BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Karađorđevići porijeklom iz Vasojevića

 Karađorđevići porijeklom iz Vasojevića
24.08.2015. god.
Mnogi istorijski događaji, posebno znamenite ličnosti koje ih obilježavaju, sasvim razumljivo nailaze na veliko interesovanje čitalaca, pa je tako izuzetnu pažnju izazvao i nedavno objavljeni članak u dnevnom listu ''Večernje novosti'', u kojem se polemiše i ''tvrdi'' da Karađorđevići nijesu Vasojevići. Kako s vremena na vrijeme, iz raznih pobuda i ne samo naučne provenijencije, izađu takve ocjene, koje prevashodno plediraju na ekskluzivnost i senzacionalizam prije nego na argumentaciju zasnovanu na provjerenim i provjerljivim činjenicama iz naše nacionalne istoriografije, slobodan sam da prenesem utemeljenu istorijsku istinu o porijeklu Karađorđevića, zasnovanu na nepobitnim činjenicama do kojih je istorijska nauka došla. Najpouzdanije relevantne činjenice iz istoriografske literature o Karađorđevićima i Vasojevićima, u kojima se nedvosmisleno dokazuje da su Karađorđevići porijeklom iz Vasojevića, navodim, po sopstvenom izboru, redom:
* U rodoslovu Karađorđevića stoji da je djed Karađorđev, Jovan Đurišić, rođen u Vasojevićima, koji se sa dva brata preselio u Srbiju 1740.  godine,  a ta dva brata su ostala u Vasojevićima. Knez Petar I je u Kraljima svojim rođacima 1883. godine  sagradio kuću, koja i danas postoji i zove se Kula Đurkovićȃ, koji su potomci Đurišićâ. Spomen ploča na ovoj kuli podsjeća na boravak Petra I Karađorđevića u zavičaju svojih predaka. A u znak ponosa i iz osjećaja zahvalnosti prema voždu Karađorđu,  Vasojevići sa svojom braćom iz Šumadije, podigoše mu spomenik u Kraljima, koji je na Vidovdan 1996. godine na upriličenoj svečanosti otkrio dr Milija Zečević, počasni predsjednik Udruženja Vasojevića.
* Voždov sin Aleksandar Karađorđević (knez od 1842. do 1858. godine) bio je veoma ponosan na svoje porijeklo iz Vasojevića, pa je zato održavao prisne veze sa vladikom Njegošem i mudrim duhovnikom i glavarom Vasojevića Mojsijem Zečevićem. Aleksandrova ustavobraniteljska vlada je održavala dobre prosvjetne veze sa Vasojevićima i pružala finansijsku pomoć đacima koji su se školovali u Srbiji, a glavarima u Vasojevićima je slao dukate za nabavku oružja i džebane koja im je bila potrebna u borbi protiv Turaka.  Pored toga,  knez Aleksandar se posredstvom vladike Njegoša lično angažovao na eliminisanju plemenskih svađa između Vasojevićâ i Srbljakâ u Vasojevićima.
* Knez Petar Karađorđević je više puta rado odlazio sa Cetinja u Vasojeviće i,  prema kazivanju starijih, često je u razgovoru isticao – da je po svom porijeklu Vasojević. Kada je umro znameniti vasojevićki vojvoda i senator Miljan Vukov (1886.),   knez Petar Karađorđević je sa Cetinja otišao u Lijevu Rijeku i prisustvovao sahrani,  a prije toga bio je prisutan i na sahrani Miljanovog sina brigadira Todora Vukovića, koji je preminuo u februaru 1886. godine.
* Kada  se Petar I  Karađorđević ženio Zorkom,  kćerkom knjaza Nikole (1883.  godine),  tim povodom pitao ga je knjaz Nikola: ''Zašto si izabrao baš vojvodu Miljana Vukova za staroga svata?''. Dobio je odgovor da je to ''... po junaštvu i rođaštvu ...'', dakle, izabrao ga je kao ''vojvodu svoje krvi i plemena''.
