Početna stranica > Novosti
Preveo: Vladimir Kršljanin
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Ostale novosti iz rubrike »
Faina Savenkova: Zaboravljene sudbine
07.05.2021. god.
Listajući stare porodične albume, zagledam se u lica na požutelim od vremena fotografijama. Ljudi sasvim obični, ništa na njima osobito. Mnoge od onih, čiji je život zabeležio nepristrasni negativ, ja čak i ne poznajem. A ne znam ni kako su se našli, u tom zaustavljenom trenutku prošlosti, baš pored mojih rođaka, kako su im se putevi ukrstili. Različite sudbine, gotovo zaboravljene i izgubljene negde na stranicama istorije. Istorije, koju su oni svi zajedno stvarali, često žrtvujući joj ne samo svoja imena, nego i svoje živote.
Moja prabaka se rodila i provela detinjstvo mnogo zapadnije od Luganska, sa druge strane Dnjepra. Tri sestre, koje su suviše rano odrasle u ratu. Deca, koja su ostala bez roditelja i koja su preživljavala u neljudskim uslovima – bila je to tada surova svakodnevica. Prabaka već dve godine nije sa nama. A daleke 2014, dok smo na TV gledali izveštaj o banderovskoj bakljadi u Kijevu, ona je samo rekla: «Zašto ih sve četrdeset pete nisu dokrajčili?»
Baka je znala šta govori: samo zbog magle, ti isti, koje danas nazivaju herojima, nisu došli do njihovog sela. I upravo zato su moja prabaka i njene sestre ostale žive. I zato i ja danas postojim. Danas mi je teško da razumem, kako se to dogodilo da su se napori mnogih svedoka Velikog Otadžbinskog rata da se uspostavi mir u našoj zemlji, a sami njihovi životi, pretvorili u prah i obezvredili za samo nekoliko godina. Zar je moguće ostati ravnodušan, držeći u rukama stare fotografije svojih pradedova i prabaka? Zar ne poželimo da razumemo zašto su oni postali onakvi, kakvim ih pamtimo: snažni, puni ljubavi, radosni zbog običnih stvari? Negirajući i prepisujući njihovu prošlost po svom nahođenju, zar mi ne izdajemo ne samo svoje pretke, nego i sami sebe? Ja u stvari nemam odgovore na sva ta pitanja.
I mislim da ih ni mnogi drugi nemaju. Ali ono što imam, jeste vera da će sadašnje greške biti ispravljene, pre nego što bude kasno. I u Kijevu će opet odavati poštu onima, koji su oslobađali taj grad, a ne onima, koji su ubijali njegove žitelje. Veza pokoljenja je u težnji ka miru i stvaralaštvu radi sreće svoje dece, a ne u težnji da se sve poruši. Čini mi se da je to ono najvažnije, čega se moramo setiti uoči praznika Pobede. I više nikada to ne smemo zaboraviti
Faina Savenkova je najmlađi član Saveza pisaca Luganske Narodne Republike. I šampion u tekvondou. Ima samo 11 godina i završava šesti razred. Mnogo voli Srbiju i Emira Kusturicu. Faina piše pozorišne komade i priče. Objavljivali su je poznati časopisi iz Rusije i LNR, dobila je nekoliko nagrada.
Moja prabaka se rodila i provela detinjstvo mnogo zapadnije od Luganska, sa druge strane Dnjepra. Tri sestre, koje su suviše rano odrasle u ratu. Deca, koja su ostala bez roditelja i koja su preživljavala u neljudskim uslovima – bila je to tada surova svakodnevica. Prabaka već dve godine nije sa nama. A daleke 2014, dok smo na TV gledali izveštaj o banderovskoj bakljadi u Kijevu, ona je samo rekla: «Zašto ih sve četrdeset pete nisu dokrajčili?»
Baka je znala šta govori: samo zbog magle, ti isti, koje danas nazivaju herojima, nisu došli do njihovog sela. I upravo zato su moja prabaka i njene sestre ostale žive. I zato i ja danas postojim. Danas mi je teško da razumem, kako se to dogodilo da su se napori mnogih svedoka Velikog Otadžbinskog rata da se uspostavi mir u našoj zemlji, a sami njihovi životi, pretvorili u prah i obezvredili za samo nekoliko godina. Zar je moguće ostati ravnodušan, držeći u rukama stare fotografije svojih pradedova i prabaka? Zar ne poželimo da razumemo zašto su oni postali onakvi, kakvim ih pamtimo: snažni, puni ljubavi, radosni zbog običnih stvari? Negirajući i prepisujući njihovu prošlost po svom nahođenju, zar mi ne izdajemo ne samo svoje pretke, nego i sami sebe? Ja u stvari nemam odgovore na sva ta pitanja.
I mislim da ih ni mnogi drugi nemaju. Ali ono što imam, jeste vera da će sadašnje greške biti ispravljene, pre nego što bude kasno. I u Kijevu će opet odavati poštu onima, koji su oslobađali taj grad, a ne onima, koji su ubijali njegove žitelje. Veza pokoljenja je u težnji ka miru i stvaralaštvu radi sreće svoje dece, a ne u težnji da se sve poruši. Čini mi se da je to ono najvažnije, čega se moramo setiti uoči praznika Pobede. I više nikada to ne smemo zaboraviti
Faina Savenkova je najmlađi član Saveza pisaca Luganske Narodne Republike. I šampion u tekvondou. Ima samo 11 godina i završava šesti razred. Mnogo voli Srbiju i Emira Kusturicu. Faina piše pozorišne komade i priče. Objavljivali su je poznati časopisi iz Rusije i LNR, dobila je nekoliko nagrada.
Preveo: Vladimir Kršljanin
- Izvor
- Tanjug
- / vostok.rs
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Kijevu je hitno potreban novi paket pomoći SAD ili će se verovatno slomiti pod pritiskom Rusije, izjavio je Vilijam Berns
Argentina je podnela zvaničan zahtev vojnom bloku predvođenom SAD za status „globalnog partnera“, izjavio je ministar odbrane Luis Petri
Danas je objavljen pismeni Komentar zvaničnog predstavnika ruskog ministarstva spoljnih poslova Marije Zaharove u vezi sa odobravanjem u PSSE zahteva Kosova za članstvo u Savetu Evrope. Komentar prenosimo u...
Kijevske snage se bore da obuzdaju Ruse zbog kašnjenja strane pomoći i nedostatka osoblja, navodi se u novinama
Neuspeh Zapada da obezbedi dovoljno oružja i novca jedini je razlog zašto Ukrajina trpi neuspehe, tvrdi predsednik
Ostale novosti iz rubrike »
- Prodacu stan kad odem u penziju i preko Solis-a potraziti plac na Fruskoj Gori da napravim sebi nest
- Ako je auto previše star popravke će koštati puno. Bolje ga je prodati i uzeti novi polovni. Loše je
- Gdje idemo sada? Biblija kaže: "U propisano vrijeme [kralj sjevera = Rusija] će se vratiti" (Danij
- Bravo! Vranje je divan grad, Vranje ima dusu... Bravo, Sladjo!
- Pozdrav za umetnicu. Slike su divne i krase moj dom u Beogradu.