AKO SE UZDIGNE HOLMIJA UZDIĆI ĆE SE I ''HOLMIJA"

 

 

Goran Kiković i Miodrag-Miško Milošević u razgovoru
 

Miodrag Miško Milošević, rođen je 1948. godine u Mateševu u Vasojevićima. Za sebe kaže da je uspješan onaj čovjek koji je uspio da rodi dijete ili da ima dijete, napravi kuću i napiše knjigu. Sve ostalo je proisteklo iz toga. Dosta za jedan život. Onoga manjeg bilo je i previše. Rado se odazvao da govori za ''Glas Holmije'' i da nas upozna  nešto više o izdavačkoj kući ''Holmija'' iz Podgorice, držeći se gesla: ''Ako se uzdigne Holmija uzdićiće se i '' Holmija ''.
 

MILOŠEVIĆ: Izdavačka kuća ''Holmija'' nastala je prije dvije godine kao nevladino udruženje pisaca i ljubitelja pisane riječi, prevashodno sa prostora Vasojevića, mada je, kao što je normalno i pametno, otvoreno za sve dobronamjerne, talentovane i kreativne stvaraoce iz drugih oblasti umjetnosti, nauke i kulture. Na žalost, i pored apela petorice osnivača (protojerej Milun Femić, Dragan Dujović, Zoran Lakušić, Darko Jovović i Miodrag-Miško Milošević ) niko nam se još nije pridružio. Naravno, nekoliko darežljivih pojedinaca, koji su pomogli štampanje naših knjiga, mi držimo kao nerazdvojni dio naše kuće.  

Šta su naši ciljevi? Najlakše bi bilo odgovoriti:da štampamo dobre knjige. Ali kako objaviti dobru knjigu u vrijeme opšteg rasula i nezainteresovanosti? Rukopisi značajnih i dobrih knjiga čame godinama, jer niti ''Holmija'' niti autori imaju sredstava za njihovo štampanje. Nemoguće je entuzijazmom nadoknaditi nemaštinu. Ako tome dodamo naše zluradosti, svakovrsne podjele, zavisti i pizme, sitničavost i glupu uobraženost, često se čini da su svaki napor i pregalaštvo unaprijed osuđeni na neuspjeh.

I pored svih teškoća uspjeli smo da za ove dvije godine objavimo više od 15 naslova, od kojih posebno izdvajam romane jednog od najboljih i najproduktivnijih pisaca za djecu u Crnoj Gori protojereja  Miluna Femića (''Nes'' I i  II-drugo izdanje, ''Ukradena maca'' - na engleskom jeziku, ''Leptir koji govori''), poeziju za djecu Miroslava Miloševića, knjige poezije i izreka Nikole Stanišića, knjige poezije Hasana Šabovića i Ružice Ciko. Posebno izdvajamao knjigu poezije ''Vojnik Boga svog'' Slobodana Čurovića, koja je sva posvećena Mitropolitu crnogorsko-primorskom g. Amfilohiju. Prošle godine štampali smo knjigu sa kojom se naročito ponosimo, a to je reprint izdanje knjige Batrića Marijanovića iz 1936. godine ''Vasojevićki glavari''.

Ove godine štampali smo posebnu knjigu svjedočanstava o stradanju našeg naroda u ratnom i poratnom periodu ''Tragovi zločina'' Čedomira Radusinovića. Na našu veliku žalost, broj knjiga koje su spremne za štampu (neke broje godine) uveliko prevazilazi broj štampanih i objavljenih knjiga.

KIKOVIĆ:  Na koji način vaša Izdavačka kuća sarađuje sa zavičajem i da li pomaže zavičaj  iz kojeg potiče ?

MILOŠEVIĆ: Mi iz zavičaja nikuda nijesmo otišli. Mi smo dio njega i sve što radimo neraskidivo je vezano za naše porijeklo i roždestvo. Drugo je pitanje šta zavičaj čini za nas, ili bolje: koliko nam pomaže, a koliko odmaže.

         Evo nekoliko primjera. Nakon štampanja doista značajne  knjige Batrića Marijanovića '' Vasojevićki glavari'' niko se iz ''zavičaja'' nije sjetio ni da organizuje promociju, veče, ili što god bilo povodom izlaska iz štampe ove knjige. Broj prodatih primjeraka je nevjerovatno mali, osim onih koje smo mi poklonili, čak ni biblioteke u Beranama i Andrijevici nijesu nam se obratile da im pošaljemo određeni broj besplatnih primjeraka, što bi mi sa zadovoljstvom uradili.

      Naša inicijativa da se na Ljubanu, Komovima, osim spomenika Ratku Deletiću, postave spomen ploče i drugim znamenitim stvaraocima iz Vasojevića, a doista ih imamo, naišla je na opšte ćutanje, nerazumijevanje, slijeganje ramenima, ili, bolje reći, uvlačenje praznih glava u nejaka ramena.

