Milovan Vitezović književnik , piše pesme, eseje, aforizme, romane, filmske i TB scenarije. Objavio je 50 knjiga u 200 izdanja, autor je mnogih drama i serija , bio je dugogodišnji urednik Umetničko- zabavnog programa TV Beograd. Autor je romana "Lajanje na zvezde" i scenarija za istoimeni film ....
Recite mi koje su Vaše najdraže knjige, koje ste do sada objavili?
-Uvek mi se čini, možda nekad mi je poezija draga posebno, međutim tu su i mnogi moji romani, koje sam ja objavljivao , komplet koji je objavio Zavod za udžbenike Republike Srpske Istočno Sarajevo, ne bih među njima izdvajao, verovatno da je najviše pažnje privukla "Lajanje na zvezde" , da je "Šešir profesora Vujića" , opet na svoj način imao svoju priču, "Čarape kralja Petra" su bile događaj po drugoj liniji, po istorijskoj i po melodramskoj sudbini Kralja Petra.
Ipak, koji Vam je najdraži naslov ?
-Najdraži naslov će mi biti ona izabrana dela koja je objavio Zavod za udžbenike ovaj , a ne onaj tamo, posle toga su romani nestajali itd. Zavod za udžbenike je objavio deset knjiga. Ja sam ga naslovio sa " Srce me je otkucalo" i to mi je jedan od naslova. Volim ja i onaj naslov " Slobodniji od Slobode" , kad smo već govorili o osvajanju sloboda, drag mi je naslov "Šešir profesora Vujića" ; drag mi je naslov " Sveta ljubav " itd .
Svi pisci imaju neku svoju tajnu, imate li Vi neku svoju tajnu ?
- Verovatno, ne znam da li imam književnih tajni , želeo bih ja mnogo šta da uradim , što nisam stigao , želim unapred , ali ne pričam o tome dok ne uradim , jer onda je čovek sam sebe prokleo .
Da li je istina da se književne nagrade kupuju, da imaju svoju cenu.? Iako mnogi prećutkuju istini, o tome se govori .
- Ja ih nisam kupovao, tako da ste strane, ne mogu reći. Čuo sam i ja da se događaju , posebno sam bio čuo da se prva književna nagrada u jednom periodu dodeljivala jednom istom Izdavaču . Moguće je to , jer čak i kad je dobar roman , onda ga na taj način napravi bestselerom , samom nagradom i tako dalje. Ali, ja lično nisam i ne bih pominjao imena izašlo bi posle da to radim iz zavisti i ne znam ni ja .
Odkuda toliko književnika u svetu politike?
- Ne znam koliko ih sad ima u svetu politike , svako otvaranje, konačno otvaranje ove zemlje, je bilo i počelo u Francuskoj 7 , hteli mi to ili ne. Dakle, prva otvaranja prvu borbu za neke slobode , demokratizaciju i ostalo su se desila među piscima , oni su ih inicirali , to se mnogima obijalo o glave, pa verovatno i meni , to je ona druga vrsta priče. U jednom momentu Parlament one Jugoslavije malo skraćene je izgledao kao satirični klub : Crnčević , Vitezović, Baljak , bilo nas je jedno, deset, petnaest unutra tako da je to izgledalo, kao da je u pitanju skup satiričara a ne da je u pitanju Parlament.
O plagijatima u svetu književnosti ?
-Ja ih ne lovim. Ali, sigurno je da ima svega i svačega. Ne volim, ne stižem da lovim i da sravnjujem .Bavim se i trudim se da stignem ono što moram da uradim.
Kako bi glasila poruka mladim piscima?
- Da pišu , da čitaju . Dobro, uticaji su u redu , ne treba da prepisuju, nego da pišu. A uticati se mora, prema tome to je ono .
Ko su bili Vaši uzori?
- Aristotel, pa redom . Ja sad u šali kažem, Aristotel, jer ga predajem studentima i mislim da je on neprevaziđen u pomaganju poetike. A inače, moji pesnici , moj pesnik je na kome sam se ja oformio, to je Vladisav Petković Dis . Imam, ja i svojih drugih pesnika. Voleo sam ja i Majakovskoj i Jasenjina i i Galičinskog itd , mislim na ove savremenije , konačno od ovih sa kojima sam se družio, pa ne znam da li je neko uticao, Popa je bio drag čovek za druženje posebno, Radović je bio onako naburen, ali drag , bio je onako neispavan, pošto je patio od hronične nesanice, ali je bio drag i konačno o njemu sam napravio jednu knjigu , dugujem neke knjige , dugujem jednu knjigu možda Ćopiću ili roman, ali o tom potom .
Ragovarala : Slavica Jovanović