Nebojša Radmanović: Ključni problem u BiH su Tihićeve najave sukoba

Ključni problem u BiH je odbijanje predsjednika SDA Sulejmana Tihića da učestvuje u dogovorima političkih lidera, a posebno su problematične njegove izjave kojima najavljuju demonstracije i sukobe u BiH, smatra Nebojša Radmanović, predsjedavajući Predsjedništva BiH. Nebojša Radmanović: Ključni problem u BiH su Tihićeve najave sukoba

On zbog takvog Tihićevog nastupa zaključke Savjeta za implementaciju mira (PIC) smatra nerealnim.

Radmanović, koji sutra predaje dužnost Željku Komšiću, nakon osam mjeseci predsjedavanja tvrdi da je PIC ispostavio pogrešan račun Predsjedništvu BiH jer su uradili sve iz svojih nadležnosti za vojnu imovinu. Ocjenjuje da se prije ljetne pauze moraju okupiti politički lideri da dogovore ključne stvari za provedbu reformi i transformaciju OHR-a, s kojim BiH ne može ni u EU, ni u Savjet bezbjednosti UN-a. Prema Radmanovićevoj ocjeni, uključivanje ustavne reforme u dogovore upropastilo je prudski proces.

NN: Predajete mjesto predsjedavajućeg Željku Komšiću. Jeste li zadovoljni osmomjesečnim predsjedavanjem? Da li ste ispunili planirano?

RADMANOVIĆ: Teško je u kolektivnom radu odvajati lični rad jer Predsjedništvo je takav organ. Predsjedavajući ima više obaveza, ali ne i prava i zbog toga on nešto više radi od drugih. Teško je ocjenjivati sopstveni rad iako su političari u BiH navikli da sami o sebi govore kako su dobri. Ne postoji nijedan predmet koji je Predsjedništvo trebalo da uradi, a da nije uradilo. Onaj dio koji je vezan za lični pristup svakog člana Predsjedništva, a posebno predsjedavajućeg bio je prvenstveno usmjeren ka EU. U okviru toga i Predsjedništvo se trudilo koliko je u njegovoj nadležnosti, ali i uticalo na druge organe da se ispunjavaju neophodni uslovi, prvenstveno bezvizni režim i transformaciju OHR-a, što je vrlo važno na putu ka EU. Za osam mjeseci bio sam sa 14 predsjednika država u Evropi, s nekima više puta, s najodgovornijim funkcionerima EU, a sve u cilju predstavljanja i napretka BiH prema EU.

NN: Prošla je godina od kada je BiH potpisala Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju. Kada je realno očekivati da se aplicira za status kandidata za EU? Visoki predstavnik kazao je da bi to moglo biti poslije oktobra 2010, a Vi ste ranije najavljivali i do kraja ove godine?

RADMANOVIĆ: Tu ulazimo u famoznu priču o OHR-u, koji sjedi tu i nema namjeru da ode. Imao sam vjerovatno pogrešnu procjenu kada sam rekao da će prije doći do transformacije OHR-a i do aplikacije. Kada sam bio u posjeti u Evropskoj komisiji u januaru jasno mi je rečeno da ne predajemo aplikaciju, izbjegavajući, naravno, da kažu da je to zbog OHR-a. Novembarski izvještaj o napretku BiH nije se mnogo razlikovao od zemalja zapadnog Balkana koje su predale aplikaciju i primljena je. Ovdje se sada postavlja pitanje, ne kada ćemo mi, nego kada će predstavnici međunarodne zajednice odlučiti da odu iz BiH, kada će jedan broj političara iz BiH prestati da ih moli da ostanu ovdje jer je to direktno u vezi s putom ka EU. Uslove za predaju aplikacije imamo i to bi ubrzalo procese u BiH, a samim tim i put prema EU koji svi želimo. Ovako, stanje je obrnuto - sve procjene političara iz BiH kojim tempom ćemo ići su nerealne jer odlučuju stranci.

