Srbi oslobodili zločinca Orića?

Bura oko oslobađajuće prvostepene presude Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću ni danas se ne stišava. Na površinu izlaze do sada malo poznati detalji, od čega su najšokantniji oni koji se odnose na svjedoke u procesu protiv Orića i Muhića.

Nakon oslobađajuće prvostepene presude Naseru Oriću i Sabahudinu Muhiću, na površinu su isplivavali detalji o pritiscima i uticaju na svjedoke, a tročlano sudsko vijeće pritiske je zanemarilo i iz svjedočenja uzimalo samo ono što je koristilo optuženima.

Vijeće, u sastavu predsjedavajući Šaban Maksumić i sudije Staniša Gluhajić i Vesna Jesenković, od početka suđenja Oriću i Muhiću, bilo je tek nijemi posmatrač, kontradiktornih iskaza brojnih svjedoka na glavnom pretresu i prethodno u istražnom postupku.

Naprasnih “amnezija“ i nelogičnosti u svjedočenjima u kojima su neodgovorenim ostala pitanja poput onih – kako je Mitar Savić, ekshumiran vezanih ruku, a poginuo “pucajući“ na neprijatelja. Ili kako je nenaoružano lokalno stanovništvo, bez Orića i njegovih bojovnika, “vojevalo pobjede“ nad mnogo brojnijem i do zuba naoružanom “srbskom neprijatelju“ obaranjem balvana na prilaznom putu selu.

Ćutale su sudije i kada svjedoci odbrane, mahom “humanitarni radnici“ nisu znali kome su humanitarnu pomoć dijelili ili ko im je bio pretpostavljeni. Ćutali su i istražioci već na početku procesa kada su sarajevski mediji nekažnjeno objavili puni identitet zaštićenog svjedoka.

Samir Avdić još 2008. godine istražiocima je svjedočio kako je Naser Orić ubio sudiju Slobodana Ilića, medicinsku sestru Radu, te još šestoro Srba. O tome je pod mjerama zaštite trebalo i da svjedoči. Ali, naprasno je u novinama osvanuo presretnuti razgovor između Avdića i Orića. Tražio je Samir, kodnog imena Aladin, od Orića 400 evra da promijeni iskaz da, kako je rekao, “razvali predmet“. Zapis je ostao, a svjedok Avdić je “nestao“.

Sličan scenario pripreman je i drugom zaštićenoom svjedoku Orićevom i Muhićevom saborcu koji je ubistva srbskih zarobljenika posmatrao, kako je u sudnici potvrdio, sa udaljenosti 5 – 7 metara.

Ali, za razliku od Avdića, u ovom slučaju, sistem zaštite svjedoka “nije zakazao“, ali su Orić i njegovi simpatizeri i pravni zaštitnici ipak “prljavi posao“ odradili. Ipak, sudsko vijeće je njegovo svjedočenje ocijenilo neuvjerljivim i nelogičnim.

"Odgovarajući na glavnom pretresu na ukazane razliku u svojim iskazima, svjedok objašnjava da prilikom davanja ranijih iskaza nije bio siguran sa kim razgovara, odnosno da li slobodno može da se izjašnjava o određenim događajim, te hoće li o tome imati opasnosti po bezbjednost. Međutim, sud cijeni da ovakvo objašnjenje nije uvjerljivo i logično", rekao je Predsjedavajući Sudskog vijeća Šaban Maksumić.

Nisu se osvrtale sudije ni na vapaje zaštićenog svjedoka, koji je izmješten izvan BiH, da mu je porodica, koja je ostala u Federaciji, izložena torturama i pritiscima, da mu je brat praćen i da mu je prijećeno. I da mu je majka, starica od 80 godina, neposredno uoči njegovog svjedočenja brutalno premlaćena.

Orićevim prijetnjama, ucjenama i novcima nisu odoljeli ni Srbi, poput pomalo zaboravljenog bratunačkog biznismena i Orićevog prijatelja sa kojim je i poklone razmjenjivao - Sretena Petrovića. Sa pisanim iskazima, nakon što su isti u skladu sa zakonskim propisima podijeljeni Orićevoj odbrani, nezakonito je obilazio svjedoke, sugerisao ili prijetio da mijenjaju iskaze. Da umjesto protiv, svjedoče u Orićevu korist.

