BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Košarkaši „izmislili” balkon

02.07.2015. god.


Na dan kada je naša reprezentacija pre 20 godina osvojila titulu evropskog prvaka u Atini junacima tog podviga biće priređena repriza dočeka ispred Skupštine Beograda (večeras u 20 č)

Bili su prvi i ostali neponovljivi, nenadmašni. Pre 20 godina na današnji dan naša muška košarkaška reprezentacija (tadašnje Jugoslavije) osvojila je titulu evropskog prvaka, a u Beogradu je priređen doček na kom bi pozavideo i Josip Broz Tito. Od aerodroma do centra stotine hiljada ljudi napravili su špalir i bacali cveće pod točkove autobusa u kom su se vozili „zlatni dečaci”, a kada su izašli na balkon gradske skupštine oko 100.000 duša odalo im je poštovanje što su zemlji i narodu darivali „melem na ranu” posle godina sankcija, rata u okruženju, patnje i bede.

Oni koji su „izmislili” balkon večeras će se još jednom pokloniti na istom mestu, ali biće u jačem sastavu. Najbolji akter kultnog finala sa Litvanijom Aleksandar Đorđević (41 poen, čak devet „trojki”) tada je pravo iz Atine odleteo na medeni mesec i ne sluteći šta će se dogoditi nekoliko sati kasnije. I danas žali što se nije našao na mestu rađanja najvećeg srbskog sportskog hodočašća, ali imao je tri puta priliku da okusi „repliku” kao igrač, posle srebra na Igrama u Atlanti, zlata na EP u Barseloni i svetske titule u Atini, tri godine zaredom, kao i trener svetskih viceprvaka lane.

U dve prohujale decenije sa balkona gradske skupštine mahali su brojni šampioni u nekoliko sportova, ali on je bio i ostao – košarkaški. Momci koji „ganjaju” veliku narandžastu loptu osam puta su bili na „nebu” iznad Beograda, a pridružile su im se konačno i košarkašice, vladarke Starog kontinenta. Ipak, taj prvi doček, zbog vremena u kom se dogodio i okolnosti u kojima su košarkaši došli do zlata, dobio je epske razmere i teško da ga neki uspeh može skinuti s pijedestala.

Počelo je sloganom „Evropo, stižemo”, a završilo pesmom igrača „Sad si uzeo trofej, Paspalje” (kapiten reprezentacije). Usred priprema u Solunu za Igre u Barseloni 1992. u kamp naše reprezentacije stigla je depeša o uvođenju sankcija Jugoslaviji i zabrani učešća ekipnim sportovima na međunarodnim takmičenjima. Upornošću selektora Dušana Ivkovića, koji je svakog leta okupljao tim, i zahvaljujući grčkim prijateljima pod „lažnim” imenom („sve zvezde”) vodio reprezentaciju na „Akropolis kupu”, očuvan je kult državnog tima u četiri godine egzodusa zbog sankcija. Naknadom odlukom Fibe da poveća listu učesnika Evropskog prvenstva u Grčkoj sa 12 na 14, data je šansa aktuelnim svetskim i evropskim prvacima da se vrate na veliku scenu kroz kvalifikacije u Sofiji. Ivković je za deset dana uspeo da osveži igrače od naporne klupske sezone i povede ih ka Atini, u legendu.


 


Prvi "korisnici" balkona: košarkaši Jugoslavije prvaci Evrope 1995.

Računajući kvalifikacije (nije igrao Divac), momci su nanizali 13 pobeda, a jednu utakmicu su dobili za „zelenim stolom”. U drugom kolu baraža u Sofiji na drugoj strani parketa nije bilo igrača Bosne i Hercegovine, kojima je stigao dekret da ne igraju protiv Jugoslavije. Selektor Mirza Delibašić i igrači, koji su se svakodnevno družili sa našim timom, skrušeno su prihvatili odluku svog državnog vrha, ali to nije bio i jedini politički diktat.

Ako bi birali događaje koji su obeležili EP u Atini, naravno izuzev sjajnih igara, dominacije naših košarkaša, devet „trojki” i 41 poena Đorđevića u finalu i brutalnog „zakucavanja” Danilovića preko Sabonisa, dva su veoma upečatljiva. Posle poraza Grčke od Jugoslavije u prvom kolu takmičenja po grupama, domaći navijači su iskazali potpuno neobjašnjiv gnev prema „braći”, koji je prerastao u otvorenu mržnju posle polufinala, kada su im naši momci još jednom uzeli meru i raspršili san o zlatu. Zato su Ivković i „12 veličanstvenih” u finalu imali dva teška protivnika – sjajan litvanski tim predvođen Sabonisom i Marčuljonisom i 17.000 ljudi u dvorani koji su horski zviždali 40 minuta kada je lopta bila u našem posedu. Takva atmosfera stvorila je kod Litvanaca utisak da moraju na tron, a kada su videli da loptom ne upravlja samo umeće naših košarkaša već i „Božija ruka”, bukvalno su se rasplakali (Sabonisa tešio Đorđević). Drugi ružan pečat šampionatu udarili su Hrvati, a posledice osećaju do danas. Kada su se na presto popeli naši momci, Kukoč, Rađa i drugovi su sišli sa podijuma jer nisu želeli da slušaju himnu „Hej Sloveni” i to je bila poslednja medalja koju su naši zapadni susedi osvojili. Ni „zlatni” im nisu ostali dužni. Polaganjem cveća na mesto na kom su Hrvati prethodno stajali, simbolično su „sahranili” njihovu reprezentativnu košarku...

Bez poraza do evropskog trona

Kvalifikacije (Sofija) – Jugoslavija–Bugarska 93:87 (produžetak), Jugoslavija – Bosna i Hercegovina 20:0, Jugoslavija–Estonija 89:64, Jugoslavija–Turska 84:65.

EP (Atina) – Jugoslavija–Grčka 84:80 (produžetak), Jugoslavija–Litvanija 70:61, Jugoslavija–Italija 87:74, Jugoslavija–Švedska 85:58, Jugoslavija–Izrael 72:59, Jugoslavija–Nemačka 92:79. Četvrtfinale: Jugoslavija–Francuska 106:84. Polufinale: Jugoslavija–Grčka 60:52. Finale: Jugoslavija–Litvanija 96:90.

Jugoslavija–Litvanija 96:90 (48:49)


Dvorana: „Marusi”. Gledalaca: 17.000

JUGOSLAVIJA: Bodiroga 12, Danilović 23, Obradović 5, Sretenović, Paspalj 5, Berić, Đorđević 41, Rebrača 1, Divac 5, Savić 4, Tomašević, Koturović.

LITVANIJA: Homičus 3, Visockas, Štombergas 2, Timinskas, Lukminas, Krapikas, Kurtinaitis 6, Sabonis 20, Karnišovas 19, Marčuljonis 32, Ejnikis 8, Markevičijus. 

Mirko Stojaković

 



  • Izvor
  • / vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE


Lideri EU „zamajavaju“ ljude horor pričama o Rusiji – Kremlju


Ukrajinski predsednik ne želi da poremeti već otežanu akciju mobilizacije, izjavio je za list lokalni poslanik


Ukrajinski glavnokomandujući Aleksandar Sirski priznao je da su ruske snage postigle taktičke uspehe u nizu oblasti u zoni borbenih dejstava.


Ostale novosti iz rubrike »