NN: Nije ništa do nas?

RADMANOVIĆ: Kada bismo u BiH bili jedinstveni da želimo puni suverenitet BiH, dakle odlazak naredbodavaca odavde, onda bismo ubrzali taj put ka EU. U međuvremenu ispunjavamo uslove. Kada nekome kažete u Evropi da smo imali 174 uslova za bezvizni režim oni se čude, a ispunili smo ih sve. I opet ne ide. Dakle, neko van ovih prostora vjerovatno uz podršku nekoga s ovih prostora odlučuje o tome i mi onda dajemo pogrešene procjene i ja bih to sada izbjegao.

NN: Nakon sjednice PIC-a rečeno je da nisu ispunjeni ciljevi u vezi s pokretnom i nepokretnom vojnom imovinom. Čini se da je odgovornost podijeljena između Ministarstva odbrane i Predsjedništva. Na koji način će to biti riješeno?

RADMANOVIĆ: Prvo, nema odgovornosti Predsjedništva nimalo jer je uradilo sve ono što je ustavna i zakonska nadležnost kada je u pitanju odbrana i nije moglo ni više, ni brže. Ta ocjena PIC-a jednostavno nije tačna. Čak i ocjena koja se odnosi na rad Ministarstva odbrane je blago rečeno čudna. Treba precizno pročitati nekoliko redova i vidjeti da ona i znači osudu i ne znači. Tačno je u kominikeu PIC-a da nismo ispunili jedan od ciljeva, a to je raspodjela imovine koja se dijelom odnosi i na vojnu. Tu su potpuno suprotstavljeni stavovi unutar BiH i ne znam ni kako ćemo to riješiti. Pitanje vojne imovine dio je ukupne imovine u BiH i teško da se može odvajati. Predsjednštvo BiH je završilo svoj posao i jasno reklo, na prijedlog Ministarstva odbrane, šta je perspektivna, šta neperspektivna imovina. Rekli smo da ima 69 perspektivnih objekata i nije sporno da pripadnu Ministarstvu odbrane, a kako će se dijeliti neperspektivna ne može odlučiti Predsjedništvo.

NN: Znači, PIC je Predsjedništvu ispostavio pogrešan račun?

RADMANOVIĆ: To je dio kominikea koji je potpuno pogrešno intoniran. Inače, taj kominike PIC-a je, po mom viđenju, s iznesenim ocjenama potpuno obrnut u odnosu na stanje u BiH. Suštinskih problema, koji postoje u BiH, nema u kominikeu PIC-a. Nema ekonomskih problema, nemogućnosti rješavanja socijalnih pitanja, pobuna i pripreme za sukobe u BiH. To niko ne spominje. Pominju se, međutim, zaključci NS RS, koji u vrijeme te sjednice ni ne postoje. Neko je potpuno svjesno napisao ocjenu stanja u BiH kako mu se neko sviđao ili nije sviđao. Samo je tačna ocjena o ispunjavanju uslova i ciljeva jer tu nije ni teško reći šta je urađeno.

NN: Rekli ste da nema u kominikeu pobuna i priprema za sukobe. Mislite li na retoriku u vezi s tim ili je nešto drugo u pitanju?

RADMANOVIĆ: Mislim na potpuno jasno iznesene stavove, i to više puta u posljednjih mjesec, Sulejmana Tihića, predsjednika SDA, najmoćnije političke partije iz Sarajeva, koji otvoreno i javno govori o mogućim sukobima u BiH. Znamo da iz te partije pozivaju na demonstracije u Sarajevu i učestvuju u organizaciji toga. Jasno je onda da je to remećenje ukupnog stanja u BiH, prije svega u Sarajevu. Iako je ovo rečeno na sjednici PIC-a, niko to ni ne spominje, a govore se neke stvari koje su prevaziđene. Mislim da PIC nije ušao u suštinu problema u BiH i da takav način rada ne pomaže stabilizaciji stanja u BiH.