Nakon što je Petrovića MUP Srpske uhapsio i saslušao te o svemu izvještaj dostavio bh pravosuđu, biznismen se ućutao. Ali, svjedoci su već u sudnici svjedočili u Orićevu korist. Ibran Mustafić je rekao da ima informacije da je Sreten Petrović dobio 150.000 evra da bi to odradio.

U Orićevu korist svjedočila je čak i supruga ubijenog Mitra Savića. Suprotno očevicu, zaštićenom svjedoku, izjavila je da je Mitar ubijen u rovu.

Istražiocima nije promaklo da je izvjesni Zoran, kako ga je opisala Stojanka Savić, a prenio sudija Maksumić, ubijen isti dan kada i Mitar. No to sudsko vijeće nije zanimalo. Presudila je Stojankina izjava. Javna je tajna u Srebrenici i Bratuncu, kaže predsjednik Boračke organizacije Gojko Simić da su, za promjenu iskaza, svjedocima dijeljeni novci.

"Mnogi su kupili kuće, kupili nova auta ...vjerujem da će te srpske fekalije jednostavno isplivati na površinu", kaće Simić.

Pod prijetnjama i ucjenama svjedoci su od svjedočenja i odustajali. Poput Fahrudina Alića, autora knjige “Iza zatvorenih vrata“ koji je, kako saznajemo, dobio na stotine prijetećih poruka onog trenutka kada je postupajući tužilac objelodanio da će ga kao svjedoka replike, pozvati u sudnicu.

Primjera amnezičnih, instruisanih i potplaćenih svjedoka još je mnogo – na potezu je drugostepeno vijeće Suda BiH i istražni organi.

,,U Srebrenici je javna tajna da je Naser Orić davao pare svjedocima da promjene iskaz pred sudom'', kaže predsjednik Boračke organizacije Gojko Simić u izjavi BN televiziji i dodaje da je poražavajuće to što su novac uzimale i porodice poginulih Srba čiji su članovi mijenjali iskaze ili dobijali iznenadnu amneziju, pa se svjedočeći pred sudom odjednom nisu sjećali onoga što su ranije u istrazi izjavljivali.

Nažalost, pojedini Srbi poput Sretena Petrovića, bivšeg komandanta bratunačke brigade, vršili su direktan uticaj na svjedoke, od nuđenja novca do otvorenih prijetnji.

,,Srpske fekalije su isplivale na površinu'', ogorčen je Simić koji ne želi da komentariše postupke Sretena Petrovića koji je, kako tvrdi, poslovni saradnik Nasera Orića.

,,Nemam namjeru da razgovaram sa ljudima koji su spremni da izdaju svoje najmilije. Vidim, kupuju kuće i nova auta, ali se nadam da će doći vrijeme kada će oni zbog toga biti na stubu srama. Ipak, kao patriotu i Srbina boli me to što će, ako ovako nastavimo, jednog dana Naser Orić doći da im zapali te kuće i ta auta za koje im je dao novac'', kaže Simić.

I predsjednik opštinskog SDS-a Momčilo Cvjetinović  u izjavi BN televiziji kaže da je čuo da su za novac, odnosno donacije kojih u Srebrenici još ima, pojedini Srbi naprasno zaboravili sve što su znali o zločinima počinjeninm nad njihovim sunarodnicima.

,,Slušao sam izjave mnogih koji su preživjeli zločin u Zalazju. Nažalost, izjave pojedinaca koje su dali tada kada su došli do položaja srpske vojske, ne slažu se sa onim što govore danas. Zašto je to tako pitajte njih. Ja to ne mogu da shvatim'', kaže Cvjetinović i citira Andrića:,,Ima gada i krštenog i nekrštenog''.

Dokle može ići ljudska pohlepa svjedoči i podatak da je i supruga Mitra Savića, za čije ubistvo je suđeno Naseru Oriću, promijenila iskaz koji je ranije dala tužiocu. Pred sudom BiH je tvrdila da njenog supruga nije kao ratnog zarobljenika svirepo ubio Naser Orić već je on, kako je rekla, poginuo u rovu. Nakon tog svjedočenja njena ćerka, inače zaposlena u MUP-u Kantona Sarajevo, iznenada je dobila unapređenje.

