Mladi ljudi oslonac budućnosti Banjaluke

Vi ste uspješan glumac, osnivač Gradskog pozorišta "Jazavac"? Šta Vas je motivisalo  da se kandidujete za odbornika Skupštine grada Banjaluka?

Svakim danom me motivišu sve neracionalnije odluke članova Skupštine i onih koji vode ovaj grad. U Banjaluci možemo vidjeti da Građanina nema nigdje, jer su im prioritet putići, rasvjeta i dr. infrastrukturni projekti. Jednom kad završe sve te „genijalne” projekte njih više neće imati ko da koristi, jer će svi pobjeći glavom bez obzira negdje gdje je prioritet Čovjek. Vjerujem da Banjaluka može biti mjesto kvalitetnog života, dobrih koncerata, značajnih izložbi, modernih i uslovnih škola, ugodnih i  uslovnih bolnica, čistih i sigurnih autobusa, uređenih bickilističkih traka, uređenih izletišta i bezbjednih dječijih igrališta. Moram dodati i loše stanje u kulturi grada Banjaluka, zajedno sa malim budžetom koji se svake godine sve više smanjuje. Sve ovo  me motivisalo i  odlučio sam da  aktivno učestvujem u donošenju odluka danas kad se većina mladih ne želi baviti politikom. Jednostavno ne želim prepusiti nekome vrlo sumnjivih namjera da odlučuje u moje ime, a da ne spominjem moralne kvalitete i stručnost istih. Imam jasne ciljeve, viziju razvoja Banjaluke u poljima u kojim sam aktivno sudjelovao, iskustvo i dosadašnje rezultate. Ako saberete sve ovo vidjećete da imam mnogo više da ponudim nego većina onih koji sada sjede u Skupštini Grada.
 
Kako Vi vidite kulturnu scenu Banjaluke?

Danas nedovoljno razvijenu, ali sa velikim potenicijalima.Nezavisna kulturna scena u Banjaluci pokazala je mnogo više od one institucionalne. Ovdje mislim na Protok, Banjalučku filharmonija, Gradsko pozorište Jazavac, UMURS, Banjalučanke, Jednistvo, Vizart, Kratkofil, Animafest i dr. Programi Nezavisne kulturne scene u Banjaluci predstavljaju primjere inovativne i društveno angažovane kulturne produkcije čija publika broji desetine hiljada ljudi. Međunarodna saradnja koju ostvaruje ova scena  u velikoj mjeri doprinosi integraciji  u međunarodne kulturne tokove, mijenja imidž našeg garda i zemlje i pozicionira našu zemlju kao aktivnog člana i važnu destinaciju, kako na internacionalnoj kulturnoj mapi tako i u regionu. 
 
Šta je ono na čemu ste insistirali da se neke stvari počnu mijenjati na bolje?

Zagovornik sam stvaranju  uslova za pokretanje kreativne industrije u Banjaluci tj. novog  modela ekonomskog razvoja kroz sektor kreativnih usluga i stratešku orijentaciju nacionalnih ekonomija ka proizvodnji nematerijalnih vrijednosti. Nemamo šansu za jačanjem one industrije koja je pokretala Grad, ali itekako imamo potencijala za razvoj Kreativne industrije  kroz koncept art-klastera, kreativnih inkubatora i umjetničkih centara čiji su članovi nevladine organizacije ili umjetničke asocijacije koje objedinjuju nezavisnu umjetničku praksu sa komercijalnim uslugama. Gradsko pozorište Jazavac primjer je dobre prakse i pokazatelj da se stvari u Banjaluci mogu mijenjati na bolje.
 
Poznato je da ste bili jedan od kandidata za direktora dječijeg pozorišta, ali uz sve Vaše reference ponovo je izabran Predrag Bjelošević koji je na čelu te kuće od 1993. godine. Kako to objašnjavate? 

Nažalost to je naša stvarnost i jedna od najvećih metastaza društva u kom živimo. Izgleda da ovdje neko ne razmišlja o budućnosti Republike Srpske i jedinom osloncu njene budućnosti, a to su mladi i stručni ljudi. Taj proces  je za mene završen i poraz onih koji su to dozvolili. Treba ih pozvati na odgovornost i provjeriti validnost diplome izabranog.
 
Šta mislite o činjenici da su na čelu većine kulturnih institucija koje su pripadale gradu, a koje su sada republičke, direktori po nekoliko mandata? Osim Bjeloševića, direktorice Muzeja savremene umjetnosti Republike srpske Ljiljane Labović i Muzeja Republike Srpske Nada Puvačić u direktorskim foteljama sjede 10 godina. Risojević, čije godine direktorovanja se više ne daju prebrojati, iako u penziji još uvijek vlada bibliotekom iz sjenke, budući da je izdejstvovao da nova direktoraica bude njegova desna ruka i bliska prijateljica?

Reizbor direktora u svim institucijama, pa i u kulturnim nije dobar ni za instittuciju niti za kulturnu scenu i svi ti koji to podržavaju nemaju dobre namjere i ne vode se politikom opšteg interesa već ličnih ili klanovskih kojih sam žestoki protivnik. Pravi lider mora znati kad se treba povući, jer u suprotnom guši okolinu u kojoj radi godinama. Politikom „Poslije  mene potop“ samo pokazuje njihovu neuspješnost. Takvim ljudima nakon maksimalno dva mandata treba omogućiti da nastave da rade u toj instituciji, kao savjetnici, jer svojim iskustvom mogu da unaprijede njen rad. 
 
Hoće li novi i talentovani ljudi ikada dobiti šansu da osvježe kulturni život Banjaluke?

Naravno da hoće,ali kad dobiju adekvatnu podršku od Grada i Ministarstva prosvjete i kulture. A to će se desiti kad mladi i stručni ljudi budu rukovodili u pomenutim institucijama.
 
Šta mislite o nepotizmu u kulturi i podatku da je većina direktora kutrunih institucija kojima rukovode zaposlila svoju djecu i bliske rođake?

Mislim isto što i o korupciji i ostalim negativnim posljedicama koje su epidemijalno zarazile naše društvo.Pozvati na odogovrnost one koji zlouportebljavaju svoj  položaj.
 
Šta je po Vama rješenje za nagomilane probleme u kulturi?

Veći budžet za kulturu na gradskom i entitetskom nivou, preraspodijeli novca onima koji imaju dobre rezultate, uključivanje stručnjaka u izradi dokumenta kulturne politike i njenom primjenom,otvaranje dijaloga Grada sa umjetnicima i umjetničkim organizacijama.