BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

Kako žive ruski Aleuti na kraju sveta

Kako žive ruski Aleuti na kraju sveta
04.04.2021. god.
Jedan od najmalobrojnijih naroda Rusije kompaktno živi na dalekom ostrvu iza Kamčatke i održava vezu sa američkim Aleutima na Aljasci.


Od Aleuskih do Komandorskih ostrva ima samo 370 kilometara. Tu prolazi državna granica između SAD i Rusije. Aleuti su autohtoni žitelji ovog područja. Oni su podeljeni još sredinom 19. veka kada je Rusija prodala Americi Aljasku, ali i dan-danas održavaju međusobne veze. Narod na obe obale Beringovog mora ima slične probleme: jezik i običaji postepeno nestaju, jer umiru poslednji predstavnici kulture Unangan, kako Aleuti sami sebe zovu, piše Russia beyond.

Zaboravljeno ostrvo

Danas u svetu ima oko 15.000 Aleuta i ogromna većina živi na Aljasci. U Rusiji je ostalo samo 300 Aleuta (spada među male narode Rusije sa najmanjim brojem predstavnika). Skoro svi oni žive u selu Nikoljsko (u kome ima ukupno nešto više od 600 stanovnika). To je jedino naselje na Beringovom ostrvu, najvećem u grupi Komandorskih ostrva.

 

Aleuti sa Aljaske su stigli na Komandorska ostrva 1826. godine kada ih je ovamo prebacila Ruska američka kompanija da se bave tradicionalnim zanatima.

 

 

Tako su se na Beringovo ostrvo ljudi preselili sa ostrva Atka i ovde osnovali selo Nikoljsko, a na susedno Medno ostrvo došli su žitelji sa ostrva Atu i osnovali selo Preobražensko. Usled sukoba sa ruskim moreplovcima i epidemija boginja broj predstavnika aleutskog naroda počeo je naglo da opada. U trenutku kada je Aljaska 1867. godine prodata Americi tamo je bilo oko 2.000 Aleuta, i 500 je ostalo u Rusiji (300 na Beringovom ostrvu i 300 na ostrvu Medno).

Naselje Nikoljsko zimi.

Žitelji Mednog su se 1970. preselili na Beringovo ostrvo tako da sada na Komandorskim ostrvima postoji samo jedno aleutsko naselje i to je selo Nikoljsko.

Komandorska ostrva

 

U naselju danas ima dovoljno posla, postoji centar za posetioce Komandorskog rezervata, naselje ima školu, bolnicu i muzej. Aleuti se bave i ribolovom. I pored svega, teško je reći da im je život na ostrvu lak.

Komandorska ostrva

 

Klima je surova, nema mnogo razonode, kao i u drugim naseljima na ovom području (nekoliko puta nedeljno avion saobraća do Petropavlovska Kamčatskog), i zato mladi ljudi često odlaze na „veliko kopno“.

Komandorska ostrva

 

Jezik koji nestaje

Početkom marta 2021. godine upokojila se Vera Timošenko, poslednja predstavnica aleutskog naroda koja je govorila njegov lokalni beringovski dijalekat.

Genadij Mihajlovič Jakovljev i Vera Timošenko.

 

 

U selu Nikoljsko danas je ostao samo jedan čovek koji tečno govori aleutski (mednovski dijalekat). On se zove Genadij Jakovljev.

Komandorska ostrva

 

Genadij sa svojih 86 godina peva pesme na aleutskom, pokazuje omladini aleutske igre i pomaže meštanima da komuniciraju sa američkim Aleutima iz Enkoridža. Pre pandemije su se redovno organizovale takve onlajn konferencije. Mnogi razumeju jezik kojim su govorile njihove deke i bake, ali u svakodnevnom životu razgovaraju samo na ruskom. U školi se aleutski ne predaje.

 

Aleutski jezik ima dva glavna dijalekta (zapadni, koji obuhvata beringovski i mednovski, i istočni), a pored toga u SAD se u pismu koristi latinica, a u Rusiji ćirilica. Ali to nije najveća poteškoća. Problem je što ima vrlo malo školskog materijala i prirodnih govornika, kaže Jelena Solovanjuk, zamenica šefa lokalne administracije. Ona je aleutski jezik naučila na Institutu naroda severa u Sankt Peterburgu pod rukovodstvom lingviste Jevgenija Golovka, koji se još od sovjetskog doba bavi jezicima malih naroda.