* Kada se već Petar I krunisao za kralja,  lično je došao u Andrijevicu da posjeti postojbinu svoga pradjede,  o čemu postoji sačuvan i kraći filmski zapis u Jugoslovenskoj kinoteci u Beogradu.
* Povodom puštanja u saobraćaj kolskog puta Peć-Andrijevica 1925.  godine bio je organizovan veliki sabor na Knjaževcu kod Andrijevice,  na kojem su bili kralj Aleksandar i kraljica Marija.  Na slavoluku, na ulazu u Berane, bili su ispisani stihovi pjesnika Mila Vukovića, načelnika opštine Berane:
''Rodna gruda ove zemlje, 
kolijevka Vožda -  djede,
stoljećima čekala Te,
Kralju slave i pobjede!''
A na tom slavlju narodni guslar Vuko Adžić pjevao je pjesmu o vasojevićkom porijeklu Karađorđa. Tada neko od prisutnih upita kralja: ''Veličanstvo, je li ovo tačno?'', a kralj potvrdi: ''Tačno je!''
            * Na učestale vijesti iz Morave, kako su nazivali šire područje Šumadije, da Kara-Đoka iz Topole niže brojne uspjehe u borbi sa Turcima,  iguman Nićifor predloži Vasoje-vićima da (1804.  godine)  pošalju deputaciju Karađorđu. Pored igumana Nićifora u toj deputaciji zajedno su bili još: Grigorije Mlađenović, Radule Đinović, Nikola Saičić,  Radule sin kneza Jova Tadića,  Vuksan Vojvodić,  Radovan Lekin Vojvodić, Stefan Saković, Pavić Bakić, Božo Vešović, Veličko Tomašević i drugi. 
Sa igumanom Nićiforom pošao je i đak Miloš Zečević, koji će postati kasnije iguman Đurđevih Stupova – pod imenom Mojsije. Deputacija izađe pred vrhovnog Vožda,  izrazi mu svoju privrženost i prenese mu pozdrav Vasojevićȃ,  koje je takođe već bilo ustalo protiv Turaka.  Karađorđe deputaciju lijepo primi,  i po pripovijedanju igumana Mojsija,  izjavi: ''Pa i ja sam od kuće Vasojevićȃ''. 
Pošto se razvijao razgovor o porijeklu Vožda,  istaknuto je  –  da je Karađorđe unuk Jovana Radulova Đurišića iz sela Kralja kraj Andrijevice, kao i da je  izvjesni Đuro Đurišić imao 9 sinova koji po njemu dobiše prezime Đurković. Kada su Turci 1738. godine napali i popalili Vasojeviće, Hodover Avdi paša Mahmutbegović tada povede u ropstvo mnogo vasojevićkog življa u Peć, među njima i četiri Đurkovića. Međutim,  Đurkovići ubrzo uspiju da pobjegnu u Moravu (Šumadiju).  Jedan od tih Đurkovića je bio i Jovan,  djed Karađorđev. Po predanju, koje se prenosilo sa koljena na koljeno,  Vasojevići su uvijek govorili da je Karađorđe porijekolom od Đurišićâ, a Karđorđevići su tvrdili da su od Đurkovićâ. U stvari, radi se  o istom porijeklu, jer su se Karađorđevi preci do Đu1ra prezivali Đurišić,  a od Đura Đurkovići. Neusaglašeni su, međutim,  podaci prema ovom izvoru o tome,  da li se pradjed Karađorđev zvao Radule,  ili Đuro, kao i da li je pradjed Karađorđev imao pet, kako je to naprijed rečeno, ili devet sinova, kako je pribilježio Tomaš Katanić.
Koliko je Karađorđe bio cijenjen najbolje govore stihovi u ''Gorskom vijencu'' Petra Petrovića Njegoša o njemu:
"Diže narod, krsti zemlju,
a varvarske lance sruši,
iz mrtvijeh Srba dozva, 
dunu život srbskoj duši".
 
