Hronologija afere reket

Reketiranje koje su nad smijenjenim biznismenima i zvaničnicima provodili pripadnici Transparensi internešnela prvi put u MUP-u RS zabilježena su u jesen 2006. godine kada je policija dobila anonimno pismo.

Vladimir Latinović, zvani Mario, zadao je najžešći udarac ovoj organizaciji kada je prije nekoliko dana po vlastitom priznanju rekao da je učestvovao u uzimanju novca od zvaničnika Srpske i istovremeno potvrdio da je Boris Divjak, predsjednik Transparensija BiH, bez sumnje znao za reketiranje po RS s obzirom da je prošle godine lično prisustvovao povjerljivom sastanku u Banjoj Luci na kojem se razgovaralo o uzimanju novca od smijenjenih biznismena i zvaničnika. Prve trzavice među reketašima nastale su u ljeto 2007. godine, kada su imali niz uspješno odrađenih poslova iza sebe, a članovima te grupe Ljubinku Lekoviću, izvršnom direktoru TI u BiH, i Nikici Gligoriću, šefu istraga u UIO BiH, osvanuli su plakati na vratima koji su upućivali na to da neko zna čime se oni bave. Definitivni raspad sistema reketaške mreže započeo je u septembru 2007. godine kada je Latinović kao pripadnik reketaške grupe, osjetio da ga je Leković otkačio promijenivši broj telefona i ne želeći da ga primi u Transparensiju.

To se dogodilo nakon što je među članovima ove grupe zavladala panika nakon natpisa na vratima Gligorića i Lekovića, kada je Latinović dobio ozbiljne prijetnje da bi mogao nastradati ukoliko progovori s obzirom da su ostali članovi grupe posumnjali da bi on možda mogao stajati iza ovih natpisa.

- Stavili su mi pištolj na glavu i rekli da se pazim - rekao je Leković, navodeći da su mu, kada je odlučio da progovori, u zamjenu nudili novac i promjenu identiteta.

U oktobru 2007. godine, prvi zamjenik visokog predstavnika u BiH, Rafi Gregorijan, koji je istovremeno i supervizor za Brčko, primio je Srđana Blagovčanina, izvršnog direktora TI BiH i Lekovića, sada pravnog savjetnika TI BiH da bi nakon sastanka hvalio njihov rad naročito u projektu koji se bavi problemima korupcije.

- Nadam se da ćemo sarađivati na nekom od budućih projekata - rekao je tom prilikom Gregorijan.

Predsjednik Vlade RS, Milorad Dodik, 28. novembra 2007. godine, primio je delegaciji Transparensija BiH koja je od njega zatražila dokumentaciju o ČEZ-u u vezi s ulaganjem u Termoelektranu Gacko, prodaji naftne industrije RS i izgradnji zgrade Vlade RS.

U toj delegaciji bili su Divjak, Blagovčanin i Leković, kada je predsjednik Transparensija BiH ponudio da ova organizacija kontroliše rad Vlade RS. Tek nakon toga Vladimir Latinović osjetivši da je prodan odlučio je da aferu reketiranja prijavi policiji. Tada su na scenu nastupili saradnici ove grupe koji su Latinoviću nudili novac da ne dira Transparensi, pravdajući to strahom da bi i oni mogli nastradati jer su se i sami kačili s Vladom RS i premijerom RS. Gregorijan je nakon toga organizovao tajni sastanak za predstavnike pojedinih medija i predstavnike nevladinih organizacija. Na tom sastanku bili su Srđan Blagovčanin, Dragomir Babić iz NVO "Narodni front", Svetlana Cenić, bivši ministar finansija, Slobodan Vasković, urednik časopisa "Stav", i Damir Miljević, analitičar.

- O ovom sastanku i svemu što je razgovarano izvijestiću Savjet za implementaciju mira - rekao je Gregorijan nakon sastanka.

Ljubinko Leković nemalo poslije toga napustio je Transparensi i novi posao pronašao u Hidroelektrani Bočac.

Gregorijan je 6. februara primio anonimno pismo u kojem je obaviješten o navodnom planu razbijanja Transparensija aferom "reketiranje", ali je informaciju o ovome saopštio tek pet mjeseci kasnije, odnosno 8. jula 2008. godine. Tih dana je i Latinović potvrdio da ga je početkom godine Vasković posjetio u kafani u koju izlazi i da mu je ponudio novac da u aferu ne miješa ljude iz Transparensija.

- Poslije toga me upoznao s Babićem koji mi je ponudio 50.000 KM da ne pominjem Transparensi, ali i pomoć Gregorijana - rekao je Latinović.

Vasković i Babić, međutim, na konferenciji za novinare iznijeli su drugačiji stav, rekavši da su ponudili Latinoviću da snimi razgovor s Dodikovim ljudima koji su od njega tražili da svjedoči o aferi "reketiranje" i koji su mu za to ponudili 100.000 evra. Rekli su da je on od njih tražio 50.000 evra da ćuti.

Babić je na konferenciji rekao da je o svemu tome obavijestio Gregorijana u februaru ove godine. Zanimljivo je da u proljeće ove godine, odnosno u posljednjih nekoliko mjeseci Divjaka nema u javnosti, a pojavila se priča da odlazi u Avganistan. Krajem juna 2008. godine Gregorijan je u Brčkom potpisao ugovor da oni kontrolišu rad Vlade Brčko distrikta, a nakon toga Nezavisne novine objavljuju prvi tekst o reketiranju ljudi s crne liste i biznismena u RS. Prvog jula 2008. godine mediji su počeli objavljivanje serije tekstova o reketiranju, sa izjavama svjedoka i učesnika, istog dana kada je i MUP RS dao neodređenu informaciju o slučaju reketiranja.

Dva dana poslije toga Gregorijan prima delegaciju TI i izjavljuje da slučaj koji je u javnosti treba da ispita sud, ne pominjući pismo koje je dobio u februaru.

Boris Divjak je 5. jula u intervju "Avazu" rekao da mu je vlast RS nudila novac da istražuje korupciju u FBiH, pitajući s otkud medijima informacije koje nemaju policija i tužilaštvo.

Miodrag Barašin, v.d. glavnog tužioca Tužilaštva BiH, 8. jula, rekao je da od MUP-a RS nije dobio predmet "reketiranje" i da nema prijave niti izjave svjedoka, a dan poslije toga Gregorijan mu donosi anonimno pismo o navodnim pripremama diskreditacije Transparensija i traži da prestane haranga i medijska propaganda.