Ljubavna pesma ‘’ Amira ‘’ književnika Ljutomira Rundića iz Loznice dobila i svoj epilog

AMIRA Njene su se kose rasipale u mojim očima, dok smo verovali da naša ljubav može sve... U Mostaru, osamdeset i neke! Detinjasto se mazila, ljubila me strasno, i strahovala:   - Joj, ako me majka vidi! Pa opet iznova, svijala se oko mene, ko, ne daj Bože, zmija oko plena, i pitala me... Svašta me pitala... Ko sam, odakle sam, šta ću s njom..? Volim li je, ko mi dade „tako“ ime: - Čuj Ljutomir, tobe jarabi! O`kle ti to ime - čudila se!? Vjeruješ li u Alaha, u Boga? Ideš li u crkvu? Ma,......