Abortus pred Narodnom Skupštinom RS

Dame i gospodo, kolege narodni poslanici,

                Želio bih odmah na početku da kažem bez uvijanja da abortus za mene je čin ubistva. Naime, o čemu se radi?

                Već 2000 godina stav Crkve je da život počinje od momenta začeća, a kako je vrijeme prolazilo nauka se u tom pogledu približavala stavu Crkve i danas imamo tako reći istovjetno stanovište. Početak života je momenat spajanja muških i ženskih polnih ćelija od kada je sve zapisano i boja očiju, boja kose i sve je determinisano i određeno, čak u tom sićušnom zametku 18 dana počinje da kuca srce da ima svoj krvotok i njegov razvoj teče dalje.

                Postavlja se pitanje:

da li mi u suštini imamo pravo dati pravo ženi da ona odluči da li će izvršiti to ubistvo, tu je već neka kolizija prava.

                Naravno, da je to tako potvrđuje i činjenica o početku života koja je 81. godine provjerena gdje je Američki senat zatražio od 8 vrhunskih američkih specijalista da kažu kada po njima počinje život. Od njih 8 , sedam je reklo sa punom odgovornošću je izjavilo saglasno sa naukom madicinom i biologijom da život počinje od momenta začeća, znači tu se postavlja jedno suštinsko pitanje i suštinska dilema kada u stvari započinje život.

Naravno, ja nisam za potpunu zabranu abortusa jer ća to stvoriti problem da će se on činiti ilegalno, činiće se na sve druge načine koji će proouzrokovati brojne komplikacije. Sigurno za, ne mogu reći restrikciju, ali za otežavanje puta ženi koja će imati pravo to da učini, ali joj neće biti baš jednostavno, a ta dužina puta ća joj omogućiti da razmisli da li da se odluči o tome jer nije mali slučaj žena koje su sa ginekološkog stola ustale i rekle neću to da učinim – o tome se radi.Ovdje ima to u zakonu što je predloženo savjetovanje prije i poslije prekida trudnoće, međutim to će biti zaobiđeno u praksi i nažalost i prije ovoga se moglo savjetovati, žena kad dođe da utvrdi da li je trudna pa kad ginekolog utvrdi da je trudna pita hoće li to zadržati trudnoću, ona odgovori da neće i to se završi brzo, tako će biti i sa ovim savjetovanjem koliko ja vidim.

                Dalje, dobra je stvar što je kolega dr Lončarević ovo predložio i što je usvojeno, ali se bojim da će ovi pismeni zahtjevi biti prijavljeni naknadno po privatnim ordinacijama samo forme radi.

                Prvi zakon koji je legalizovao abortus i učinio ga jako liberalnim i jednistavnim za učiniti donio je Staljin, to je bilo u SSSR-u, poslije toga krenulo je po drugim zemljama i sada i dan danas 2/3 zemalja u svijetu su liberalne u tom pogledu dok 1/3 ima izvjesne restrikcije, pa i od samih zemalja Evropske unije ima velikih razlika među njima, a hoću da vam kažem šta donose te razlike.Npr. dobro Rusija nije zemlja Evropske unije, u Rusiji od 1000 trudnih žena 120 abortira, u Srbiji ih je 90, recimo u Irskoj i Belgiji to je 5-6 žena, naravno te žene iz Irske i Belgije pređu u druge zemlje i učine abortus, ali da imaju mogućnost u svojoj zemlji uraditi to bi bio veoma veći procenat.

                Naravno i poražavajuća je i činjenica koja kaže da se skoro, nemamo podatke precizne za Republiku Srpsku, u stvari imamo, ali kao i u Srbiji oni su rezultat činjenice da se sve  manje abortusa  radi u  državnim ustanovama i bolnicama, a sve više u privatnim koje ne vode evidenciju. Npr. U Srbiji oko 200.000 godišnje se dogodi evidentiranih abortusa i od toga jedno 150.000 u privatnim ordinacijama pa vi vidite koliki je to broj. Naravno,

postavlja se pitanje šta i kako učiniti?

                Kontraceptivni metod abortus čestonosi za posljedicu sterilitet, tako da smo takođe jedan od vodećih prostora po procentu steriliteta u Evropi. To je nažalostjoš jedna poražavajuća činjenica, nije naravno samo abortus uzrok steriliteta, ali je među prednjačećim.

                I još jedan problem koji nije tako zanemarljiv, a to je problem depopulacije žena što se tiče našeg srpskog naroda gdje mi vidimo na svim prostorima, mi smo upali u jednu takvu kolotečinu u kojoj nam ta vodenica smrti te kiretarnice  odnose brojne živote, tako da i ovdje u Republici Srpskoj se smanjuje broj nas, na Kosovu možda je to bio jedan od razloga što Srbi nisu mogli naći jača uporišta da se izbore za svoja prava, jer nas je bivalo sve manje, a drugih sve više.

