BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Trudbenici Altaja: Jedan dan iz života proizvođača kumisa

Trudbenici Altaja: Jedan dan iz života proizvođača kumisa
19.02.2017. god.

 

Put kroz požutelu stepu

Što se više Čujski auto-put udaljava od Gorno-Altajska, turističkih šatora sa suvenirima i malih raštrkanih sela duž puta, sve se ređe na njemu sreću druga vozila. Sibirski vrtoglavi „tobogani“ i nagli zaokreti puta koji prati sivkasto-tirkizne altajske reke smenjuju se sa meditativnom vožnjom kroz Čujsku stepu sa njenom toplom, uspavljujućom monotonošću.

 

Ilustracija: Daba DabajevIlustracija: Daba Dabajev
Nema vozila na putu. Nema turista. Nema ni drveća. Samo beskrajni asfaltni put usred vrele stepe i suvog grmlja sa oštrim lišćem. Jedino planinski venci u daljini „kvare“ tu carsku ravnicu. Jul je. Fotograf Daba i ja putujemo na biciklima i pažljivo razgledamo žućkaste prostore Čujske stepe. Treba da pronađemo kazašku porodicu proizvođača kumisa. Oni nas tamo već čekaju.

 

Ilustracija: Daba DabajevIlustracija: Daba Dabajev
Tokom leta žitelji Planinskog Altaja, prvenstveno Altajci i Kazasi (koji žive na Altaju već 150 godina), napuštaju drvene kuće i prelaze u stepu, gde napasaju svoju ili tuđu stoku, rade na poljoprivrednom gazdinstvu gde se pravi „kumis“ ili se bave nekim drugim poslom. Kazaška porodica Karanov veći deo godine provodi u selu Žana-Aul, a leti se zajedno sa rođacima seli u stepsko stanište da vodi računa o kamilama i nadničarima, i da pravi „kumis“ – kiselkasti napitak od kobiljeg mleka. Cela porodica živi u kući koja je iste, žućkaste boje kao i stepa, i iz daljine podseća na kućicu devojčice Eli u pustari Kanzasa iz Volkovljeve bajke. Sve se čini da će je prvi vetar oduvati, zajedno sa ukućanima.


„Serijska proizvodnja“ kumisa

Ilustracija: Daba DabajevIlustracija: Daba Dabajev
„Hoćete li kumis?“, pita domaćin Žanbolat i odmah nas poziva za sto, kao što je običaj kod Kazaha. Ostavljamo rančeve u sobi punoj plastičnih flaša za kumis i sedamo za niski okrugli sto. Domaćica Ajtolik vadi iz lonca u tanjir poprilično veliki komad kuvane jagnjetine i krompire, donosi zlataste krofnice „baursaki“ (nacionalni specijalitet), i slatko od rabarbare. Za sto seda i mnogobrojna čeljad – deca i rođaci.

„Otkako su se 1990-ih raspali naši kolhozi i sovhozi, meni je ostalo nešto stoke: ovce, konji, kamile i sarliki (tako se kod Kazaha zove goveče jak)“, priča Žanbolat kako je počeo da se bavi stočarstvom. „Zatim smo odlučili da pravimo kumis. Sada samo mi imamo sertifikovani kumis u celom ovom rejonu. Turisti i meštani stalno dolaze i kupuju ga od nas.

 

Ilustracija: Daba DabajevIlustracija: Daba Dabajev

Posle ručka odlazimo da vidimo konje zajedno sa domaćicom Ajtolak, njenom ćerkom, sinovima i konjušarom Bolatom. Kobile se ovde muzu svaka dva sata, počev od 8 ujutro pa sve do noći. Od jedne muže se dobije oko 10 litara toplog sladunjavog mleka, koje se zatim pretače u specijalno bure, meša se palicom i ostavlja da previre.

Kao što je i rekao Žanbolat, svakog dana ljudi dolaze ovamo po kumis. Došao je i stariji bračni par iz Žana-Aula, došli su i mladi ljudi da naruče kumis za svadbu. Rekli bismo da je on u tim prilikama ovde traženiji od vina, konjaka i votke. Došli su i preprodavci koji ovdašnji sertifikovani kumis zatim prodaju u Gorno-Altajsku.

Ilustracija: Daba DabajevIlustracija: Daba Dabajev
Čim se pojave kupci, u kući se svi užurbaju. Ajtolik sa ćerkama toči napitak u flaše, i soba sa ruskom peći puni se opojnim, kiselkastim mirisom. Sinovi i rođaci lepe etikete i upisuju datum flaširanja, a Žanbolat rukovodi procesom i poslužuje došljake na okruglom stolu.

Usamljena kamila

Kad gosti odu, sve ponovo utihne. Konji frkću, a krave se polako pomeraju po stepi kao crne tačke u daljini. Žanbolat prilegne da se odmori, Ajtolik se lati pečenja svežih baursaka, a mladi se udube u telefone i Instagram.

Ilustracija: Daba DabajevIlustracija: Daba Dabajev

Samo usamljena kamila luta negde blizu kuće i remeti taj nepomični pejzaž. Porodica Karanov drži kamile radi mesa, kože i „egzotike“, ali se one napasaju na većim visinama, gde o njima vode računa druge kazaške porodice. Samo ova usamljena kamila živi kod svoga gazde. Tako je ispalo da je odrasla zajedno sa kravama, pa se nekako i oseća kao krava i ne može da živi sa drugim kamilama. Za razliku od ostalih „pustinjskih lađa“, ona se navikla na ljude: ne beži, ne frkće i ne pljuje ih, čak im dozvoljava da je pomaze.

Uveče, dok sunce još nije zašlo za horizont, cela porodica izlazi ispred kuće da igra odbojku. Posle pogrešnog dodavanja lopta leti u polje. U prvom poluvremenu muška ekipa vodi protiv ženske, a u drugom je obrnuto: dobro dodavanje, odličan udarac... Laka igra sa puno smeha je nagrada za ovaj dugi dan, koji je sav prošao u znaku kumisa.

Ana Gruzdeva,
Ruska reč

 



  • Izvor
  • Ilustracija: Shutterstock/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Aerodromi su ogromne vazduhoplovne luke, uglavnom biseri metrop


Najposećenija banja među domaćim turistima, i po mnogima najlepša, već decenijama unazad nosi nadima Kraljica banja. Vrnjačka Banja je jednako posećena kako među mlađom pop

Ako prvi put posećujete Beograd i želite da za kratko vreme steknete uvid u burne istorijske periode koje su se odrazile na njegov današnji izgled, možda je najkraći put...


Akcija ulaska u rezervate prirode u zamenu za praznu PET ambalažu


Fotografije na Instagramu Sergeja Dolje više liče na pejzaže sa drugih planeta nego na prizore iz Rusije (što zapravo jesu). Ovo su samo neki od njegovih snimaka.


Ostale novosti iz rubrike »