KIKOVIĆ: Koji su planovi za buduće djelovanje vaše Izdavačke kuće ?

MILOŠEVIĆ: Plan nam je da postanemo najveća izdavačka kuća na Balkanu, a to će se desiti kada Vasojevići ponovo postanu najveće srbsko pleme. Ako Vasojevići uspiju da vrate staru slavu, pregalaštvo i slogu, lako ćemo mi uzdići ''Holmiju''. Ako se uzdigne Holmija uzdići će se i ''Holmija''. Ovo što ću sada reći ujedno je i dio odgovora na predhodno pitanje. Naime, prije nekoliko godina došli smo u posjed knjige, ''Nasljedno-običajno pravo u Crnoj Gori'', obavljene u Beogradu 1925.vgodine, znamenitog Vasojevića Božidara S. Tomovića, jednog od najuglednijih pravnika koje je imala Crna Gora, sudije Velikog suda u Podgorici prije Drugog svjetskog rata, pokretača i glavnog i odgovornog urednika pravnog zbornika koji je izlazio u Podgorici od 1933-1941 godine. Božina S. Tomović je 1941. godine podnio ostavku na sudsku funkciju okupacionom guverneru Pirciju Biroliju i povukao se u samotni i tegobni život na Mateševu do oslobođenja, da bi na Božić 1945. godine bio strijeljan bez suda i osude, na pravdi boga. Knjiga Božidara S. Tomovića ''Nasljedno-običajno pravo u Crnoj Gori'' je prva knjiga koja je napisana u Crnoj Gori, a bavi se pravnom kategorijom nasljeđivanja. Ona je značajna i po tome što se bavi sudskom praksom naslonjenom na običaje iz kojih je proisteklo i zakonodavstvo iz te oblasti.

Nadamo se da ćemo uz božju pomoć i pomoć dobrih ljudi, nakon godina mukotrpnog prikupljanja sredstava, konačno štampati i ovu knjigu. Naravno, tu su, pored pomenutih rukopisa još mnogo najava novih knjiga. U pripremi je knjiga o stradanju naroda andrijevačkog sreza u Drugom svjetskom ratu, knjiga Miluna Femića ''Srećko i njegovi nestašluci'' i druge i drugačije, dok bude snage i pregalaštva. Još jednom pozivamo autore  sa prostora Vasojevića da sarađuju sa nama. Zašto bi objavljivali kod drugih kuća kad imaju svoju, sa istim nivoom opreme, puno povoljnijim uslovima, a mi ne radimo da zaradimo. Radićemo i dalje na valorizaciji kulturnog i istorijskog nasljeđa Vasojevića i štampati sve više novih knjiga.

 

MILOŠEVIĆ: Ne znam koliko sam ja pozvan da šaljem poruke bilo kome, a kamoli čitaocima ''Glasa Holmije'', koji su svi izreda pametniji od mene. Reći ću Vam jednu anegdotu. Kada je neki turski aga, ili beg, svejedno, gusinjski pitao igumana Mojsiju Zečevića: ''Boga ti, kaluđere, kako ti podnosiš onu mušku muku'', iguman mu je odgovorio: ''Pravo da ti kažem, Turčine, teži mi je on nego svi vi Turci, koliko vas ima''. Pametnome dosta. I još da kažem, vraćanje izvornim vrijednostima, a to su: plemenska sloga, bratstvenička povezanost, ljubav, osjećaj za porodicu i porodičnu pripadnost, jednu izdvojenost koja je krasila naše pleme po gospostvu, jakosti, otpornosti spram tuđina, i iznad svega dominantnoj svijesti ko smo i od koga smo, treba da budu orijentiri naše budućnosti. Sve ostalo je prah i pepeo. Neka drugi rade što rade - mi smo najpreči jedni drugima. Da je sreće, nama bi bilo svejedno u kojoj i kakvoj državi živimo. Trebalo bi da se naše zna. Ali, na žalost, žestoko su nas rastočili, raselili i načeli. Izdijelili i posvađali. Zato, ako ikome išta znače moje riječi, kažem: Niko nikada Vasojevićima ništa nije dao što oni sami nijesu osvojili i uzeli. Kako tada tako i sada. Mi smo sve sami stekli u mnogo težim okolnostima nego što su današnje. Zašto to lako i lakomisleno predajemo gorim od nas? Jedino ako smo mi postali gori od njih.

KIKOVIĆ: Kakvo je Vaše mišljenje o našem časopisu ''Glas Holmije''?  

MILOŠEVIĆ: Treba da ima manje fotografija glavnog urednika, ostalo je sasvim u redu. Mislim da je ovakav časopis bio neophodan Vasojevićima i sve pohvale pregaocima na hrabrosti i elanu. Nije danas lako štampati išta, a kamoli časopis koji redovno izlazi. I da je gori bio bi dobar. A biće sve bolji kako budu bolji njegovi čitaoci.