Da li taj socijalni momenat je predominantan? Recimo ja imam sestru, moja majka ima još četiri sestre i dva brata, a mi živimo bolje  nego što je živjela moja baka i moj djed. Znači tu je više stvar možda jednog vaspitanja i odgoja i mislim da bi u školstvu trebalo poraditi dosta na seksualnom vaspitanju i da djeca shvate šta znači i koja je trauma prekid neželjene trudnoće.

                Ne bih previše ulazio u elaborate, pošto moramo imati kakav takav zakon, i ovaj zakon treba biti usvojen da bi se na neki to regulisalo i ja ću ovaj da pročitam prijedloge amandmana.

1.        amandman Kluba poslanika XXX-a je amandman koji bi mogli staviti u članu   6. da se dodaju stavovi 3. i 4. koji glase:

                Stav 3. ''priznaje se pravo ljekaru specijalistu ginekologije akušerstva da odbije izvršiti dozvoljeni prekid trudnoće, ukoliko se to protivi njegovim shvatanjima.

                Pravo iz prethodnog stava se ograničava obavezom ukazivanja hitne medicinske pomoći u slučaju akutne opasnosti za život ili teškog oštećenja zdravlja''.

                Da malo obrazložim, zbog moralne dileme koju imaju mnogi ljudi, među kojima i ljekari, specijalisti ginekologije i akušerstva ta dilema je kada počinje život začećem ili rođenjem, a stanovište nauke kao što sam rekao se izjednačilo sa stanovištam Crkve, da život počinje momentom začeća, logično bi  bilo ostaviti navedenu mogućnost izbora ljekara koji smatraju da je abortus ubistvo. Mi smo svjedoci i jedno vrijeme zabrane od strane Srpske Pravoslavne Crkve da se vrše pričešće ljekara i babica koji učestvuju u abortusima. Naravno da uvijek ima ljudi koji će to raditi i zato smatram da bi ovo trebalo ozakoniti, zašto? Pa neko će reći da ne moraš ti to raditi, ali ima situacija kada recimo nekoga ne podnosi njegov pretpostavljeni i rasporedi ga da radi u kiretarnici, gdje se to radi, znači čovjeku ne preostaje ništa drugo nego da da otkaz i da ne radi više tu, a napominjem ginekologija je širok pojam u kome ima dosta i lijepih i humanijih stvari od ovih. Ovo je samo jedan segment rada te medicinske discipline i ovdje ću pročitati iz ''Nina'' jednu izjavu znači ginekolog Stojan Adašević u dugoj karijeri obavio je oko 48.000 abortusa i on kaže: meni zakon

daje za pravo da radim abortuse, ali ako sam hrišćanin pravoslavac ja zato nemam pravo – izjavio je prije četiri godine u ''Ninu'' pod šokantnim naslovom ''Ubio sam celo Smederevo''. Bez obzira što je zakon rekao nisi ti kriv do sada to je neko drugi odlučio, u njemu se javlja problem kaže: zašto sam ja to morao raditi?

                Znači, i ovaj sam njegov intervju natjerao je mnoge zagovornike ljudskih sloboda i prava žena koje odlučuju o svom plodu da uđu u neku diskusiju i na tu temu, znači smatram da bi trebalo iz svih navedenih razloga ovaj amandman prihvatiti kao opciju ovaj koja će i takođe indirektno imati za posljedicu da je manji broj abortusa jer će manji broj ginekologa to raditi, a možda će svijest toliko porasti da će se ovaj jednostavno moć ubjeđivanja od strane ljudi koji to čine povećati.

                Naravno to bi bilo vezano ta amandman 1.

                Amandman 2. je amandman koji se tiče ovog etičkog odbora, koji raspravlja o znači odmaklim trudnoćama kada ih treba prekinuti i u izvornom tekstu zakona je  predloženo ovdje da ''ministar utvrđuje broj članova, sastav i način rada etičkog odbora , te imenuje predsjednike i članove etičkog odbora na prijedlog odgovarajuće zdravstvene ustanove na period od četiri godine''. Ja mislim da bi možda trebalo zakonski definisati, a ne da ustanove šalju bilo koga i kako stignu, nego da mi definišemo ko mora biti u članu etičkog odbora, pa neka ministar onda njih imenuje.

                 Amandman 2. znači u članu 10. stav 3. mijenja se i glasi:

                ''Etički odbor čine: ljekar specijalista ginekologije akušerstva, pedijatar, psiholog, pravnik i socijalni radnik koje imenuje ministar na prijedlog odgivarajuće zdravstvene ustanove na period od četiri godine''.

                Dalje u članu 10. bi dodali novi stav koji kaže:

                ''odluke etičkog odbora se donose jednoglasno''.

                Smatram da je to potrebno jer je ružno da se u etičkom odboru odluke donose preglasavanjem i ovaj trebalo bi da stvar bude medicinski toliko čista da etički odbor ima koncenzus, a kao bude 3:2 recimo ili nešto, to bi trebalo izvršiti dodatna ispitivanja  i smatram da i ovaj amandman neće štetiti, a može biti od koristi i na taj način usvajanjem ovog amandmana bi se izbjegla i razlika u radu etičkih odbora u Republici Srpskoj.