NN: BiH je jedini kandidat za nestalno članstvo u Savjetu bezbjednosti UN-a iz našeg regiona. Da li je izvjesno da će i postati članica krajem godine i koliko će to promijeniti način rada Misije pri UN-u? Je li BiH spremna za to?

RADMANOVIĆ: Svi u BiH smo opredijeljeni da BiH postane članica SB-a, to je važno za imidž BiH i sve njene građane. Dosad je dobijena velika podrška i realno je da možemo biti izabrani. Vrijeme je i da se kažu problemi koji prate takvu kandidaturu i izbor. Ne moženo biti članica SB-a dok OHR sjedi ovdje jer se postavlja pitanje ko predstavlja BiH, da li visoki predstavnik ili Predsjedništvo koje može smijeniti visoki predstavnik?! Nelogično je da visoki predstavnik predstavlja BiH, a da Predsjedništvo daje ocjenu o izvještaju viskog predstavnika. To je paradoksalna situacija. Nadam se da će OHR da se transformiše i da ćemo biti izbarani za nestalno članstvo. Onda dolazimo do drugog dijela pitanja o funkcionisanju u SB-u. BiH nema iskustva u tome, ali nismo prva zemlja koja ga nema. Sadašnji nivo osposobljenosti Misije pri UN-u nije dovoljan, moraće se vrlo brzo ojačati. Koliko znam, u MIP-u rade na tome, nedovoljno i ne dobrim tempom, ali kako se približava trenutak odluke moramo više raditi. To znači više ljudi i kvalitetnijih diplomata jer se tamo raspravlja o suštinskim svjetskim problemima. To znači više analitike u radu i više jedinstva u odlučivanju.

NN: Jeste li zadovoljni radom Ministarstva inostranih poslova BiH?

RADMANOVIĆ: Radom MIP-a nije zadovoljan niko u BiH osim ministra Svena Alkalaja i jedne male ekipe oko njega. Čak i oni koji ponekad javno podržavaju ovakav rad MIP-a znaju kakvi su propusti u radu. To je jedna od slabijih tačaka u BiH. MIP je vrlo važan i mora raditi u skladu s Ustavom i zakonima, pokazati više fleksibilnosti u zajedništvu, ne samo kod ostvarivanja ciljeva spoljne politike nego i kod raspoređivanja ljudi i profesionalno, ali i nacionalno jer je to ustavna kategorija u BiH. To, nažalost, ništa nije tako u MIP-u. Ne želim da govorim o pričama unutar MIP-a i korištenju budžetskih sredstava, neka to ispituje onaj ko je nadležan za to. BiH će morati dići ovo ministarstvo na mnogo veći nivo.

NN: Kako ocjenjujete odnose BiH i Srbije?

RADMANOVIĆ: Ukupno se radi o vrlo dobrim odnosima. Srbija je zemlja koja najviše investira u BiH i moramo imati dobre odnose. Srbija je četvrta po spoljnotrgovinskoj razmjeni sa BiH, a s njima imamo vrlo dugu granicu i mnoge zajedničke interese. Srbija je zemlja koja po Dejtonskom sporazumu ima pravo na specijalne i paralelne veze s entitetima. Srbija sada ima predsjednika koji želi, hoće i trudi se da ima najbolje moguće odnose s BiH. Sve su to razlozi koji govore da su odnosi sa Srbijom na vrlo visokom nivou. Nažalost, uvijek ima ljudi koji iz dnevnopolitičkih razloga kvare te odnose. Dobro je što se to ne dešava iz Srbije. Mi u BiH moramo sjesti i dogovoriti korake koji će dodatno poboljšati odnose sa susjedima jer nam je to i pravac spoljne politike.

NN: Kako komentarišete ostavku hrvatskog premijera Ive Sanadera i može li to uticati na stanje u BiH?

