Spomenik dedi heroju našli posle 100 godina
Đura Kaćurić, kovač Sedmog puka slavne srpske vojske, časno je položio svoj život u krvavim okršajima bitke za Kajmakčalan, pred trijumfalni proboj i pobedonosni kraj Velikog rata. Sahranjen je na malom, davno zaboravljenom vojničkom groblju u nekadašnjem selu Petalino, podno vrletne planine Nidže u Makedoniji.
Vek od njegove pogibije, u danu podsećanja na 99-godišnjicu proboja Solunskog fronta, pred pronađenim grobom poklonila mu se unuka Miroslava, koja je tim povodom stigla sa drugog kontinenta, čak iz San Dijega u Americi.
Nekim usudom, kako kaže u ispovesti za "Novosti", Miroslavi se posrećilo da sazna tu mnogo tužnu, ali i herojsku sudbinu svog dede. Sva u grču, potpuno nespremna da primi tako potresnu vest, priznaje da joj je bilo potrebno nekoliko dana da dođe k sebi od suza. No, istovremeno je odlučila da će otići na njegov grob, iako živi čak u Kaliforniji, na drugom kraju sveta.
- Sve je počelo sasvim neočekivano 16. juna, pozivom gospođe Ljiljane Tanasijević, konzula Ambasade Srbije u Skoplju, i vešću da je u selu Petalino, podno Kajmakčalana u Makedoniji, pronađen spomenik mom dedi Đuri - emotivno nam svedoči o svom otkriću Miroslava B. Kaćurić. - Vest me je zaprepastila, paralisala, zato što čitav jedan vek naša familija živi sa jednim jedinim obaveštenjem iz tadašnjih poratnih godina, da je on poginuo u Cerskoj bici 1914. godine. Gospođa Tanasijević otkolonila je sve sumnje kada je sutradan poslala fotografiju spomenika na kome se sasvim jasno vide ispisani ime prezime i zanimanje mog dede: Đura Kaćurić, kovač Sedmog puka.
Tu početnu nevericu, kako kaže, zamenilo je gušenje u suzama, kada je u trenu shvatila da je njen deda Đura prošao najveću i najtežu ratnu golgotu srbskog naroda i sva stradanja vojske, sve do krvave Kajmakčalanske bitke.
- Bože, moj deda je časno položio svoj život za oslobođenje svoje otadžbine a da to niko čitav jedan vek nije znao. Ne može se ni zamisliti kakav je to bol u srcu i duši... Kakva rana se otvori istog trena... Rana koja ne zarasta... A opet, istovremeno, i neka neopisiva radost zbog saznanja da ima grob, spomenik, da se zna gde je skončao i gde mu je ostalo mesto pod suncem - ponosna je unuka ratnika Đure.
Miroslava kraj spomenika svog dede Đure Kaćurića
U prepisci i razmeni dokumenata, fotografija i biografija, u dogovoru za dolazak u Makedoniju i odlazak na to daleko vojničko groblje i traganje za dedinim grobom, iako je sve to zaista s početka ličilo na "nemoguću misiju" zbog bespuća, pomoć dobrih ljudi je bila presudna.
- Za mene se otvorila legendarna kapija slobode na Kajmakčalanu. A opet, samo zahvaljujući angažovanju konzula Ljiljane Tanasijević i Zorana Đurovića, kustosa Srbskog vojničkog groblja u Bitolju, uspela sam - kaže Miroslava.
Iz Beograda je doputovala u Bitolj. Posle zvaničnog obeležavanja 99-godišnjice proboja Solunskog fronta na groblju u Bitolju, "ekspedicija" je krenula prema planinskim bespućima Nidže, ka Kajmakčalanu i nekadašnjem selu Petalino.
- I, konačno, taj trenutak - kada sam mogla da zagrlim spomenik i poljubim njegovo uklesano ime, koji će ostati kao najtužniji i istovremeno najlepši trenutak u mom životu. Vreme je stalo... postojali smo samo moj dragi deda Đura i ja kao jedno u svetlosti i večnoj ljubavi. I ove fotografije svedoče o tome: kao da ga je sunce obasjalo kada sam stavila ruku na njegov spomenik. Čitav jedan vek samovanja završio se! Dočekao je da mu dođem pred humku, upalim sveću i tamjanom okadim i vinom prelijem grob. Učinila sam to za sve nas, njegove potomke, ali i za sve njegove saborce koji su tu ležali. Neka im je svima pokoj duši i neka u miru počivaju - priča Miroslava, znajući da ga nikada više neće posetiti.
Kralj Aleksandar Karađorđević sa vojnicima uoči bitke na Solunskom frontu
HODOČAŠĆE STAZAMA JUNAKA
UBRZO posle povratka iz Bitolja, "sasvim neplanirano i takođe iznenada", hodočašće Miroslave B. Kaćurić nastavljeno je odlaskom na Krf, posetom ostrvu Vido i Mauzoleju palim srbskim herojima, Plavoj grobnici, kao i Memorijalnoj Srbskoj kući u gradu Krfu.
- Na kraju, 30. septembra završilo se na reci Aheron, koja je, po mitologiji, bogove i heroje činila besmrtnim. To je za mene bila poruka mog dede, sa kojom ću uvek živeti. Jer, heroji su besmrtni - poručila je Miroslava.
ZAHVALNOST KONZULU I KUSTOSU
U svoje i ime familije Kaćurić, Miroslava ističe veliku zahvalnost konzulu Ljiljani Tanasijević, koja posvećeno radi na prikupljanju vrednih materijala za monografiju o grobovima i spomenicima srbskih ratnika rasutim po planinskim predelima Nidže podno Kajmakčalana. Zahvaljuje se i kustosu Đuroviću "za ogromno zalaganje na pronalaženju, čišćenju grobova i spomenika, uz pomoć vredne i predane saradnice Elene Svenčeve". Ne zaboravlja ni "divnog, dragog čoveka" Tometa Apostolovskog, koji ih je vozio gorskim planinskim putevima i zajedno sa njima tragao za mestom gde se nalazi malo groblje i grob njenog dede, što nije bilo nimalo lako.
- A u povratku sam pomislila: da je bilo lako, ne bi ni bilo hodočašće dostojno patnji mog dede i njegovih drugova saboraca, koji mu taj spomenik i podigoše. Slava im!
Mladen Stančić,
Novosti
- Izvor
- Đura Kaćurić, foto: Novosti/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
SAD šalju oružje u vrednosti od 400 miliona dolara kako bi pomogle Kijevu da zadrži mogući pritisak Moskve na Harkov
delegacija u OEBS-u Republike Azerbejdžan, Republike Belorusije, Republike Jermenije, Republike Kazahstan, Kirgiske Republike, Ruske Federacije, Republike Srbije, Republike Tadžikistan, Turkmenistana i Republike Uzbekistan povodom 79. godišnjice Pobede nad nacizmom u...
Ostale novosti iz rubrike »
- Prodacu stan kad odem u penziju i preko Solis-a potraziti plac na Fruskoj Gori da napravim sebi nest
- Ako je auto previše star popravke će koštati puno. Bolje ga je prodati i uzeti novi polovni. Loše je
- Gdje idemo sada? Biblija kaže: "U propisano vrijeme [kralj sjevera = Rusija] će se vratiti" (Danij
- Bravo! Vranje je divan grad, Vranje ima dusu... Bravo, Sladjo!
- Pozdrav za umetnicu. Slike su divne i krase moj dom u Beogradu.