BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Podigao crkvu, pa ustanak

Podigao crkvu, pa ustanak
26.07.2017. god.


Oslobađanje Starog Vlaha, najstarije oblasti u nemanjićkoj Srbiji, pokrenulo je početkom 19. veka srbski narod na borbu za slobodu i u drugim krajevima, u Hercegovini i u Crnoj Gori.

Povodom tog događaja nedavno je u Guči predstavljena knjiga "Vojvoda Hadži Prodan Gligorijević", autora dr Živote Markovića koja, kažu recenzenti, predstavlja zaokruženu publikaciju o čuvenom vojvodi Moravičkog kraja, vođi bune u selu Trnavi kod Čačka 1814. i komandantu ustaničke vojske za vreme ustanka protiv Turaka u Vlaškoj 1821. godine.

Prodan je rođen u Sjenici oko 1760. godine, u porodici Gligorija, mutavdžije, koji je hranio porodicu izrađujući torbe, zobnice, vreće i pokrovce. Prema tom očevom zanimanju najpre se prezivao Mutavdžić, a kasnije je uzeo prezime Gligorijević.

Čim je u Šumadiji izbio ustanak, Prodan je sa braćom Mihailom i Gavrilom prešao u pobunjenu Srbiju i okupivši družinu vojevao hrabro i istrajno, pa ga je 1806. godine vožd Karađorđe imenovao za vojvodu male kneževine u Starom Vlahu, zvane Kol dajićki. To je, zapravo, bila oblast sa nekoliko sela na planini Goliji, a na ta vremena još podseća selo Dajići.

Ratujući po Starom Vlahu, Prodan se spustio sa Golije i naselio sa porodicom kod današnje varošice Ivanjice, u selu Raščićima. Tu i danas postoji pećina, zvana Šljepaja, u koju se vojvoda bio sklonio sa svojima.

Tada mu je prišao i pop Simo, zvani Sjeničanin. Prodan je nastojao da ozida sebi i porodici konake i neki grad, u koji bi se sklanjao u opasnosti i branio od Turaka. Pred samom pećinom je zajedno sa popom Simom načinio i crkvicu posvetivši je arhangelu Mihailu. Oko sebe je prikupljao samo odabrane momke, a imao je i svog barjaktara Josifa Altobabića.

Aprila 1809. godine on je sa Karađorđem i knezom Maksimom Raškovićem poveo srpske ustanike u opsadu Sjenice i oslobađanje starovlaškog kraja. U ovim borbama istakli su se i braća Miloš i Milan Obrenović, Lazar Mutap, Stanoje Glavaš i mnogi drugi. "Surovost Turaka posle propasti Prvog srbskog ustanka 1813. godine doprinela do početka bune u septembru 1814. godine u Trnavi gde je Hadži Prodan pod barjak okupio tri do četiri hiljade ljudi", zabeležila je Lela Pavlović, recenzent i direktorka Međuopštinskog istorijskog arhiva, koji je i jedan od izdavača knjige o Hadži Prodanu.

Zbegovi su se po planinama napunili srbskom nejači, a mnogi viđeni Srbi su odbegli u hajduke. Narod je stenjao pod nevoljama. To je primoralo vojvode i kneževe koji su ostali u Srbiji da polože oružje. Najduže je u šumi ostao Hadži Prodan, pa se najzad i on predao čačanskom muselimu Latif-agi, s kojim je donekle i prijatelj bio.

Potom se nastanio u Trnavskom manastiru, gde mu se veoma obradovao iguman Pajsije, čestiti duhovnik, koga su i Turci uvažavali zbog svog postojanog rodoljublja. Njih dvojica se dogovorili da ponovo dižu ustanak, pa su čekali samo zgodan trenutak za to.

Nažalost, Hadži Prodanova buna nije bila dobro organizovana, a i srbski prvaci su bili podvojeni. Slom bune je izazvao novi talas od turske odmazde: u Beograd je doterano i posečeno ili nataknuto na kolac oko 300 ljudi, među kojima i iguman Pajsije i đakon Avakum.

Hadži Prodan i njegov brat Gavrilo uspeli su da se sklone u Austriju, ali su se već 1821. uključili u vođenje ustanka u Vlaškoj. Života Marković je u svojoj knjizi kao najistaknutije učesnike Hadži Prodanove bune naveo još Stefana Aleksića, Petra Boškovića - Petkovića, Maksima Jankovića - Amidžu, Milića i Sima Radovića.

Iako neuspela, ova buna je utrla put događajima koji će nastati u proleće 1815. godine i dovesti do uspešnog Drugog srbskog ustanka pod Milošem Obrenovićem.

Majka gledala muke sina

Istoričar Đorđe Đ. Milićević zapisao je da je posle bune u Starom Vlahu "Sulejman paša Skopljak najpre je u kulu Nebojšinu (u Beogradskoj tvrđavi, današnjem parku Kalemegdan) bacio igumana Pajsija, pa ga je 17. decembra 1814. izveo i pred varoškom stambolskom kapijom živa nabio na kolac. I nesrećna majka njegova gledala je tu nečuvenu muku dece svoje i slušala pisku njihovu".

Stope svetog Save

Nedaleko od crkve u Trnavi u kojoj je počeka Hadži Prodanova buna nalazi se i jedna prirodna retkost - čovečje stope u kamenu, koje se po narodnom predanju pripisuju Svetom Savi. Inače, ovu crkvu, koja je nekada bila manastir, pominju turski defteri (poreske knjige) pod imenom "Vrelo" u 15. i 16. veku.

M.Č. Matović,
Vestionline



  • Izvor
  • / vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE


U prvom kvartalu 2024. godine fokus NIS-a bio je na nastavku i povećanju obima investicionog ciklusa započetog prošle godine. Tako je u razvojne projekte investirano 10,5 milijardi dinara, što...


Kijev bi se obavezao na neutralni status i dobio međunarodne bezbednosne garancije, prema nacrtu sporazuma

Moskvi je dosta neprijateljskog stava Evrope, izjavio je Dmitrij Peskov


Savetnici bivšeg američkog predsednika razmatraju kazne za nacije koje žele da trguju nacionalnim valutama, preneo je list


Ostale novosti iz rubrike »