RADMANOVIĆ: Teško je komentarisati lični čin nekog političara, a Sanader je kazao da se radi o ličnom činu. Nadam se da to neće uticati na odnose s BiH. Ipak, iz ugla predsjednika BiH, čini mi se da nije dobro za čitav region što se to desilo u ovom momentu. Iznenadna ostavka lidera s ovog prostora ozbiljna je opasnost za remećenje odnosa u regionu, ali i cijelog regiona u odnosima prema EU. Nadam se da će biti snage unutar Hrvatske da prevaziđe ostavku tako značajne političke ličnosti i da će nova vlada imati snage da izvuče Hrvatsku iz teške ekonomske situacije, te da ćemo u čitavoj ovoj priči nastaviti dogradnju odnosa koji su se uvijek kretali naprijed, ali sporo. Ne bi bilo dobro ni za BiH da ovo izaziva šire potrese jer ovdje su Hrvati konstitutivan narod, vezani za Hrvatsku i, vjerovatno, za Sanadera i to je osjetljivo pitanje za nas.

NN: Treba li BiH uskoro riješiti pitanje granica sa susjedima s obzirom na posljedice koje zbog sličnog problema Hrvatska sada ima sa Slovenijom?

RADMANOVIĆ: Svi na Balkanu moraju riješiti pitanje graničnih sporova jer svi imamo tih problema. Hrvatska ima problema sa svim susjedima po tom pitanju, izuzev s Mađarskom. Na tome je trebalo da se radi brže. Inicijativu bi trebalo da daje Hrvatska, koja ima najviše problema i sa svim susjedima i mi s njom. Nigdje ne vodi odlaganje rješenja i na kraju dođe do ovoga kao sa Slovenijom, gdje je ispao problem s vrlo malim dijelom granice. Šta onda mi da očekujemo? BiH s Hrvatskom ima neriješno pitanje čitave zapadne granice rijekom Unom, te izlaz na otvoreno more. Sve treba rješavati prije pregovora s EU.

NN: Nedavno ste pozvali na smirivanje situacije u BiH. Mislite li da novi sastanak političkih lidera može riješiti pogoršane odnose u BiH?

RADMANOVIĆ: Pozvao sam na smirivanje i tome nije posvećena značajna pažnja, čak ni u medijima. Zbog dogovaranja sam podržao i prudski proces, ne ulazeći u sadržinu dogovora lidera. Treba dogovarati i to više političkih lidera koji imaju kapacitet da u parlamentima iznesu ono što je dogovoreno. Nažalost, neki ljudi neće da se dogovaraju i uslove postavljaju uoči samog sjedanja za sto. Imali smo polugodišnju pauzu zbog predsjednika SDA, koji prvo tri mjeseca nije htio ništa da radi dok se borio da bude reizabran, a kada se to desilo, očekujući njegov puni kapacitet, krenuo je da postavlja uslove i uopšte neće da dogovara. To je ključni problem u BiH. Ako to povežemo s najavom tih demonstracija, čime se ne izlazi iz krize, onda vidite da se nešto krupno dešava u BiH i to obrnuto od dogovaranja. To je negativno i zato mislim da PIC nije suštinski ocijenio situaciju u BiH jer su morali utvrditi taj najkrupniji problem. Nadam se da će prevladati razum kod svih lidera i međunarodnih predstavnika i da ćemo nastaviti dogovore prije ljetne pauze.

NN: Da li je Vaš poziv za smirivanje poslušao lider Vaše partije Milorad Dodik ili Vaš kolega iz Predsjedništva Haris Silajdžić, koji je isti dan imao vanrednu konferenciju za novinare?