,,Nažalost, imamo i takve Srbe koji za novac mijenjaju iskaz. Oni su doprinjeli tome da Naser Orić koji je ubijao njihove namilije ili njihove sunarodnike, ne odgovara za te zločine'', smatra načelnik opštine Srebrenica Mladen Grujičič.

,,Mislim da ti ljudi neće mirno spavati. Ima i onozemaljski sud koji je isti za sve. Očekujem da će Božija kazna stići sve te ljude'', kaže Grujičić.

Onima koje nije mogao da potkupi, Naser Orić je prijetio. To mu je omogućio Sud BiH pustivši ga da se, i pored protivljenja Tužilaštva, brani sa slobode.

Zaštićenom svjedoku – Bošnjaku, koji je sa porodicom izmješeten van BiH dan nakon svjedočenja, otkriven je identitet, nakon čega su maskirana lica upala u kuću njegove 80-ogodišnje majke u Banovićima i pretukli je.



Dva zaštićena svjedoka Bošnjaka odustala su od svjedočenja,, jer se i prije svedočenja saznao njihov identitet nakon čega su njima, ali i njihovoj đeci stigle prijetnje.

Kako je moguće da se otkrije identitet zaštićene osobe?

,,Prema zakonu, odbrana i sam okrivljeni prije svjedočenja zaštićenog svjedoka moraju da znaju o kome se radi. Tu dolazi do zloupotrebe zakona i otkrivanja identiteta svjedoka'', objašnjava u izjavi BN televiziji inspektor MUP-a Republike Srpske Simo Tuševljak.

Mnogi zamjeraju postupajućem tužiocu zašto je podigao optužnicu samo za ubistvo tri srbska zarobljenika, a u Podrinju je pod komandom Nasera Orića ubijeno na hiljade Srba.

Međutim, zaboravlja se da je 2008. godine Haški sud oslobodio Orića za mnoge zločine koji su mu se tada optužnicom stavljali na teret. Postavlja se pitanje i šta radi pravosuđe Srbije na čiji zahtjev je Orić uhapšen u inostrastvu, ali mu se nije sudilo u Beogradu već u Sarajevu.

,,Znam da je u jednom trenutku protiv Orića pokrenut postupak, ali da se o tome ćutalo. To je bila jedna vrsta dogovora, da to bude tajna pošto se Naser Orić tada šetao po Srbiji'', tvrdi beogradski advokat Goran Petronijević i dodaje da je Orić tada dolazio u Srbiju u lov i na ljubavne sastanke sa izvjesnom damom iz beogradskog naselja Sremčica.

,,Tada nije uhapšen jer, protiv njega još nije bila podignuta optužnica, a bilo je za očekivati da će on ponovo doći. To je trebalo da bude trenutak kada bi ga uhapsili'', objašnjava Petronijević i ističe da je sve je propalo zbog jednog zamjenika tužioca.

,,Jedan zamjenik tužioca za ratne zločine je upravo u to vrijeme u Sarajevu na konferenciji za novinare izjavio da je protiv Orića pokrenut postupak i da je raspisana crvena Interpolova potjernica. To je bio crveni alarm za Orića koji više nije kročio na teritoriju Srbije'', kaže Petronijević u izjavi BN televiziji.

O sudbini Nasera Orića odlučiće, nakon uložene žalbe Tužilaštva BiH, drugostepeni organ Suda BiH. Međutim, saznajemo da je protiv Orića u Tužilaštvu BiH još nekoliko predmeta za zločine koji nisu obuhvaćeni ni haškom, a ni ovom poslednjom optužnicim pred sudom BiH.

Izvještaj protiv Orića nalazi se i u Okružnom tužilaštvu u Bijeljini i to za ubistva nekoliko desetina Bošnjaka.

Sudija Maksumić zlostavljao srpske zatvorenike, iznuđivao iskaze ...

Sudija Šaban Maksumić osumnjičen je i da je fizički zlostavljao zatvorenike srpske nacionalnosti u istražnom zatvoru "Viktor Bubanj", a u službenom izvještaju navedeno je da je sa još nekoliko sudija učestvovao u fizičkim zlostavljanjima zatvorenih Srba i potom izjavljivao kako su "tokom noći peglali četnike", navodi se u dokumentu koji je u posjedu Srne.

