BitLab hosting
Početna stranica > Novosti

POVRATAK ISLAMIZIRANIH SRBA U PRAVOSLAVLJE 1912-13. GODINE

POVRATAK ISLAMIZIRANIH SRBA U PRAVOSLAVLJE 1912-13. GODINE
09.03.2013. god.

 Odlaskom Turaka sa srbskih prostora sa njima su u velikom broju odlazili i islamizirani Srbi. Najprije, oslobođenjem Nikšića, Kolašina i Moravske Srbije, doseljavaju se u područje Novopazarskog sandžaka, a poslije oslobođsnja Raške oblasti 1912. godine mnogi se sele tamo gdje su osjećali da jedino i pripadaju - u Tursku.

 
Proces iseljavanja Srba muslimana u Tursku kao i njihovo vraćanje u pravoslavnu vjeru na silu su onemogućavale dvije proevropske (masonske) dinastije koje su tada vladale srbskim zemljama, Petrovići i Karađorđevići, zajedno sa svojim vladama.
 
U godini u kojoj proslavnjamo devedsset godina oslobođenja od turskog ropstva osvrćemo se na temu kako se na hiljade islamiziranih Srba, poslije dolaska slobode u njihove krajeve (Metohija, Vasojevići, bjelopoljska i plavsko-gusinjska oblast) 1912. i narednih godina, vratilo u svoju prađedovsku, istinsku, pravoslavnu vjeru.
 
Poznato je da je stanovništvo koje je 1912. godine oslobodila Crna Gora bilo srbsko. Većinu stanovništva u ovim oblastima činili su Srbi pravoslavne vjere uz određen broj Srba muslimana kao i Arbanasa doseljenih u Metohiju i Gusinje u vrijeme turske okupacije Srbije.
 
Ubrzo poslije uspostavljanja srpske vlasti u novooslobođenim krajevima, već u decembru 1912. godine, pojedinci (muslimani i Arnauti) iz Berana, Plava, Gusinja, Andrijevice, Peći, Đakovice i Rožaja, izražavaju želju da se vrate u pravoslavlje.
 
Tako je, na primjer, Ministarstvu unutrašnjih djela dostavljena molba iz Gusinja 14. januara 1913. Beća Osmanovog Otaševića za pokrštavanje. Avro Cemović iz Berana šalje izvještaj Ministarstvu vojnom o pokrštavanju četiri Đukića i jednog Adrovića.
 
Lokalne vlasti su u početku pokazivale obazrivost, pa i rezervisanost prema tim pojavama. Molbe su odbijane, a oblasne uprave se u početku nijesu usuđivale na prevođenje u pravoslavlje bez potrebne procedure, a posebno dok ne dobiju odgovor sa Cetinja. Ministarstvo unutrašnjih djela na Cetinju je obavješteno od oblasnih uprava iz Berana, Gusinja i Peći o željama jednog broja pripadnika islamske vjeroispovjesti da se sa porodicama vrate u pravoslavlje. Ministarstvo unutrašnjih djela se obratilo Ministarstvu prosvjete i crkvenih poslova da se ovo predoči Mitropoliji te da izda hitno naređenje crkvenim vlastima da ih pokrste. Ministarstvo prosvjete se u vezi sa ovnm obratilo Mitropoliji na Cetinju, a ova je sveštenstvu odobrila prevođenje, pod uslovom da se to obavi po crkvennm zakonima.
 
Prva pojedinačna prevođenja u pravoslavlje izvršena su u januaru 1913. godine, i to u Gusinju i Beranama, a nešto kasnije u Peći, Rožajama i Andrijevici. Pokrštavanja na osnovu molbi, uz vođenje zapisnika, izvršio bi sveštenik u prisustvu lokalnih vlasti i muftije. Nekoliko desetina islamiziranih Srba vratilo se u pravoslavlje u Beranama i Andrijevici početkom marta 1913. godine. Po izvještajima oblasnih uprava to je bilo dobrovoljno pokrštavanje uz prethodno pismeno izraženu želju za povratak u pravoslavlje. Mnogi su čak unaprijed kupili crnogorske kape i nosili ih kao prvi znak vraćanja u pravoslavlje.
 
U rožajskoj oblasti su nam poznata dva slučaja. Dakle, prelazak - povratak u pravoslavlje karakterističan je za plavsko -gusinjsku oblast, za Berane i Đakovicu.
 