 

 

„Komandori su moj zavičaj. Tata mi je Rus, a mama Aleutka. Deka i baka su Aleuti sa ostrva Medni, tako da je mene uvek interesovala istorija i kultura Aleuta“, kaže Jelena. „U detinjstvu sam slušala kako su meštani razgovarali na aleutskom ali ako je bio prisutan neko ko ne zna aleutski oni su prelazili na ruski“.

 

 

Ona je u Nikoljskom nekoliko godina vodila besplatni jezički kružok za odrasle. „Postavljali smo male scene na aleutskom jeziku, pisali smo manje priče i slali ih na regionalne konkurse, i pravili suvenire sa aleutskim natpisima“. Entuzijasti aleutskog jezika smislili su i stonu igru „lutalicu“: od sela treba „stići“ do naseobine morskih foka, izvršavajući zadatke na aleutskom jeziku i premeštajući figure. Nažalost, ljudi su previše zauzeti na poslu tako da se ovaj kružok vremenom ugasio.

Američki naučnici Kliford Fiskus, Ansel Džonsom i kandidat bioloških nauka Viktor Arsenjjev (desno) na ostrovu Medni. Komandorska ostrva.

 

I američki Aleuti imaju problema sa učenjem maternjeg jezika. Moskovljanin Rodion Kosorukov se celog života interesovao za retke jezike i jednom je odlučio da nauči aleutski po udžbenicima, „onako, za sebe“, kako on kaže. Na aleutskom nema ni novina, ni radio-stanica, ni filmova. On je želeo da komunicira sa savremenim govornicima aleutskog i počeo je da traži Aleute na društvenim mrežama, ali se ispostavilo da to nije tako jednostavno. „Samo jedna žena sa Aleutskih ostrva koju sam našao mogla je da mi odgovori“, priča on. „Ona je malo porazgovarala sa mnom ali je rekla da ne zna tako dobro jezik da bi mogla duže razgovarati sa mnom na aleutskom. Napisao sam i jednom svešteniku koji je odgovorio da je razumeo pismo ali ne ume da piše na aleutskom, mada može da razgovara sa starijim parohijanima. On je sa mnom razgovarao na engleskom, a ja sam mu odgovarao na aleutskom“.

Očuvanje kulturnog nasleđa Aleuta nije jednostavan zadatak s obzirom da se sve to dešava bukvalno na kraju sveta. Pod Jeleninom redakcijom uskoro treba da bude objavljen rečnik rusko-aleutskog jezika u slikama koji treba da pomogne ljudima u učenju ovog jezika. Ovaj poduhvat je omogućen zahvaljujući predsedničkom grantu koji je dobila lokalna društvena organizacija Severa (ANSARKO). To je omogućilo da se pokriju troškovi objavljivanja rečnika, kupovine materijala za ogledne časove tradicionalnih zanata i pravljenje kostima za učesnike ansambla.

„Mi želimo da naša deca znaju bar neke reči na aleutskom“, kaže Galina Koroljova koja je donedavno predvodila ANSARKO, a sada je predsednik parlamenta Aleutskog opštinskog okruga. I njoj je otac Rus a mama pripada aleutskom narodu sa ostrva Medni, i ona razume aleutski govor.

Galina Koroljova

 

Pored osnovnog posla Galina rukovodi dečijim folklornim ansamblom i sama igra u ansamblu za odrasle, i ujedno se aktivno bavi promovisanjem aleutske kulture sarađujući sa Aleutskom međunarodnom organizacijom u Enkoridžu.

Mladi Aleuti sa Beringovog ostrva.

Ana Sorokina, Russia beyond



  • Izvor
  • Tanjug
  • foto: © Aleutska zvezda / Russia beyond/ vostok.rs


Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE


Mnogobrojne obaveze, kao što je posao, briga o porodici, održavanje prijateljstava većini osoba oduzimaju mnogo vremena, pa oni često trebaju pomoć. Zato su tu sitnice, kao što su gedžeti...

Crvena armija je više od dve godine pokušavala da potisne neprijatelja dalje od grada. To je postalo moguće tek nakon pobede u Kurskoj bici i definitivne promene toka rata. ...


Generalni direktor kompanije Daniil Brenerman rekao je da se sada radi na civilnoj sertifikaciji ovog aviona

U periodu renesanse, koji je obilovao kulturnim i društvenim p


Električni alati su neizostavni deo svake majstorske radionice, pružajući ne samo efikasnost, već i olakšavajući mnoge radne procese. Sa sve većim napretkom tehnologije, postali su sve sofisticiraniji i prilagođeni...


Ostale novosti iz rubrike »