Ostavio neizbrisiv trag: Godišnjica smrti srbskog nobelovca
Književnik i nobelovac Ivo Andrić preminuo je 13. marta 1975. godine na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu.
Ivo Andrić rođen je 9. oktobra 1892. godine u Docu kod Travnika.
U Višegradu je završio osnovnu školu, a u Sarajevu Veliku gimnaziju, najstariju srednju školu u BiH.
U oktobru 1912. započinje studije u Zagrebu, odakle prelazi u Beč, gde sluša predavanja iz istorije, filozofije i književnosti. Zbog slabih pluća i čestih zdravstvenih problema, pisac uskoro napušta prestonicu Austrije i nastavlja studije u Krakovu.
Andrić je kao gimnazijalac bio pripadnik pokreta „Mlada Bosna“ i borac za oslobođenje južnoslovenskih naroda iz Austrougarske monarhije.
Zatečen Prvim svetskim ratom, ubrzo napušta studije, vrativši se u Split, gde ga policija hapsi i odvodi u tamnicu – prvo u Šibenik, a zatim u Maribor, nakon čega mu je određen kućni pritvor u Ovčarevu, odakle prelazi u Zenicu.
Pisac je studije završio u Gracu. U junu 1924. godine odbranio je doktorsku tezu „O razvoju duhovnog života u Bosni pod uticajem turske vladavine“, a dve godine kasnije postao je vanredni član Srpske kraljevske akademije u Beogradu. Njen redovni član bio je do 1939. godine.
Andrić je iza sebe ostavio bogat književni opus. Svoju književnu karijeru započeo je kao pesnik – prvi književni rad, pjesmu „U sumrak“, objavio je 1911. u „Bosanskoj vili“. Tokom boravka u mariborskoj tamnici intenzivno piše prozu, a 1918. sledi djelo „Eks Ponto“.
Posle Prvog svetskog rata Andrić se zaposlio u Ministarstvu spoljnih poslova u Beogradu. Služba ga je u ranoj fazi odvela u diplomatiju u Vatikanu, Trstu, Bukureštu, Gracu.
Radio je u diplomatskoj službi Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a zatim Kraljevine Jugoslavije, i u Rimu, Marselju, Parizu, Briselu, Ženevi, Madridu i Berlinu.
Tada objavljuje i zbirku pesama u prozi „Nemiri“ i pripovetke „Ćorkan i Švabica“, „Mustafa Madžar“, „Ljubav u kasabi“, „Most na Žepi“, „Jelena, žena koje nema“.
Uoči Drugog svetskog rata, 1939. godine, zbog neslaganja s politikom vlasti u Beogradu, napustio je ambasadorsko mesto u Berlinu, vratio se u Beograd i posvetio pisanju.
Književnu veličinu i priznatost u svetu Andriću je donio prozni opus: romani „Travnička hronika“, „Na Drini ćuprija“ i „Gospođica“, nastali 1945. godine, kao i roman „Prokleta avlija“ iz 1954. godine.
Za roman „Na Drini ćuprija“ pisac je krajem 1961. godine dobio Nobelovu nagradu za književnost. Ivo Andrić je prvi i do sada jedini pisac sa ovih prostora koji je odlikovan ovim najvišim književnim priznanjem.
Umro je na Vojnomedicinskoj akademiji u Beogradu 13. marta 1975. godine, u 82 godini. Sahranjen je u Aleji velikana na beogradskom Novom groblju.
Iskra, SRNA
- Izvor
- / vostok.rs
- Povezane teme
- Srbija
- književnost
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Moskva smatra da je izliv nasilja bio namerni pokušaj da se terorišu ljudi u gradu na kom se govori ruski kako bi se pokorili vladi nakon puča i njenoj...
Ukrajinske formacije pojačavaju intenzitet raketnih napada na Krim. Za nedelju i po izvršeni su napadi na Džankoj i rt Tarhankut, a večeras - na Simferopolj i ponovo na Džankoj....
Zapadni svet je napustio klasični liberalizam u korist nove verzije definisane vladavinom manjina i „budnosti”, objasnio je ruski filozof
Ostale novosti iz rubrike »
- Prodacu stan kad odem u penziju i preko Solis-a potraziti plac na Fruskoj Gori da napravim sebi nest
- Ako je auto previše star popravke će koštati puno. Bolje ga je prodati i uzeti novi polovni. Loše je
- Gdje idemo sada? Biblija kaže: "U propisano vrijeme [kralj sjevera = Rusija] će se vratiti" (Danij
- Bravo! Vranje je divan grad, Vranje ima dusu... Bravo, Sladjo!
- Pozdrav za umetnicu. Slike su divne i krase moj dom u Beogradu.