Industrija smrti

Apsurdno je da onaj ko je 1941. godine počinio najveći genocid u istoriji balkanskih naroda, ko je zatirao srpski narod u Jadovnu, Danici, Jasenovcu, Staroj Gradišci i drugim stratištima i ko je, na kraju krajeva, na samom izdisaju 20. vijeka proveo najveće etničko čišćenje na ovim prostorima, danas tuži potomke svojih žrtava za navodni počinjeni genocid i agresiju.

Ovim je u izjavi za "Fokus" politički analitičar Predrag Lazarević ocijenio odluku Međunarodnog suda pravde u Hagu da se proglasi nadležnim u sporu, koji je Hrvatska pokrenula protiv Srbije zbog navodnog genocida, počinjenog u periodu od 1991. do 1995. godine.

- Srpska politika ovaj put jednostavno ne smije da bude glupa i da dozvoli Hrvatskoj da se ponovo izvuče na staru formulu "držite lopova" i da svoju krivicu prebaci na drugog - naglasio je Lazarević.

Prema njegovim riječima, Srbija bi u svojoj protivtužbi, koja je sasvim izvjesna, trebalo da podsjeti i na zločine, počinjene u Drugom svjetskom ratu na području Nezavisne države Hrvatske. Vrijeme je da, naglasio je on, napokon do izražaja dođe ustaška fabrika smrti Jasenovac, koja je od ljeta 1941. do aprila 1945. godine progutala nekoliko stotina hiljada ljudskih života. U tome bi Srbiji, istakao je Lazarević, mogla da pomogne i jevrejska zajednica, jer su i Jevreji stradali u koncentracionom logoru Jasenovac.

Za Hrvatsku bi danas, smatra Lazarević, posebno nezgodno bilo objelodanjivanje detalja o načinima, na koje su jasenovački logoraši mučeni i ubijani. Lazarević naglašava da su ustaše u Jasenovcu u svemu nadmašile svoje učitelje, odnosno njemačke naciste u Aušvicu, Buhenvaldu, Dahau i drugim mučilištima širom Evrope. Ti logori, navodi Lazarević, bili su industrije smrti, a Jasenovac je bio ustaški ručni rad, koji su vodile patološke ubice, uživajući u mučenjima i mirisu krvi!

I ne samo to! Kao klasičan primjer genocida, naveo je Lazarević, mogu da posluže banjolučka sela Drakulić, Šargovac i Motike, u kojima su ustaše 7. februara 1942. godine planski uništile preko 2.300 duša, s namjerom da potpuno zatru srpski narod i promijene demografsku sliku Banje Luke i Krajine.

Isto mišljenje ima i profesor istorije na banjolučkom Filozofskom fakultetu Ranko Pejić, naglasivši da je NDH, nepun mjesec dana poslije svog osnivanja 10. aprila 1941. godine, donijela rasne zakone, po kojima je, bukvalno, otvoren lov na Srbe, Jevreje, Rome i sve ostale, navodne, protivnike Hrvatske.

- NDH je počinila strahovit zločin nad srpskim stanovništvom, ali su poslijeratne vlasti u bivšoj Jugoslaviji nastojale da to sakriju, zataškaju i stave znak jednakosti između svih onih, koji su bili protiv komunističkog pokreta. Zato se danas i nalazimo u ovoj situaciji da još moramo da prebrojavamo žrtve i utvrđujemo istinu o onom šta nam je urađeno prije skoro sedam decenija - zaključio je profesor Pejić.

Dešavanja u Drugom svjetskom ratu, po mišljenju šefa Dokumentaciono-informacionog centra "Veritas", Save Štrpca, morali bi da nađu mjesto u kontratužbi, jer bez toga ne mogu se razumjeti događaji iz devedesetih godina prošlog vijeka.

Vojno-policijske akcije "Bljesak" iz maja i "Oluja" iz avgusta 1995. godine, samo su, naglasio je Štrbac, dio priče o planiranom i smišljenom genocidu Hrvatske nad srpskim narodom i to su, ustvari, bili završni pečati na planu etničkog čišćenja. Mnogo prije "Oluje" i "Bljeska", hrvatska vojska počela je da sprovodi plan etničkog čišćenja, prvenstveno u urbanim sredinama.

Kao primjer, Štrbac navodi podatak da je po popisu stanovništva iz 1991. godine u Zagrebu te godine živjelo 44.384 Srbina, plus 14.000 Jugoslovena, od kojih je bar 60 odsto bilo Srba. Deset godina kasnije, u Zagrebu je živjelo 18.811 Srba i nijedan Jugosloven. Isto je bilo i sa srpskim življem u Rijeci, Splitu, Osijeku...Na kraju krajeva, sam grad Knin najbolji je primjer etničkog čišćenja - u tom gradu 1991. godine živjelo je 9.860 Srba, a deset godina kasnije jedva tri hiljade.

- Hrvatska vojska u nekoliko navrata izvršila je agresiju na bivšu Republiku Srpsku Krajinu i to dok je ona bila pod zaštitom UN. Poznati su slučajevi "Medački džep", "Maslenica", "Miljevići", koji su uz "Bljesak" i "Oluju" najveće hrvatske vojno-policijske akcije protiv Srba na teritoriji Hrvatske – naglasio je Štrbac.

Govoreći o zločinima Hrvata nad Srbima, nastavio je Štrbac, nikako ne bi trebalo zaboraviti Pakračku poljanu, Požešku kotlinu, "Loru", Sisak i druga stratišta srpskog naroda.
NDH imala posebne logore za djecu

Predsjednik Udruženja bivših logoraša iz Drugog svjetskog rata, Gojko Knežević, upozorio je na činjenicu da je NDH bila jedina zemlja u istoriji čovječanstva, koja je imala posebne logore za djecu! Mališani, prvenstveno zarobljeni u neprijateljskoj ofanzivi na Kozari u ljeto 1942. godine, ubijani su u Jasenovcu, Staroj Gradišci, Jastrebarskom, Đakovu... a na zagrebačkom groblju Mirogoj i danas postoji grobno polje pod imenom Kozara.

Stradala su 74.762 djeteta u NDH, od čega je 23.858 kozaračke djece zatvoreno po logorima, a ubijeno je svako drugo dijete.