Nekadašnji Centar javne bezbjednosti Srbsko Sarajevo i Ministarstvo unutrašnjih poslova Republike Srpske podnijeli su dvije krivične prijave protiv sudije Suda BiH Šabana Maksumića pod optužbom da je zatvorenike srpske nacionalnosti fizički zlostavljao, lišavao prava na pravično i nepristrasno suđenje, iznuđivao iskaze, te naređivao stražarima da ih prisiljavaju i tuku dok ne potpišu unaprijed pripremljene izjave.

Prema izvještaju iz 2005. godine koji je u posjedu Srne, CJB Istočno Sarajevo tereti sudiju Maksumića da je iznuđivao iskaz od Sretka Damjanovića i lično naređivao stražarima da ga prisiljavaju i tuku dok ne potpiše unaprijed pripremljenu izjavu, što su oni i činili donoseći tekst izjave i prisiljavajući Damjanovića da potpiše.

Maksumić, koji je bio predsjedavajući Sudskog vijeća Suda BiH koje je juče prvostepeno oslobodilo komandanta takozvane Armije BiH u Srebrenici Nasera Orića i pripadnika te vojske Sabahudina Muhića za zločine nad srbskim ratnim zarobljenicima u Srebrenici 1992. godine, tereti se i da je u svojstvu predsjednika Vijeća Okružnog vojnog suda u Sarajevu podržavao stanje protivpravnog zadržavanja Trive i Boška Guslov, produžavajući im pritvor uz paušalnu ocjenu "da se istraga nije mogla okončati iz opravdanih i objektivnih razloga, te da je u daljoj fazi istrage potrebno saslušati okrivljene, kao i provesti druge istražne radnje", bez navođenja konkretnih razloga za određivanje pritvora.

U to vrijeme, imenovani su se nalazili u nečovječnim uslovima života i boravka u Vojnom zatvoru, navodi se u dokumentaciji koja je u posjedu Srne.

Sudija Suda BiH Šaban Maksumić osumnjičen je i da je fizički zlostavljao zatvorenike srpske nacionalnosti u istražnom zatvoru "Viktor Bubanj", a u samom službenom izvještaju navedeno je da je sa još nekoliko sudija učestvovao u fizičkim zlostavljanjima zatvorenih Srba i potom izjavljivao kako su "tokom noći peglali četnike", ističe se u dokumentu koji je u posjedu Srne.

Prema istom izvoru, sudija Maksumić je u svojstvu osumnjičenog naveden u krivičnoj prijavi tadašnjeg Centra javne bezbjednosti Srbsko Sarajevo od 2001. godine, pod optužbom da je u svojstvu ovlašćenog službenog lica lišavao građane srpske nacionalnosti - logoraše prava na pravično i nepristrasno suđenje u Okružnom vojnom sudu smještenog u objektima Okružnog vojnog zatvora takozvane Armije BiH u Sarajevu.

Takođe, ovim građanima nije izdavao na zakonu zasnovana rješenja o razlozima zadržavanja, odnosno određivanja mjere pritvora i produženja iste. "Na osnovu tako provedenog krivičnog postupka logoraši su procesualnim narušavanjem toka krivičnog postupka dovođeni u položaj da su bili lišeni prava na pravično i nepristrasno suđenje. Izricane su im 'pravosnažne' presude bez valjanih dokaza o krivici", navodi se u dokumentaciji.

Time je prijavljeni Makusmić, kao ovlašćeno službeno lice, omogućavao i ohrabrivao pripadnike Vojne policije takozvane Armije BiH, upravu i stražare Vojnog zatvora "Ramiz Salčin" na vršenje krivičnih djela protiv čovječnosti i međunarodnog prava nad građanima srpske nacionalnosti.

U istoj prijavi naveden je i primjer kada je sudija Maksumić vodio krivični postupak koji se odnosio na ubistvo porodice Krajišnik. Tada je Maksumić jednog od optuženih oslobodio zbog navodnog nedostatka dokaza, postupak nikad nije obnovljen, a izvršiocima je izrekao samo mjeru obaveznog liječenja i posmatranja u neuropsihijatrijskoj ustanovi, navodi se u dokumentu koji je u posjedu Srne.