                I amandman 3. koji je možda na koji će naići na reakciju možda ljudi koji se privatno bave ginekologijom sa predominantnim  akcentom na vršenje abortusa, ja smatram da to nije naj časniji način zarađivanja novca sigurno, mi predlažemo da u članu 14. stav 1. mjenja se i glasi:

                ''prekid trudnoće do navršene 20 gestacijske nedjelje trudnoće može se obavljati isključivo u zdravstvenoj ustanovi koja ima bolničku službu iz ginekologije i akušerstva, anesteziologije,  reanimacije, operacionu salu i službu transfuzije krvi''.

                To praktično znači da se abortusi rade u bolnicama, a ne po razno-raznim privatnim i pri_ordinacijama koje mogu, koje jadnostavno imaju samo jednog anesteziologa i ginekologa, a sam način izvođenja abortusa je vrlo komplikovan, a medicinska intervencija koja može ugroziti zdravlje i život žene znači može doći do brojnih komplikacija do krvarenja koje može ugroziti život dok žena stigne do bolnice, odatle gdje ima operaciona sala, može doći do perforacije zida materice, ginekolog onom oštrom kiretom probije matericu gdje izvlači crijeva napolje, misleći da je dio ploda. Naravno sve je to ružno kad vi slušate, želim namjerno da kažem koliko je abortus drastičan čin.

                Ja smatram da bi trebalo ovaj amandman usvijiti, jer gledajući član 1. ovog zakona piše kaže '' da se abortus može praktično izvršiti u zdravstvenoj ustanovi'' a zdravstvena ustanova je i ambulanta, ako sam jer tamo ako sam na dobrom tragu ministre, ili dom zdravlja, zdravstvena ustanova je dom zdravlja.

(upadica) ne, ne, zdravstvena ustanova u članu 1. je dom zdravlja i sad da vam kažem nešto, domovi zdravlja nemaju operacione sale, mislim da bi trebalo precizirati da se abortus isključivo u bolnici vrši, zašto je to još korisno? Korisno je zbog evidencije broja abortusa. Mi bi trebali da znamo zaista kakvo je stanje u našem društvu po pitanju tog jednog mogu reći slobodno jednog opšteg problema o kojima bi trebale i sve stranke da imaju neke stavove u društvu sa kojima bi trebalo da izlazi češće.

                Ja ću napomenuti naravno, i evo imam do sada je to provođeno u znači privatnim ordinacijama gdje žena bukvalno ode popodne obavi abortus, a uveče može da sjedi u nekom kafiću kao da se ništa nije desilo kao da je otišla i obrisala nos, to je zaista tragično i neprihvatljivo, barem je do sada tako bilo i ta praksa je provođana masovno, ovaj a smatram da ne treba tako da bude, jer među velikim brojem žena koje se odlučuju na prekid trudnoće su i one žene koje imaju dvoje djece kod kuće i njoj treba samo malo neke preprekice da ona kaže, ma joj ne mogu se maltretirati imam dvoje djece žive, imam djete u sebi, ostaviću i ovo, vjerujte da bi ova kao jedna od stepenica koje ona mora preći do te intervencije bila u stvari za nju našto što bi je otreznilo i reklo ne moram to uraditi i ja bih vas uputio i ovaj ko nije gledao ima jedan film koji se zove ''nije mi krik'' koji je snimljen prije 10-ak godina i više koji govori o tome kako izgleda abortus pod ultrazvučnom sondom gdje bukvalno na monitoru vidiš šta se dešava kada se radi abortus, kako se plod brani, kako se otima, on živi bukvalno znači, kako se onom kiretom kad ga načne aborter stvaraju stravični priblemi i on se grči, skuplja, bježi, međutim naravno to nije lijepo ni slušati ni pričati o tome, ali mi moramo ovdje barem u ovom Parlamentu otvoriti tu diskusiju.

                Hoću da kažem i ovo da su kada se radi o vanmateričnoj trudnoći izvadi se u kompletnom dijelu npr. iz jajovoda izvadi se plod sa svojim onim omotačem, pa ga stave u neki lavorić on bukvalno imitira plivanje čovjeka, odraslog čovjeka, znači sve su ovo razlozi da budemo malo humaniji i da pomognemo ženama da ne prolaze kroz ta strašna iskustva ako bi mala dilema im determinisala na to.

                Ja  hoću da kažem ovo da je recimo Portugalija domijela novi zakon o  abortusu. Oni su imali jako restriktivan koji je zabranjivao abortus i tamo se dešavalo da je veliki broj žena zapadao u bolnice i probleme dolazio do ovaj ilegalnog prekida trudnoće, pa su sada u Portugaliji donijeli novi zakon po kome žena mora tri dana prije abortusa da legne u bolnicu na ispitivanje pa da se uradi, znači mnogo su uozbiljili i omogućili ako ne želi neko da rodi izvolite imate mogućnost,ali morate proći tu proceduru, zašto niste bili odgovorni ako niste planirali porodicu pa mislili o kontrcepciji.