Tragična sudbina velikih ruskih pesnika (8.)
„Čovek nije ono što su od njega napravili vreme, ljudi i događaji, nego ono što je on sam od sebe sazdao.“
Legendarni ruski pesnik koji je preminuo u utorak, 1. juna 2010, sahranjen je petatk, 4. juna, na Novodevičjem groblju u Moskvi. U prepodnevnim satima u Centralnom domu književnika održana je komemoracija velikom ruskom pesniku. Hiljade ljudi je došlo da se oprosti s njim, među kojima su bili i specijalni izaslanik predsednika Ruske Federacije za međunarodnu kulturnu saradnju Mihail Šidkoj, pisac Vladimir Vojnovič, direktorka Muzeja likovnih umetnosti „Puškin“ Irina Antonova, kolege pesnici: Jevgenije Jevtušenko, Oljesja Nikolajeva, Vladimir Višnjevski, Jurij Kublanovski, Anderj Dementjev, Jevgenije Rejn, reditelji Oljeg Tabakov i Mark Zaharov, rukovodilac Ruske štampe Mihail Seslavinski i mnogi drugi.
Andrej Andrejevič Voznesenski rođen je 12. maja 1933. g. u Moskvi, a sa 14. g. je poslao svoje stihove Borisu Pasternaku koji ga je posle toga pozvao u goste, i taj događaj je opedelio ceo njgov život.
Godine 1957. završava Moskovski arhitektonski fakultet i to obeležava stihovima:
„Zbogom arhitekturo! Plamsajte široko govedranici u amur stilu i rajkomi u rokoko.”
Hruščov: „Uzmite svoj pasoš i van iz zemlje, gospodine Voznesnski“!
Počeo je da objavljuje 1958, a oficijelna književna kritika ga nije prihvatila. Na sasatnku sa stvralačkom inteligencijiom u Kremlju 1963. g. tadašnji gensek Nikita Sergejevič Hruščov svoju oštru kritku koju mu je uputio završio je naredbom:
„Pokupite svoj pasoš i idite van, gospodine Voznesenski!”
Međitim, i za vreme privremene nemisloti u koju je dospeo, njegove pesničke zbirke su izdavane u velikom tiražu. Godine 1960. on čita svoje pesme u Parizu i Minhenu, a pored Francuske putuje u Italiju i druge zapadne zemlje, a utiske sa tih putovanja je sročio u stihovima.
Pesnička zbirka „Antimiri” izlazi mu 1964, a dve godine kasnije „Ahilovo srce”, zatim 1970. „Senka zvuka“ onda slede pesničke knjige: „Pogled“ (1972), „Pusti pticu“ (1974.), „Hrastiov list violončela“ (1975.), „Vitražnih dela mjastor“ (1976.), „Sablazni“ (1979.). Te godine učestvuje i u pripremanju samizdatskog almanaha „Metropol”.
Početkom osamdesetih ogleda se i u prozi startujući sa povešću “O” (1982. ), i nastavlja sa „Poslovođama duha. Prozna i pesnička dela“ (1984.), „Roa. Stihovi i proza“ (1987.).
Godine 1990. izlazi iz štampe „Aksioma samotraga“, a godinu dana kasnije „Rossiя. Poezija“.
Po stihovima Voznesenskog Ljubimov je u pozorištu na Taganki uradio predstavu „Antimiri“, dok je Aleksej Ribnikov je komponovao rok-operu „Junona i Avos“, koju je Mark Zaharov postavio na scenu „Lenkoma“ i još uvek je na repertoaru. Rodion Ščedrin je komponovao muzičko delo „Poetorija“.
Voznesenski je poznat i po tome što je eskperimentisao u oblasti umetnilke forme, stvarajući tzv „videome“ u kojima su stihovi grupisani zajedno sa crtežima, fotografijama, slovnim kompoicijama, tekst je raspoređen u unapred datim formama, kao na primer ciklus „Raspeće“ u obliku krsta.
Pri kraju života Voznesneski je bio teško oboleo pretrpivši dve operacije. Poslednji put se u javosti pojavio 25. janura na uručenju nagrade „Trijumf“ u muzeju „Puškin“. Za zbirku pesama „Vitražnih dela majstor“.
Vozneseneski je 1978. dobio Državnu nagradu SSSR-a, izdatu dve godine ranije, počasni je član desetak akademija među kojima i Ruske akademije obrazovanja (od 1993.), Američke akademije književnosti i umetnosti, Bavarske akademije umetnosti, Pariske akademije „Braća Gonkur“, Evropske akademije poezije.
Svojim prijateljem su ga smatrali Sartr, Hajdeger, Pikaso, a pesme mu je na engleski prevodio Robert Kenedi.
Kad su mu izražavali zabrinutost povodom njegove teške bolesti, on je stoički samo odmahivao rukom govoreći:
„Nije to ništa, Puškin se držao do poslednje, samrtne ure, a Pasternak do posldenjeg meseca. Ja sam u relativnom komforu, ne opterećuju me, hvala Bogu, odnosi sa carem, pa nema ništa da se razjašnjava…”
O svom stvaralaštvu pesnik je govorio:
„Od svih svojih faza i perioda najviše volim drugu polovinu sedamdesetih i možda ponešto iz poznih devedesetih, a sve osatlo je čista avangarda, bez brige o tome šta će ko reći.”
Svoje životno doba popularni ruski poeta nikad nije uzimao ozbiljno, a znao je da kaže: kad je napunio 70. godinu , prestao je da misli koliko je preživeo i koliko mu je još ostalo od života, „jer čovek – nije ono što su od njega napravili vreme, ljudi i događaji, nego ono što je on sam od sebe sazdao“.
Branko Rakočević
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Brisel govori o slobodi govora, ali je ne podržava, izjavio je predsednik Donjeg doma ruskog parlamenta
„Akutna faza vojno-političke konfrontacije sa Zapadom je u punom jeku“, izjavio je ministar spoljnih poslova Moskve
Specijalni izaslanik Rusije u Kabulu izjavio je da Nju Delhi i Moskva imaju slične pristupe avganistanskoj krizi
Ostale novosti iz rubrike »
- Prodacu stan kad odem u penziju i preko Solis-a potraziti plac na Fruskoj Gori da napravim sebi nest
- Ako je auto previše star popravke će koštati puno. Bolje ga je prodati i uzeti novi polovni. Loše je
- Gdje idemo sada? Biblija kaže: "U propisano vrijeme [kralj sjevera = Rusija] će se vratiti" (Danij
- Bravo! Vranje je divan grad, Vranje ima dusu... Bravo, Sladjo!
- Pozdrav za umetnicu. Slike su divne i krase moj dom u Beogradu.