"Pred Okružnim vojnim sudom u Sarajevu suđenje Srbima za ista krivična djela bilo je strože nego muslimanima, a Srbi su često optuživani za krivična djela koja ne postoje. Vršene su razne mahinacije, povrede zakona, lažno optuživanje, a sve s ciljem da se Srbi što strože osude", navodi se u dokumentu.

O svemu ovom, kao i prethodno navedenom svjedočio je Marko Mikerević koji je tokom rata obavljao dužnost sudije porotnika u Okružnom vojnom sudu u Sarajevu.

O slučajevima fizičkog zlostavljanja srbskih logoraša, svjedok Mikerević je izjavio da je u pauzama suđenja sudija Maksumić, zajedno sa drugim sudijama, pričao kako su prethodne noći u zatvoru tukli "četnike" i da su tako trenirali boks, uz napomenu da su sve sudije i tužioci u kancelarijama Suda imali krevete za spavanje, pa su i noći boravili u zgradi Suda.

Takođe, jedna od preživjelih žrtava Nada Tomić je u svojoj izjavi navela da je sudija Maksumić od nje eksplicitno zahtjevao da da izjavu koja ide u prilog, kako je rekao, "njihovim zahtjevima", te da je ona na taj način osuđena na tri godine zatvora, dok je istovremeno osudio Srbe Eraka i Damjanovića na smrtne kazne.

Sudija Maksumić i "njegove metode rada" spominju se i u drugim izjavama preživjelih logoraša, o čemu postoji dokumentacija.

Kao sudija Prvostepenog vijeća Odjeljenja jedan Suda BiH Šaban Maksumić je, između ostalog, sudio i u predmetima protiv lica srpske nacionalnosti - Ljubiša Vranješ i Mladen Milić koji su prvostepeno osuđeni na po sedam godina zatvora, Jasko Gazdić prvostepeno osuđen na 17 godina, Predrag Kujundžić na 22 godine /pravosnažno 17/, u predmetu "Mejakić i drugi" tri optužena prvostepeno su osuđena na 59 godina zatvora, Momir Pelemiš i Slavko Perić prvostepeno osuđeni na 16 i 19 godina /pravosnažno Pelemiš oslobođen, Perić osuđen na 11 godina zatvora/, Momir Savić prvostepeno osuđen na 18 godina, Bosiljko i Ostoja Marković prvostepeno osuđeni na po 10 godina, a to je i prvi slučaj pred Sudom BiH da je tokom krivičnog postupka u predmetu ratnog zločina dosuđena novčana naknada oštećenom licu. Predsjedavajući Sudskog vijeća u predmetu "Marković" bio je sudija Maksumić.

Sa druge strane, sudija Maksumić je, primjera radi, za zločine nad srbskim civilima u Srebreniku nepravosnažno osudio Ibračević Ekrema na samo tri godine, dok su istom presudom ostala dvojica optuženih oslobođeni.

Takođe, sudija Maksumić je kao predsjedavajući Prvostepenog vijeća Indiru Kamerić osudio na samo tri godine zatvora /ispod zakonskog minimuma/, a prilikom izricanja presude rekao je da su olakšavajuće okolnosti i to "što je optužena prema oštećenim pokazala poštovanje i da radnje nisu teške". U drugostepenom postupku kazna je minorno povećana i to od još jednog ratnog sudije Redžiba Begić koji je bio predsjedavajući Vijeća.

U svoj sudskoj biografiji Šaban Maksumić osudio je 19 lica srpske nacionalnosti na 263 godine zatvora, a pravosnažno je osuđeno njih 18 na 227 godina zatvora, dok je na drugoj strani nekim od optuženih Bošnjaka izricao kazne ispod zakonskog minimuma.

Prema podacima iz biografije na zvaničnoj internet stranici Suda BiH Šaban Maksumić je 1992. godine izabran za sudiju u Okružnom vojnom sudu u Sarajevu, a nakon rata za sudiju Višeg suda u Sarajevu, odnosno Kantonalnog suda u Sarajevu. Od 2004. godine je sudija Suda BiH.