato i protestovao.

”Nije Crkva došla sa Marsa, niti iz druge zemlje, niti je taj narod bio sponzorisan, niti je ovaj narod neki skup stranih državljana i slično. Ne, to su ljudi odavde koji su izazvani ličnim nezadovoljstvom zbog načina na koji je pripremljen i donešen i zbog sadržine Zakona o slobodi vjeroispovjesti koji je definitivno usmjeren na to da Crkvu ucjeni ili uništi, da joj oduzme njenu slobodu i nezavisnost. Narod je to osjetio, i taj narod je zbog toga protestovao. Nisu se dakle desili protesti iz nekog nepoznatog razloga, pa da vlast može da kaže da se Crkva digla da ruši državu. Tako nešto prosto nije tačno. To svi dobro znamo. Nije je rušila nikad, gradila je, nije smetala bilo kom njenom političkom kursu do sada, čak i kad je imala suprotno mišljenje”, zaključuje Leposavić.



  • Izvor
  • Tanjug
  • foto: © Mitropolija crnogorsko-primorska/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Ista ograničenja važe za gledaoce i ljubitelje sporta koji prisustvuju Letnjim igrama u Parizu


Dmitrij Peskov je takođe visoko ocenio saradnju regiona Rusije i provincija Kine i istakao njen doprinos razvoju ruskih teritorija koje se graniče sa Kinom.


Na Rusiju se neće vršiti diplomatski pritisak, kao što se ne može pobediti na bojnom polju, rekao je predsednik

Predsednici Brazila i Južne Afrike odlučili su da ne učestvuju na tom događaju, koji isključuje Rusiju, navodi se u izveštajima


Investiciona grupa na čelu sa Džaredom Kušnerom sklopila je posao za izgradnju hotela u Beogradu vrednog 500 miliona dolara


Ostale novosti iz rubrike »