Bog ti pomogao Đenerale

Porukom  „Bog  ti pomogao Đenerale“  poslanom sa Trga Krajine i prisluživanjem svijeća  za zdravlje  raba Božijeg Ratka u Hramu Hrista Spasitelja,  danas je u Banjaluci obilježena godišnjica hapšenja komandanta  Vojske Republike Srpske đenerala Ratka Mladića.  

        ZBOG ČEGA SVJETSKI MOĆNICI SUDE ĐENERALU MLADIĆU?
 
Danas, 26. maja, navršava se godina dana od sramnog hapšenja komandanta Vojske Republike Srpske đenerala Ratka Mladića i njegove predaje ili, tačnije rečeno, prodaje NATO sudu.
       Činjenice koje negiraju pravednost i legitimitet takozvanog „Međunarodnog suda za krivično gonjenje lica odgovornih za teška kršenja međunarodnog humanitarnog prava na teritoriji bivše Jugoslavije“ (poznatijeg kao Haški sud), a time i njegovih optužnica i presuda,  jesu:
- Po Povelji UN, samo Generalna skupština– a ne i Savjet bezbjednosti, koji je osnivač suda– ima pravo osnivanja novih tijela.
- Praksa po kojoj se neke od optužnica podižu javno, a neke su „zapečaćene“, tajne, presedan je u sudskoj praksi.
- Postoje zemlje članice UN čiji građani u slučaju nadležnosti tog suda ne odgovaraju pred njim, nego pred sudovima svojih zemalja. Jedna od tih zemalja jesu i SAD.
- Haški sud se ne finansira iz izvora UN, već su glavni finansijeri vlade SAD i Saudijske Arabije, sa mrežom nevladinih organizacija.
Međutim, tek struktura donesenih presuda govori o pravednosti ovog takozvanog suda:
Od ukupno 960 godina i četiri kazne doživotnog zatvora, Srbi su dobili 748 godina zatvora i četiri doživotne kazne, Hrvati 166 godina, a muslimani 41 godinu. Među osuđenima je 66% Srba, a od 58 osuđenih najviših državnih funkcionera i visokih oficira, 50 su Srbi!
Zbog svega ovoga Haški sud je za sve pravdoljubive ljude, nelegalan, pristrasan, instrumentalizovan i nepravedan politički sud.
Srbi, znajući da hrišćanin ne živi život kao tužilac, već kao optuženi i ne očekuju Pravdu od pravosuđa tipa „kadija te tuži, kadija ti sudi“.
Nije Ratko Mladić optužen, proganjan, lišen svih ljudskih prava i zarobljen zbog toga što je ukrao, pronevjerio državne pare, oteo, zlostavljao ili ubio nekoga.
Ne, Ratku Mladiću svjetski moćnici sude zato što je u odsudnom času, kad je trebalo „stati i na strašnom mjestu postojati“, stao ispred sile zla, časno i odgovorno radeći svoj posao srbskog oficira.
Sude mu jer se odvažio suprotstaviti sili NATO saveza, koji je uz Vatikan, glavni organizator i pokretač raspada bivše Jugoslavije. Kasnije i glavni dželat Srba.
Sude mu zato što nije pognuo glavu i pobjegao, nego je organizovao odbranu svoje otadžbine i sačuvao svoj narod od novog Jadovna, Jasenovca, Prebilovaca, Drakulića...
Sude mu da više nikad nikome, nigdje u svijetu, ne padne na pamet da se suprotstavi sili zla u njegovoj namjeri da zavlada svijetom.
Sude mu da se u svakom Srbinu, u svakom slobodoumnom čovjeku, ubije pomisao na otpor volji moćnika da sprovedu svoj mračni plan stvaranja novog svjetskog poretka i vladavine svijetom.
Ne branimo mi đenerala Ratka Mladića.
Ponajmanje bismo ga branili od ovakvog „suda“, zarobljenog u tami nepravde i laži, po kojima može da se takmiči jedino sa inkvizitorskim sudom  Rimokatoličke crkve.
Ratko Mladić će svoj odgovor dati na Strašnom sudu, licem u lice pred Gospodom našim Isusom Hristom i samo ta presuda je konačna.
Mi branimo Pravo i Slobodu Čovjeka da kad sila zla navali na njegovu kuću, porodicu, djecu i otadžbinu– stane pred nju i kaže: „NE DAM!“
Branimo Pravo naroda da voli svoju zemlju, svoju Crkvu, da brani svoj opstanak i ostanak na vijekovnom ognjištu.
To Pravo i Sloboda oličeni su u Ratku Mladiću, komandantu Glavnog Štaba VRS, koji danas, već godinu dana utamničen, stoji pred istim neprijateljem kao i ratnih godina.
Kada sud vremena učini svoje, u srbskoj istoriji ime Ratka Mladića stajaće uz imena Karađorđa, Sinđelića, Živojina Mišića, Draže Mihailovića i brojnih znanih i neznanih Srba, junaka koji svojim podvigom, čašću i hrabrošću svijetle put novim pokoljenjima.
Pamte Srbi svoje heroje, upamtile su narodne pjesme Obilića i Stevana Musića, Strahinjića  Bana, Hajduk Veljka i serdar Janka Vukotića, opjevaše gusle i Ratka Mladića.
A koga gusle opjevaju, tome Njegoš posvetu napisa:
„Blago onom  ko dovijeka živi, imao se rašta i roditi!“