Za 22 dolara prodata 22 broda

Na račun bivše flote Jugooceanije podignuto je ukupno 61 milion dolara kredita o kojima nigdje nema nikakvog traga. Ko je uzeo pare i na šta ih je trošio, sudski vještak ekonomske struje Vlajko Milićević nije mogao da utvrdi. Te je rubrike ostavio pod napomenom "nema dokaza", ili "nema dokumentacije" u izvještaju koji je radio 2005. godine po nalogu kotorskog državnog tužilaštva. Podatak da se ne zna ko je uzeo i na šta je potrošio 61 milion dolara državnih para, tužiocu nije bio relevantan dovoljno da bi pokrenuo sudski postupak.
Vlada je, to je nedvosmisleno utvrđeno, od 1994. do 2000. godine, na ime imovine Jugooceanije podigla 3,5 miliona dolara i milion i po maraka, ali nema podataka na šta ih je potrošila. Ostatak novca su, založivši brodove, podigle takozvane kćerke kompanije, osnivane pod izgovorom da sačuvaju flotu u vrijeme sankcija. Lijepo su je sačuvale.
Osnovano je ukupno 12 kćerki, koje su za ukupno 22 dolara trgovale 22 prekookeanska trgovačka broda, čija je tadašnja procijenjena vrijednost bila 160 miliona dolara. Toliko se zna i toliko papira ima u Jugooceaniji. Brodovi, koji su 1992. godine tako lijepo trgovani, izgubili su se iz evidencije imovine Jugooceanije, koja je, prema nalazu Milićevića, 1994. vrijedila 9,5 miliona dolara, a godinu kasnije sedam miliona. Brodovi se nakratko pojavljuju u imovini firme 1997. godine, čija je vrijednost tada skočila na 51 milion eura, a zaposlenim podijeljeno 22,3 miliona akcija bez pokrića. Utvrđeno je i da su kćerke od 1992. do 1995. godine na tim brodovima zaradile 25,5 miliona dolara, a od 1996. do 2001. 24 miliona dolara. Šta je bilo s tim parama, nije utvrđeno, jer nema papira.
- Formalno pravno, kreditni dužnici bila su preduzeća sa Malte, dok je faktički dužnik bila Jugooceanija, kao matično preduzeće. U spisima predmeta nema dokumentacije na osnovu koje bi se moglo utvrditi kad su i na koji način krediti uplaćivani. Takođe, nema dokumentacije o vraćanju kredita, zato je nemoguće utvrditi iz kojih sredstava su krediti vraćani i stanje duga na određeni dan. U spisima predmeta, osim nepotpisanih i neovjerenih informacija, nema vjerodostojne dokumentacije o utrošku kredita kao što su računi, bankovne doznake, ugovori i slično. Zato se sa sigurnošću ne može uvrditi u koje svrhe su krediti utrošeni - navedeno je u nalazu vještaka.
Prva osnovana kćerka bila je "Boka oušn šiping korporejšn" sa sjedištem u Liberiji, a ona je počela da štancuje ostale. Najprije je osnovala na Malti, u La Valeti, Montenegro šiping (nema podataka ko su akcionari), Kotor Oversiz šiping (Boka oušn 499 akcija i Nikola Samardžić 1) i Zeta oušn šiping (isti akcionari). Odluka radničkog savjeta o osnivanju ovih kompanija zavedena je bez broja i pečata, a potpisao je predsjednik Stevo Drašković, 20.marta 1992. godine. Neposredno prije uvođenja sankcija Boka oušn je "porodila" još četiri kompanije na Malti - "Saut kros šiping", u čijem sastavu su bili brodovi Herceg Novi, Zeta, Lovćen i Durmitor, "Saut adriatik balk" koja je preuzela brodove Bor, Kupres, Budva, Šumadija, Admiral Zmajević, Kapetan Martinović, Moslavina i Prvi februar, "Kotor oversiz", čiji su brodovi bili Kordun i Orjen, kao i "Zeta oušn", sa brodovima "Crna Gora, 13.jul, Risan i Tivat. Potom su na Malti osnovane još četiri kompanije - "Oušn lajns", koja je imala brod Sutjeska ( kasnije promijenjeno ime u Kosmaj) "Grant mariner" sa istoimenim brodom koji se ranije zvao Pomorac, "Grant karier" sa istoimenim brodom (nekad se zvao Radnik) i "Grant pelinovo" sa brodom Pelinovo. Akcionari tih kompanija bili su Maltežani Edmondo i Maria Tereza Muljet. U spisima predmeta nema ugovora ili nekog drugog akta na osnovu kojeg bi se moglo utvditi kako su bili uređeni i dogovoreni međusobni odnosi, prava i obaveze Jugooceanije kao stvarnog, i stranih lica kao formalno pravnih vlasnika - precizirano je u nalazu.
Boka oušn osnovala je i kompaniju "Odisej Martajm" sa sjedištem na ostrvu St. Vinsent, kojoj je pripadao brod Novi, kao i predstavništvo u Pireju pod nazivom "Grant martajm".
- Formalno pravni osnivači kompanija bili su takođe strani državljani ali u spisima predmeta nijesu navedena imena. U spisima nema dokumentacije o prenosu vlasništva brodova sa Boka oušn na kćerke kompanije. U spisima se nalazi i račun od 14.maja 1992. po kome je Boka oušn prodala brod Šumadija zavisnom preduzeću Saut adriatik balk šiping za 1 dolar. Zbog toga se može pretpostaviti da su svi brodovi prvo kupljeni od Jugogoceanije za dolar, a zatim po istoj cijeni prodati kćerkama kompanijama - ističe se u dokumentu.
Sudski vještak konstatuje da su brodovi u formalno pravnom smislu, "bez obzira na simboličnu cijenu", prešli u vlasništvo novoosnovanih kompanija, tako da više nijesu bili u vlasništvu Jugooceanije.

Papreni remont

U informaciji koja je dostavljena sudskom vještaku navedeno je da je remont broda "Moslavina" koštao 2,11 miliona dolara, što ne bilo čudno da brod nakon opravke nije prodat za manje od 900 hiljada.
- U spisima predmeta postoji samo račun španskog brodogradilišta Astander od 24.09. 1997., na iznos od 1,77 miliona dolara. U spisima nema podataka o tome ko je zaključio ugovor sa brodogradilištem, ko je i na osnovu čega odobrio dodatne radove, a što je najvažnije nema vjerodostojne dokumentacije da su ti radovi izvedeni u obimu i vrsti kako se navodi u informaciji - kaže se u nalazu.
Nakon nepune dvije godine, tačnije 15. juna 1999., Moslavina je prodata firmi "Kaleda šiping kompani" sa Malte, za 890 hiljada dolara.
- Da li je bilo neophodno i ekonomski isplativo remontovati brod i da li ga je uopšte trebalo prodavati po toj cijeni, koja ne pokriva ni 50 odsto utrošenog novca za remont - zdravorazumski je konstatovao sudski vještak.