Banjalučki muftija ubijao Srbe

Svjedok, koji zbog straha za sopstveni život ne želi da mu se otkrije indetitet, ispričao je "Nezavisnim" da je u jesen 1995. godine, kada se desio ovaj zločin u Vozući, služio u 375. brigadi Armije BiH i bio blizak komandi u kojoj je Čamdžić, danas muftija banjalučki, bio kapetan zadužen za moral i vjerska pitanja.

"Sjećam se kada je tog 10. septembra 1995. godine pred Čamdžića dovedeno osam ili devet vojnika Vojske RS", kaže svjedok opisujući da su bili postrojeni, da su na sebi nosili sivomaslinaste uniforme, da su bili razoružani te da im ruke nisu bile svezane.

Tvrdi da je Čamdžić tad izveo iz stroja najmlađeg vojnika i natjerao ga da klanja.

"Nedugo zatim mu je iz neposredne blizine pucao u glavu", kazao je svjedok dodajući da iz sjećanja ne može da izbriše mrtvi pogled mladog vojnika koji leži na zemlji. Tek kasnije je saznao da je to u stvari bio Ranko Bundalo iz Banjaluke.

Prema njegovim riječima, među preostalim zarobljenim vojnicima u tom je trenutku zavladao strah, ali samo nakon nekoliko trenutaka Čamdžić ih je sve pokosio rafalom iz automatske puške.

Prema procjeni svjedoka, nijedan od ubijenih boraca Vojske RS nije imao više od 30 godina. Takođe, tvrdi da vojnici nisu bili ispitivani, niti ih je bilo koji prijeki ili vojni sud saslušavao.

"Šta se desilo sa tijelima ubijenih ne mogu tačno da kažem", rekao je svjedok napominjući da se za tijela ubijenih "postarao" radni vod brigade.

Prema njegovim riječima o ovom događaju su bili upoznati Mirsad Ahmić, komandant brigade, i komandant Trećeg korpusa Sakib Mahmuljin, ali da ništa nisu preduzeli po tom pitanju.

U sadejstvu sa Trećim korpusom u akciji Armije BiH na Vozuću, kada su i zarobljeni pripadnici VRS, učestvovala je i jedinica "El mudžahid" sa arapskim dobrovoljcima.

"Imao sam prilike i da vidim masakrirana tijela srpskih vojnika u mudžahedinskom kampu u selu Gostović", priča svjedok prisjećajući se da su tijela ubijenih bila obezglavljena i sa odsječenim rukama i nogama.

Kako kaže, sa svim njegovim saznanjima je upoznato i Tužilaštvo BiH, ali ne preduzima ništa konkretno.

"Ja se sada bojim za svoj život", objašnjava svjedok, svjestan kaže da ukoliko njega ne bude i istina o zločinu koji se desio u Vozući 1995. će ostati neotkrivena.

"Tražio sam da mi pruže zaštitu kao zaštiđenom svjedoku ali je nisam dobio", tvrdi očevidac masakra dodajući da bi se jedino sigurno osjećao u nekoj drugoj zemlji.

On misli da neko želi da zataška čitav slučaj i da je uvjeren da je u pitanju neki pop koji je izvršio zločin davno bio izveden pred sud.

Inače, svjedok kaže da sredina u kojoj se danas nalazi smatra izdajnikom i da zbog toga već ima velikih problema, a da je zaštita koja mu je obećana od strane SIPA zanemariva.

Edhem Čamdžić, muftija Banjalučki, odbacio je juče sve optužbe rekavši da narod "ima pravo da priča šta god hoće". Čamdžić je poručio da sva pitanja novinari mogu da pošalju faksom i da će samo na taj način odgovoriti.

Milica Bundalo, majka ubijenog Ranka, ispričala je "Nezavisnim" da su joj prošle godine dolazili inspektori Državne agencije za istrage i zaštitu (SIPA) i obavili razgovor o okolnostima vezanim za smrt njenog sina koji je ubijen u septembru 1995. godine na Ozrenu.

"Dolazili su ljudi iz SIPA, zapisali ono što sam rekla i otišli. Zatim se sve smirilo", prisjetila se Milica dodavši da joj posebno teško pada što je za ubistvo njenog sina osumnjičen vjerski čovjek.

"Još se ne zna da li je sve to istina, ali me brine što nema nikakvog odgovora sa te druge strane", kazala je Milica Bundalo.

Milica Bundalo se prisjetila da je o okolnostima pod kojima je njen sin ubijen, saznala u vrijeme dok je tragala za njegovim posmrtnim ostacima.

"Ranko je nestao u septembru 1995. godine. Otišla sam do Doboja da vidim gdje mi je sin i tada su mi njegovi saborci rekli da ga vode kao nestalog, nakon čega sam se srušila", navela je ona i dodala da je za umiješanost banjalučkog muftije u ubistvo njenog sina saznala 2002. godine.

"Saznala sam to u vrijeme dok sam tražila sina i davala DNK na analizu. Rekli su mi da ga je ubio muftija iz Banjaluke Edhem Čamdžić", prisjetila se Milica.

U borbama na Ozrenu u jesen 1995. godine, veliki broj vojnika i civila koje su svirepo ubili pripadnici odreda "El mudžahid" i Armije BiH još se vode kao nestali.


Strah i među borcima Armije BiH

Borci jedinica Armije BiH koje su bile u sadejstvu sa odredom "El mudžahid" bili su u velikom strahu i za svoje živote ukoliko prekrše neko od strogih pravila koja su važila u jedinici, tvrdi svjedok dešavanja iz tog perioda.

"Morali smo se kriti da zapalimo cigaretu, a o alkoholu nije bilo ni govora iako je bilo vojnika koji su nekada znali i popiti", kazao je svjedok objašnjavajući da bi u slučaju kršenja tih pravila mogli biti i ubijeni pošto su automatski smatrani neprijateljima.

On navodi primjer jednog Hrvata koji je služio u 375. brigadi koji je morao da klanja namaze kao i svi muslimani.