Izvještaji Ministarstva unutrašnjih djela Crne Gore iz marta 1913. govore o masovnom pokrštavanju muslimanskog i arnautskog življa u Metohiji i plavsko - gusinjskoj oblasti. Tako su u pećkoj oblasti u pravoslavlje prešli stanovnici mnogih sela kao Brestovika, Novog Sela, Trebovića, Dubova, Drenovca, Crnobrega, Lješana, Jagode, Zaimova, Prilepa, Jablanice, Istinića, Strsoca, Raušića, Glođana m drugih.
 
Ovi podaci se navode u izvještaju R. Gavrilovića Vrhovnoj komandi Srpske vojske 29. aprila 1913. godine. R. Gavrnlović navodi da se nemalo Plavljana i Gusinjaca pokrstilo, takođe 1 Rugovaca; izuzev dva sela, mada ss i ona pripremaju za pokrštavanje. On izvještava da se u varoši Peći pokrsgilo 200 lica, među kojima i jedan hodža i nekoliko uglednih prvaka.
 
Ovi izvještaji marta, aprila i maja 1913. godine upućeni zvaničnom Cetinju od strane oblasnih uprava ili rijetki izvještaji vojnih komandi sa teritorija na kojima js vršeno pokrštavanje, jedinstveni su u konstataciji da muhamedanci određenih sela ili ošptina, izjavljuju želju, traže nli mole da se pokrste, odnosno vrate u prađedovsku vjeru. Barjaktari bratstava, odnosno starješine sela, dolazili su sa stotinama seljana, najčešće sa srpskim barjacima u varoši da se krste. Mnogi bi, poslije krštenja, stavili crnogorsku kapu kao znak prelaska u novu vjeru. Obred bi se završio skromnom gozbom. Novokršteni bi iotom odlazili kući sa krštenja pjevajući.
 
Međutim, iako su ova pokršgavanja bila dobrovoljna, nije bio mali broj onih koji su se pokrstili radi izbjegavanja kazni zbog prnkrivanja oružja, antisrpske proiagands, čak i zbog pripremanja otpora srpskim vlastima i državi. Bilo je i takvih koji su to činili svjesni zala, koja su ranije počinili nad srpskim stanovništvom. Isto tako, nemali je broj bio i onih koji su još čuvali uspomenu na pravoslavlje i ne tako davnu islamizaciju.
 
Utvrđeno je i da su Gusinjci molili da se tri njihove džamije (jedna u Vusanju-okolina Gusinja) osveštaju za crkve, ali to nije dozvoljeno od crnogorskih vlasti. Pokršteni seljaci Siga i Brestovika kod Peći, dobrovoljno su kupili priloge da obnove svoju staru crkvu.
 
Početkom maja 1913. godins brigadir Radomir Vešović u Peći i Đakovicn i brigadir M. Božović u Plavu i Gusinju pročitali su proklamaciju kralja Nikole I Petrovića o slobodi vjere, uključujući i slobodu povratka u islamsku vjeru. Poslije ove proklamacije jedan dio novokrštennh vratio se u islam. Iz ovoga se jasno vidi kakvu je ulogu u povratku Srba muslimana u pravoslavlje odigrao crnogorski kralj Nikola.


  • Izvor
  • Goran Kiković- glavni i odgovorni urednik Glasa Holmije


Komentara (1) Ostavite Vaš komentar Objavite novost

NOVOSTI IZ RUBRIKE

Predstojeći događaj će razotkriti „nemoć“ Zapada i nesposobnost da okonča sukob u Ukrajini, izjavio je bivši ruski predsednik


Slanje NATO trupa u Ukrajinu moglo bi da izazove sveopšti nuklearni rat, upozorio je mađarski ministar spoljnih poslova Peter Sijarto

Na redovnom brifingu održanom 3. maja 2024. godine, zvanični predstavnik MSP Rusije Marija Zaharova odgovorila je na pitanje o predlogu rezolucije GS UN o Srebrenici. Donosimo ceo tekst pitanja...


Kijevu nedostaje oružje i motivisani vojnici, ali je malo verovatno da će mirovni pregovori biti pre 2025. godine, rekao je njegov zamenik šefa obaveštajne službe za The Economist

Budimpešta nije bila pretplaćena na istopolne brakove ili rat sa Rusijom kada je postala članica, kaže premijer


Odbrana vitalnih  državnih i nacionalnih interesa, nastavak istorijskog razvoja Srbije, nastavak evro integracija, rad na unapređenju celokuonog društva i poboljšanju životnog standarda građana svim časnim i poštenim građanima Srbije...


Ostale novosti iz rubrike »