Apologija –o članu 11- I dio

Član 11 b) Zakona o uslovima i postupku za prekid trudnoće, kao osnov ''kasnog'' prekida trudnoće navodi da ''kada se na osnovu naučno-medicinskih saznanja može očekivati da će se dijete roditi sa teškim tjelesnim ili duševnim nedostacima,'' može se prekinuti trudnoća suštinski bez obzira na njen stadijum.

Da li se na ovaj način otvoreno manifestuje neprijateljski odnos društva prema osobama sa tjelesnim i duševnim poremećajima je pitanje koje u ozbiljnoj raspravi nema mjesta. To je svima više nego jasno.

Zamislimo da u istom članu stoji pod d) ''kada se na osnovu naučno-medicinskih saznanja može očekivati da će se roditi dijete ženskog pola '', kao osnov za ''kasni'' prekid trudnoće. Ili kao osnov za prekid trudnoće uopšte. Ovo bi sa aspekta boraca za ljudska prava predstavljalo nedopustivu tzv. prednatalnu diskriminaciju žena koja je oštro osuđena. Zaboravljamo li da su osobe sa različitim poremećajima takođe ljudi? Da i oni imaju ljudska prava? Da i oni mogu biti, a sada na žlost i jesu žrtve prednatalne diskriminacije? I oni su formalno izjednačeni u pravima sa svima nama.

Ono što je problematično jeste kriterijum po kojem se utvrđuje postojanje '' teških tjelesnih ili duševnih nedostaka''. Poznati su primjeri da su žene prekidale trudnoću kada su im djeca bila ravnih tabana. Ovo je u stvari komplikovano pitanje. Ako bi smo pokušali pronaći odgovor u  krivično-pravnoj teoriji prilikom definisanja teških tjelesnih oštećenja ili pak unakaženosti, kao evivalentu teškim tjelesnim ili duševnim nedostacima, vidjeli bi smo da ni tamo ne postoje potpuno usaglašeni stavovi.

U svakom slučaju, i da se utvrdi jasan kriterijum za određivanje postojanja teških tjelesnih i duševnih nedostataka, i dalje ostaje otvoreno pitanje: po kom osnovu (ili pravu) se dozvoljava abortiranje osoba kojima se utvrdi postojanje poremećaja? Eugenizam.

Po mom mišljenju ovo što je sada propisano članom 11 b) je isto kao kada bi se trudnoća mogla prekinuti zbog saznanja da djete ima plave oči. Jer zašto da plavooka (ili bilo koja druga) djeca budu privilegovana u odnosu na djecu sa nekim poremećajem.

Argumenti koje sam čuo prilikom usvajanja ovog zakona su se oslanjali na one koji su prisutni u teoriji. Naime, takve osobe pate i ne vode život dostojan čovjeka. Pitam, šta ćemo sa obavezom države iz međunarodnih dokumenata o ljudskim pravima da svakom pod njenom jurisdikcijom pruži, ili ne uskrati, život dostojan čovjeka? Da li pozivanje na taj argument znači priznanje države da nije u stanju da ispuni svoju obavezu? Mislim da znači, vjerujem da bi isto mislio i sud za ljudska prava pred kojim bi se vodio postupak protiv države a od strane svih onih koji su sa teškim tjelesnim ili duševnim nedostacima.

Dakle pozivanjem na pomenuti argument, država je otvorila vrata da različite asocijacije osoba bilo sa tjelesnim bilo sa duševnim nedostacima, ili pojedinci, vode postupak protiv nje, jer kako država sama kaže, takve osobe ne vode život dostojan čovjeka pod njenom jurisdikcijom.

Bio sam dovoljno slobodan da pokušam ukratko sam dati odgovor na pitanje zašto država još prednatalno diskriminiše osobe sa različitim invalidnitetom?

Eugenika.

Mi kao društvo ne želimo genetski inferiorne jedinke jer one predstavljaju tret za društvo i degradaciju nacije, tj. prljanje nacije. Ovo naravno nije moj stav niti su moje riječi, ovo govori Zakon o uslovima i postupku za prekid trudnoće u članu 11b) a čiji je to stav ne zalazim. Jasno je da je najpoznatiji nosilac eugeničkih ideja bio Adolf Hitler. Mada one vode korjen još u 19 vijeku. Razlika između nacistički sprovođene eugenike i ove danas je u tome što je današnja opšte prihvaćena i daleko efikasnija. U prilog tvrdnji su rezultati iz 1993. godine: 11% roditelja bi abortiralo djete ako se dokaže sklonost ka razvoju gojaznosti, 75% bi isto učinilo u slučaju da se otkrije neka urođena fizička anomalija.

Margaret Sanger, lekar iz SAD je rekla: :”Cilj kontrole rađanja je stvaranje Supermena. (Nju Jork Tajms, 31. januar 1922.).” Za Sangerovu je primena eugeničkih principa podrazumevala sistematsko eliminisanje svih ljudi za koje je ona smatrala da predstavljaju “manje vredne”, putem veštačkih abortusa. Žalosno je što naš zakonodavac, čini se, dijeli njeno mišljenje.

" Ovaj zakon donosimo kako bi spriječili da abortuse rade babe gatare pletećim iglama, ili ordinacije koje za to nemaju uslove, jer radi se o jednom ili o dva ljudska života i moramo stvoriti uslove da se zaštiti reproduktivno zdravlje žena", rekao je ministar zdravlja i socijalne zaštite RS Ranko Škrbić u završnom obraćanju poslanicima. (Srna)

Dikriminacija osoba na osnovu njihove rase, pola ili fizičkog i/ili psihičkog nedostatka je ružna i vidljiva realnost našeg doba. Diskriminacija na osnovu genetskog koda je još gora! Ako želimo da izgradimo svetlu budućnost za naše potomke, onda moramo ljude da cenimo na osnovu neprikosnovenosti dostojanstva njihove ličnosti, a ne na osnovu njihovih sposobnosti ili nesposobnosti.( Dr Nemanja Zarić)