RADMANOVIĆ: Dodik je na djelu pokazao da je za dogovore. Druga je stvar što neki iz Sarajeva misle da je dogovor onakav kako oni diktiraju, a to nije moguće ne samo sa Dodikom već s bilo kim iz SNSD-a, pa ni većinom iz RS. Dogovor podrazumijeva korektne razgovore, iznošenje argumenata i popuštanje kod različitih stavova. Što se tiče Silajdžića, kada imam kontakte s njim čini mi se da je on spreman na dogovor. Pitanje je da li dovoljno pažnje posvećujemo svakome ko hoće da učestvuje u dogovorima ili ga unaprijed osudimo. Mislim da se ovo drugo dešava u BiH i da smo skloniji osudama unaprijed i ljude odbijemo od dogovaranja. Silajdžić ima nepromijenjen stav godinama, recimo o imovini, ali ako želimo dogovor od stavova se mora i odstupati. Imam posve drugačiji stav od njegovog po tom pitanju, ali moramo se naći na pola puta. Samo tako BiH može da funkcioniše jer isključivost neće dovesti do bilo kakvog rješenja.

NN: Podržavate li rješenja iz prudskog sporazuma i da li je bilo neophodno ustavnu reformu uključiti u paket rješenja tekućih pitanja i uslova PIC-a?

RADMANOVIĆ: Uključivanje ustavne reforme u prudski proces je i upropastilo taj proces. No, ne može se izbjeći da imate i to pitanje kada jedna od strana učesnica zahtijeva da se i o tome dogovarate. Političari treba da budu realni jer nerealne stvari unositi u neke dokumente znači pravljenje većih problema. Danas je realno govoriti o samo dvije stvari kod izmjene Ustava i one su trenutno i jedino potrebne. Iskazivanje maksimalističkih ciljeva u ovom momentu znači da nećemo ništa uraditi. Realno je da uskladimo Ustav s Evropskom konvencijom o ljudskim pravima i eventualno povećamo broj poslanika u bh. parlamentu. Ostalo su stvari koje su toliko suprotne da je bolje da ih ne otvaramo u predizborno vrijeme. Ako lideri budu realno pristupali problemu onda će dogovoriti neophodno poput rješenja raspodjele imovine, jer su elementi iz Pruda dobri i ispunićemo taj cilj da bismo došli do transformacije OHR-a, s kojim ne možemo naprijed.

NN: Sad smo u fazi da se pregovara šta je zapravo dio prudskog sporazuma - popis, povratak, četiri teritorijalne jedinice...

RADMANOVIĆ: Spominjanje teritorijalne prekompozicije u BiH je stresno stanje za sve, pa i one kojima se čini da je to dobro za njih. Mislio sam da je popis riješen dogovorom iz Pruda i da to treba samo pretočiti u odluke, ali je Tihić odustao od tog dijela u vezi s nacionalnim izjašnjavanjem. Reći nekome u demokratskoj zemlji da nešto nema pravo, a posebno da se nacionalno izjasni u zemlji koju čine tri konstitutivna naroda potpuno je apsurdno.

Ljude u BiH dijele samo političari

NN: Boravite i u Banjaluci i u Sarajevu. Možete li ocijeniti da li u ovoj zemlji ljude vežu samo ekonomske nedaće ili su već pristali na podjele svake vrste?

RADMANOVIĆ: Ljude u BiH vežu mnoge stvari: zajednička prošlost, mnogo sličnih stvari u tradiciji, dugogodišnji život zajedno, razne kulturološke sličnosti, isti jezik bez obzira na to što ga političari drugačije zovu i mali prostor koji je lako prelaziti. Razdvajaju ih samo političari. Nažalost, radilo se to i u prošlosti i to se u BiH i cijelom Balkanu krvavo završavalo da bi se isti ti morali kasnije miriti. I danas zavađaju političari da bi ostvarili neke svoje ciljeve jer kada su narodi zavađeni na malom prostoru onda interes samo ima jedan broj političara i jedan broj kriminalaca. Svi ostali nemaju interesa. Prirodno je da to građani mogu shvatati jer su oni najviše zloupotrijebljeni i najviše stradaju. Nadam se da je to vrijeme prošlo iako me neki dnevni događaji demantuju.