Prvog martovskog dana 1992. godine ispred Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji, u centru Sarajeva, dogodio se prvi etnički motivisani zločin kada su muslimani ubili srbskog svata Nikolu Gardovića, što je nagovijestilo građanski rat u bivšoj BiH.
Cijeli slučaj je prilično jasan, o čemu postoje izjave svjedoka ovog zločina, kao i video-kaseta cijelog događaja.
Tog dana, prije 21 godinu, svatovi, okićeni srbskim znamenjima, pokušali su da dođu do Stare pravoslavne crkve na Baščaršiji, gdje je u Domu Svete Tekle trebalo da obave slavski ručak. Srbska zastava zasmetala je muslimana.
Zločinci su hladnokrvno ubili oca mladoženje Nikolu Gardovića, dok je sveštenik Radenko Miković ranjen. Ni to im nije bilo dovoljno, pa su ubice, koje vlast muslimanskog lidera Alije Izetbegovića nije ni pokušala da identifikuje i kazni, spalile i srpsku zastavu.
Ovaj zločin izvršio je sarajevski kriminalac Ramiz Delelić Ćelo, koji se slobodno kretao Sarajevom, jer Kantonalno tužilaštvo protiv njega otvorilo sudski proces tek početkom 2006. godine, koji nikad nije okončan, jer je Delalić ubijen prošle godine u Sarajevu.
Tog 1. marta, u 14.30 časova, u crkvi Svetog preobraženja u Novom Sarajevu obavljeno je vjenčanje Milana Gardovića i Dijane Tambur. Svadbeni ručak bio je organizovan u Domu Svete Tekle, u Staroj pravoslavnoj crkvi na Baščaršiji.
Poslije vjenčanja, oko stotinu svatova u automobilskoj koloni od petnaestak automobila uputilo se u Dom udaljen oko sedam kilometara. Pošto ispred Stare crkve ne postoji parking, kolona je stala na 150-200 metara dalje - kod Vijećnice, gdje su ostavljeni automobili, a svatovi su pošli pješke prema Domu.
Prema svjedočenjima svatova i očevidaca iz pješačke zone na Baščaršiji, svatovima je prišao bijeli "golf" u kojem su bila četvorica sarajevskih kriminalaca, a među njima i Ćelo. Oni su izašli iz vozila i pokušali da barjaktarima oduzmu srpske zastave.
Došlo je do komešanja, poslije čega su dvojica mladića zapucala i ranila srpske svate Mirovića i Gardovića, koji je preminuo nekoliko minuta kasnije u kolima Hitne pomoći.
Osim Delalića, koji je kasnije u televizijskoj emisiji priznao da je ubio Gardovića, svjedoci su kao napadače prepoznali Suada Šabanovića iz Zvornika i Muhameda Švrakića iz Sarajeva, koji je sin osnivača "Zelenih beretki" Emina Švrakića.
Istog dana, 1. marta 1992. godine održan je i referendum o nezavisnosti BiH na kome nisu učestvovali pripadnici srbskog naroda. Referendum, koji je bio pravi pokretač neprijateljstava, donio je očekivani rezultat, jer je 62,7 odsto muslimanskih i hrvatskih birača glasalo za nezavisnost.
Birači srpske nacionalnosti, koji su se zalagali za opstanak zajedničke države, nisu izašli na referendum, iako se prema tada važećem Ustavu BiH referendum nije ni mogao raspisati i održati bez pristanka sva tri naroda.
Tako nelegitiman referendum, koji je priznala i međunarodna zajednica, produbio je političke razlike tri naroda u BiH i otvorio put za međusobne sukobe.
U Federaciji BiH 1. mart se obilježava kao dan nezavisnosti BiH, dok ovaj datum u Republici Srbskoj budi samo tužna sjećanja na tragičan početak još jednog zločina nad srbskim narodom u 20. vijeku.