Ojađena zemlja

Ovih dana mediji u Federaciji BiH bilježe pet godina od smrti Alije Izetbegovića, prvog predsjednika Predsjedništva BiH, koji je na toj funkciji proveo deset najtežih godina, kako glasi njegova često ponavljana izjava, kasnije pretočena i u partijski slogan. Napuštajući aktivnu politiku, nekoliko godina prije smrti, Izetbegović je izjavio: „Bosna je spašena, a kakva će biti – danas odlučuju njezini narodi, sutra već možda – njeni građani“. Upravo ova izjava dugo me proganjala u kontekstu špekulacija kakvu je državu Alija Izetbegović doista priželjkivao. Često optuživan kako teži unitarnoj BiH sa dominacijom bošnjačkog naroda, Izetbegović je nekoliko puta ponavljao, čak se i dopunjavao, kako je, osim unitarne BiH, sanjao i zemlju baziranu na šerijatskom zakonu, ali je shvatio kako je to u datoj političkoj i geo-strateškoj konstelaciji snaga i odnosa jednostavno nemoguće ostvariti. Ovaj detalj sugeriše kako se Izetbegoviću ne može osporiti politički realizam, ali ga istovremeno njegovi brojni politički potezi nemilosrdno demantuju – od odricanja potpisa sa Badinterovg mirovnog plana – do fatalne izjave kako će žrtvovati mir za cjelovitu BiH.

Njegov sin, Bakir Izetbegović, potpredsjednik SDA, u intervjuu Oslobođenju (18.10.), govoreći o obilježavanju godišnjice smrti njegovog oca, rekao je kako se Bošnjaci „moraju sjetiti tog dana kad već nismo u mogućnosti da ga obilježavamo kao državni praznik“. I ova izjava ilustruje pretenzije bošnjačke političke elite kakvoj BiH zapravo streme.

Neposredno nakon smrti Alije Izetbegovića, u medijima (International Herald Tribune) se oglasio Aleksandar Ivanko, svojevremeno portparol OHR, napisavši panegirik u slavu pokojnika. Nisam mogao prećutati, jer sam kao insider, ne politički, ili kao javna ličnost i sl., već kao neko ko je proveo cijeli rat u opsjednutom Sarajevu, izložio svoje mišljenje, takođe u IHT, o stvarnoj ulozi Alije Izetbegovića, odnosno o njegovoj odgovornosti za sva ratna stradanja i krvavi kermes na Miljacki. Tada još nisam znao za pripremljenu tajnu hašku optužnicu protiv Izetbegovića.

Iz današnje vizure teško je tvrditi da li je Izetbegović imao skrojen plan etničkog čišćenja dijela BiH pod kontrolom Armije BiH. Kako god, ako ne po motivu, ali po dejstvu njegovih političkih i praktičnih istupa i poteza, nesumnjivo je odgovoran što je gotovo na startu kopnila ideja jedinstvene BiH, u koju sam takođe svojevremeno vjerovao. Da podsjetim, na početku tragičnih sukoba, u sastavu ondašnje teritorijalne odbrane BiH bilo je oko 15 odsto Srba i 20 odsto Hrvata, a čak 60 odsto oficirskog sastava bili su Srbi!

Izetbegovića je karakterisala prevrtljivost. Sam je svojevremeno doslovno izjavio, kako jedno misli ujutro a drugo popodne. Kasnije je to nastojao umekšati obrazloženjem o teškom stanju bošnjačkog korpusa s jeseni 1993., kad se zaratilo na tri fronta – protiv bosanskih Srba i Hrvata, te Bošnjaka u Cazinskoj krajini.

Nedavno je objelodanjen snimak o zauzimanju Vozuće, male srpske enklave na obroncima Ozrena, gdje su mudžahedini počinili stravične zločine, nakon čega je Izetbegović održao govor, rekavši, između ostalog, kako je „ovdje slomljena četnička kičma“! Upravo ova izjava do kraja razgolićuje njegov, u suštini anti-bosanskohercegovački politički kredo. Izetbegović je to izustio u prisustvu mudžahedina koji su, koji sat prije, odsjecali srpske glave, šutirajući ih pored naselja i škola!

Danas prvi u Bošnjaka, najprije politički a onda religijski, reis Cerić, rezolutno izjavi, kako je Izetbegović „najbolji dokaz da i mali narodi mogu imati velikana kojeg poštuje cijeli svijet – kojeg cijeni Zapad i Istok“! To je naprosto notorna laž!

Učenjem Fatihe i polaganjem cvijeća na humku Alije Izetbegovića, na Šehidskom mezarju Kovači, prisustvovali su samo Bošnjaci, što je takođe ilustracija u kakvoj BiH danas živimo.

Danas je ova ojađena zemlja u najdubljoj krizi – političkoj, društvenoj, kulturno-kulturološkoj. Svi aspekti normalnog života su pometeni etničkim i nacionalnim podjelama. Nedavno je obznanjeno kao su i masonske lože ustanovljene na crti etničkih podjela! Doista, puno uskličnika za jedan osvrt.

Dušan Babić