* Karađorđev potomak, Kralj Aleksandar I Karađorđević, koji je rođen  u Crnoj Gori, na Cetinju, 1888. godine, kao sin kralja Petra Karađorđevića i Zorke Petrović, kćerke kneza i kralja Nikole. Živio je i školovao se u Ženevi i Petrogradu, a kao školovani oficir aktivan je učesnik prvog i drugog Balkanskog rata i Prvog svjetskog rata. Upravo pred sâm Prvi svjetski rat postaje regent i tako njegovo faktičko upravljanje zemljom i vršenje vlasti traje punih 20 godina. Bio je kralj Srbije, kralj Srba, Hrvata i Slovenaca, a 3. oktobra 1929. godine državu je nazvao jedinstvenim imenom - Kraljevina Jugoslavija.
Kralj Aleksandar je bio državnik, vojskovođa, oslobodilac, ujedinitelj, evropejac, mirotvorac, riječju velika ličnost svoga vremena i kao takav zasmetao je fašistima i Hitleru, koji 9. oktobra 1934. godine izvršiše na njega atentat u francuskom gradu Marselju. I njemu je narod Polimlja podigao davne 1929. godine Spomenik u čast puštanja u saobraćaj puta Berane-Bijelo Polje, čemu je prethodila njegova posjeta Vasojevićima i Crnoj Gori 1925. godine.
  O njegovoj posjeti Vasojevićima podaci govore da su kralja u svim mjestima kroz koje je prošao dočekivali ugledni prvaci i domaćini toga vremena. Na Čakoru ga je između ostalog pozdravio narodni poslanik i učitelj iz Velike Novica Popović. U Andrijevici ga je dočekao Đukan Vulević, učitelj iz Trešnjeva, sa svojim đacima i tražio izgradnju nove škole u Trepči, što je i učinjeno. Berane je posjetio 17. septembra 1925. godine u pratnji Marka Cemovića i drugih velikodostojnika. Prilikom dolaska u manastir Đurđevi Stupovi dočekali su ga pozdravnim govorima iguman Josif Lekić i profesor i književnik Dragiša Boričić. Prilikom te istorijske i, ispostaviće se, i jedine posjete srbskog kralja Crnoj Gori do danas, isticano je sa radošću i ponosom porijeklo Karađorđevića iz Vasojevića. Zanimljivo je da je na primjedbu jednog uglednog domaćina (''Zašto Vasojevići nemaju poslanika u Skupštini Jugoslavije?'') kralj odgovorio riječima: ''Šta će vama poslanici, vi imate kralja!''. Mnogo godina kasnije Radovan Bećirović Trebješki, poznati guslar i pjesnik, slikovito je stihovima prikazao i dokazao porijeklo Karađorđevića: 
''...Kad pogledaš na Vasojeviće, 
tu je bilo Karađoka biće, 
odatle mu sveta loza niče, 
te se njime pokoljenja diče''.
  Kralj Aleksandar je visoko cijenio Vasojeviće i njihov doprinos u  borbi za oslobođenje i ujedinjenje srbskog naroda, što najbolje govori podatak da je sa prostora Vasojevića zlatnu Obilića medalju za hrabrost  dobilo 196  učesnika, srebrnu 765, a medalju za revnosnu službu 96, što čini ukupno 1057 odlikovanja. Koliko su Vasojevići cijenili i poštovali Kralja govori podatak o tome da je,  9. oktobra 1934., kada je ubijen, ''plakala cijela Limska dolina''. Bilo je i crnih barjaka na pojedinim kućama, a mnogi su crnogorske kape sa četiri ocila nosili sa crnim florom. Vasojevići su bili duboko svjesni koga i šta gube... ''
   
 
                                                                     Goran Kiković, profesor istorije iz Vasojevića


  • Izvor
  • Glas Holmije


Komentara (1) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Kijev bi se obavezao na neutralni status i dobio međunarodne bezbednosne garancije, prema nacrtu sporazuma


Moskvi je dosta neprijateljskog stava Evrope, izjavio je Dmitrij Peskov

Savetnici bivšeg američkog predsednika razmatraju kazne za nacije koje žele da trguju nacionalnim valutama, preneo je list


Američki državni sekretar Antoni Blinken danas se, u okviru posete Kini, sastao sa ministrom spoljnih poslova Vang Jijem i kineskim predsednikom Si Đinpingom. Jedna od tačaka dnevnog reda bila...

Snage Kijeva su „nadmašene“ od strane Rusije zbog pada zapadne pomoći, izjavio je šef vojnog bloka predvođenog SAD


Vašington širi globalni haos u svoju korist, tvrdi ruski ministar odbrane


Ostale novosti iz rubrike »