INDOKTRINACIJA SRBSKE DECE

U Srbiji deca se rađaju i odrastaju u okruženju isključivosti hrvatske latinice i engleskog jezika uz sedativ o "ravnopravnosti pisama i bogatstvu dvoazbučja", pa stasavaju na zabludi o "našem pismu", pa se kasnije tuku za tuđe u uverenju da "brane svoje".

 

Televizija za decu "Ultra" reklamira računar za decu koji ima "dva jezika - engleski i srbski". Taj "srbski" je na hrvatskoj latinici, pa se tako pripremaju novi janičari koji će se tući za tuđe. Dalje se navodi kako deca na tim računarima mogu da uče abecedu, a od azbuke nema ni "a". Kada ti mali janičari odrastu, pucaće u svoje roditelje nako "nevernike".

 

Novosadska televizija za decu "Minimaks" svesno indoktrinira srbsku decu i polako ih priprema da postanu - Hrvati. Dva meseca pre i posle Božića vrte se emisije u kojima se Božić prikazuje isključivo  uz jelku i Božić batu, i ni slučajno da se pomene badnjak! Po naglasku glumaca u crtanim filmovima na srbskom jeziku vidi se da su to u velikom procentu Mađari i Hrvati, što se konačno i pokazuje prilikom nabrajanja imena glumaca na kraju filmova. Tako srbska deca uče pogrešan izgovor u uverenju da je to "srbski". Na "Minimaksu" glumci više i ne govore "dinosaurus", kako govore Srbi, nego dinosaur, od "dajnasor" kako to kažu Amerikanci.

 

Rastimo, rastimo kao - janičari.

 

 

Željko Filipović,

„Ćirilica“ Beograd,

Povereništvo Niš.