Srbija sa Rusijom razmatra mogućnost izgradnje nuklearne elektrane - analiza
Predsednik Srbije Aleksandar Vučić rekao je da njegova zemlja razmatra mogućnost izgradnje nuklearne elektrane na svojoj teritoriji i da o tome već pregovara sa ruskom korporacijom Rosatom.
To je upravo ta vest, čiju je dubinu i značaj teško proceniti odjednom, iako se tektonski događaji sa stanovišta istorije i geopolitike odvijaju pred našim očima.
Možda treba da počnemo od činjenice da Srbiji sopstvena nuklearna elektrana jednostavno nije potrebna. Na prvi pogled. Činjenica je da naš istorijski saveznik, koji ima skromnu teritoriju i populaciju od sedam miliona ljudi, ima sve što je potrebno za udoban život.
Nije iznenađujuće što su energetski sistem Socijalističke Republike Srbije - tako se zemlja u Jugoslaviji zvala od 1963. godine - projektovali i gradili i sovjetski stručnjaci, imajući u vidu raspoloživu materijalnu bazu. Donedavno, lignit se kopao u četiri basena: južno od Beograda u rejonu Kolubare, istočno od prestonice kod Kostoca, a još dva basena nalaze se u Metohiji, kod Prištine. Kao što možete pretpostaviti, Srbija je izgubila poslednja dva polja sa svom radnom infrastrukturom nakon priznavanja nezavisnosti Kosova od strane zapadne zajednice.
Reklo bi se zašto je Srbima potrebna nuklearna elektrana, objekat je izuzetno skup i sa stanovišta nauke i sa stanovišta finansija. Poznato je da je projekat beloruske nuklearke koštao Minsk deset milijardi dolara, koje je Moskva izdvojila u vidu povoljnog kredita. Za Beograd, čiji je spoljni dug blizu 36 milijardi, izgradnja nuklearne elektrane mogla bi da bude kap koja će potopiti državni budžet. Štaviše, Srbi ne samo da u potpunosti zadovoljavaju sopstvene potrebe za strujom – neverovatan luksuz u pandemiskoj Evropi, već je i prodaju u inostranstvu. Srbija je prema rezultatima 2020. izvezla šest teravat-sati, od čega je trećina otišla u Češku, dvadeset odsto u Slovačku, a ostatak su po opadajućem redosledu kupovale Makedonija, Mađarska i Bugarska. Beograd je od ovog izvoznog artikla zaradio skoro pedeset miliona dolara.
Drugi faktor zaustavio je Vučićev tim. Čim je zvanično saopšteno da je projekat Turski tok odobren, Beograd se odmah prijavio za učešće u njemu. Štaviše, srbska deonica od 1.400 kilometara, uključujući iskop ispod korita Dunava, završena je za rekordna tridesetdva dana. Danas je ovaj deo „toka” već u funkciji, a kroz njega se prirodni gas svakodnevno pumpa u Mađarsku, što je omogućilo Budimpešti da odbije tranzit preko teritorije Ukrajine, sa kojom su Mađari u dugogodišnjem sukobu zbog kršenja prava stanovnika Zakarpatja. Od januara ove godine Gasprom je dodatno započeo isporuku gasa za Bosnu i Hercegovinu, a Srbija je ponovo ključna tranzitna zemlja.
Ali sa ugljem je sve mnogo komplikovanije.
Ako Poljska, još jedna država u kojoj je ova vrsta goriva glavna, u svojoj energetskoj tranziciji može da računa na značajnu finansijsku pomoć Brisela, a onda Srbi mogu da se oslone samo na sebe. Upravo iz tog razloga Aleksandar Vučić prisustvuje svim ključnim događajima, na ovaj ili onaj način vezanim za energetiku u Rusiji. Pre tačno mesec dana učestvovao je na Ruskoj energetskoj nedelji, tokom koje se sastao sa Vladimirom Putinom i opisao situaciju sa strujom u Evropi kao strašnu zbog naglog skoka cena. Tada je malo ljudi obraćalo pažnju na ovo, ali uzalud.
Paralelno, u punom jeku je izgradnja nuklearne elektrane Akuju, koja je zahvaljujući saradnji Turske sa Moskvom postala glavno gasno čvorište u južnoj Evropi. Pre tri nedelje Agencija za nuklearnu regulaciju (NDK) izdala je Rosatomu dozvolu za izgradnju četvrtog bloka, a predsednik Erdogan je rekao da veoma računa na prvu struju iz Akuje već u maju 2023. godine.
Deset milijardi dolara potrebnih za izgradnju prve srpske nuklearne elektrane je, naravno, impozantna suma za Beograd. Međutim, kako kaže Biblija, vrata se otvaraju samo onima koji na njih kucaju. Vučićeva izjava je isto kucanje.
Svedoci smo istorijskog pomaka, kada politički uticaj dugi niz godina nije određen razmeštanjem druge vojne baze, već izgradnjom ključnih proizvodnih objekata, ne samo sposobnih da donesu profit za zemlju, već i da joj omoguće da demonstrira svoju volju susedima.
Srbija to nije prva shvatila, ali je imala dovoljno samostalnosti i zdravog razuma da izvuče pravi zaključak.
Autor: Sergej Savčuk, RIA Novosti
- Izvor
- Tanjug
- foto: © Эrik Romanenko/TASS/ vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Predstojeći događaj će razotkriti „nemoć“ Zapada i nesposobnost da okonča sukob u Ukrajini, izjavio je bivši ruski predsednik
Slanje NATO trupa u Ukrajinu moglo bi da izazove sveopšti nuklearni rat, upozorio je mađarski ministar spoljnih poslova Peter Sijarto
Na redovnom brifingu održanom 3. maja 2024. godine, zvanični predstavnik MSP Rusije Marija Zaharova odgovorila je na pitanje o predlogu rezolucije GS UN o Srebrenici. Donosimo ceo tekst pitanja...
Kijevu nedostaje oružje i motivisani vojnici, ali je malo verovatno da će mirovni pregovori biti pre 2025. godine, rekao je njegov zamenik šefa obaveštajne službe za The Economist
Budimpešta nije bila pretplaćena na istopolne brakove ili rat sa Rusijom kada je postala članica, kaže premijer
Odbrana vitalnih državnih i nacionalnih interesa, nastavak istorijskog razvoja Srbije, nastavak evro integracija, rad na unapređenju celokuonog društva i poboljšanju životnog standarda građana svim časnim i poštenim građanima Srbije...
Ostale novosti iz rubrike »
- Prodacu stan kad odem u penziju i preko Solis-a potraziti plac na Fruskoj Gori da napravim sebi nest
- Ako je auto previše star popravke će koštati puno. Bolje ga je prodati i uzeti novi polovni. Loše je
- Gdje idemo sada? Biblija kaže: "U propisano vrijeme [kralj sjevera = Rusija] će se vratiti" (Danij
- Bravo! Vranje je divan grad, Vranje ima dusu... Bravo, Sladjo!
- Pozdrav za umetnicu. Slike su divne i krase moj dom u Beogradu.