Tužba protiv UN i Holandije zbog stradanja Srba

Predsjednik nevladine organizacije (NVO) "Istorijski projekat Srebrenica" Stefan Karganović najavio je danas pokretanje tužbe protiv UN i Holandije zbog stradanja civila srpske nacionalnosti u i oko Srebrenice tokom proteklog rata.

"Tužba će biti podnesena zbog toga što nisu preduzeli potrebne mjere i radnje kako bi spriječili stradanje Srba na srebreničkom području, niti su preduzeli mjere da ih zaštite, i to će biti učinjeno vjerovatno za mjesec do mjesec i po dana", rekao je Karganović na današnjem Međunarodnom simpozijumu o Srebrenici, održanom u Banjaluci u organizaciji NVO "Istorijski projekat Srebrenica".

On je rekao da je cilj ove organizacije prikupljanje arhivske građe i fokusiranje na zločine počinjene nad srpskim civilima, jer su, kako je naveo, srpske žrtve ignorisane, pošto u svijetu postoji standardna priča o tome šta se desilo u Srebrenici u julu 1995. godine.

"Nema nikakvog spora da je u Srebrenici u julu 1995. godine počinjen masakr i to mi ne osporavamo. Želimo da se taj događaj stavi u odgovarajući pravnu i moralnu perspektivu, što bi, sigurno, isključilo naziv genocid, a cilj nam je da se, takođe, otvori pitanje stradanja nekoliko hiljada nevinih Srba koje su pobile snage Nasera Orića", naveo je Karganović.

Ilja Garačov iz moskovskog Slovenskog instituta rekao je danas da postoji niz dokaza koji poništavaju tvrdnju da se u Srebrenici desio genocid, među kojima je naveo naredbu generala Zdravka Tolimira oficirima Drinskog korpusa za poštivanje i ponašanje prema međunarodnom pravu i Ženevskoj konvenciji, te naredbu tadašnjeg predsjednika Republike Srpske Radovana Karadžića, kojom se civilima garantuje bezbjednost i sloboda kretanja.

On je naveo da je proces evakuacije muslimanskog stanovništva obavljao UNPROFOR i da tokom tog procesa nije bilo nikakvih incidenata, što je vidljivo iz njihovih dokumenata.

"Ne može se poricati da je u julu 1995. godine počinjen zločin, ali se ne može govoriti o genocidu, jer je u ovom slučaju taj pojam lišen svog značenja, a broj žrtava masakra je prilično povećan", istakao je Garačov.

On je naveo da je na listu žrtava stavljen i određen broj tijela pobijenih Srba, da dio žrtava čine i Orićevi vojnici poginuli prilikom pokušaja proboja prema Tuzli, kao i da je više stotina lica koja se vode kao stradali bilo na spisku birača za izbore iz 1996. godine.

Doktor Ljubo Simić iz Beograda govorio je o medicinskoj ekspertizi, odnosno o analizi forezičkih rezultata koje su sačinjavali timovi eksperata iz SAD i Evrope, ukazujući na greške u izvještajima.

On je naveo da su u određenom broju tih izvještaj, na osnovu samo fragmenta tijela - stopala, donje vilice, nadlaktice, doneseni zaključci da su žrtve strijeljane.

Simić je kao primjer naveo grobnicu u Glogovi, gdje forenzički nalazi timova govore o tome da od 500 skeletnih ostataka 337 nisu tijela već djelovi i fragmenti, a da u 313 takvih slučajeva nije utvrđen uzrok smrti.

"Od njih, šrapnel je pronađen u 35 tijela, a na 35 tjela pronađene su blaster povrede /od detonacije ili slično/, što upućuje da su ta lica stradala tokom borbi, a ne da su streljana", rekao je Simić.

Politički analitičar Dajana Džonston iz SAD govorila je o Srebrenici u širem kontekstu ratnih dešavanja na području bivše Jugoslavije, gdje su se, kako je navela, SAD umješale s ciljem da bi opravdale postojanje NATO i njegovih daljih intervencija.

Politički analitičar iz Rusije Mihali Černov podvukao je paralelu između Srebrenice i Južne Osetije, ističući da, kao što se stvara stereotip o dešavanja u Srebrenici, istim načinom "Zapad pokušava da nametne svoje viđenje dešavanja u Južnoj Osetiji, s ciljem ostvarivanja svojih interesa".

Brano Vučetić, žrtva napada Orićevih snaga na selo Bjelovac 14. decembra 1992. godine, ispričao je da je za svega nekoliko sati pobijeno 190 mještana, među kojima su bili njegovi otac i sedamnaestogodišnji brat.

Vučetić je tada imao devet i po godina, a njegovu majku su u septembru te godine, na povratku kući iz Bratunca, ubili muslimanski vojnici.

"Ujutro tog dana začula se strašna pucnjava i svi su izletili iz kuća da vide šta se događa. Ja sam izašao malo kasnije i otrčao kod komšinice Mire Filipović, sa kojom je bilo njeno dvoje djece, ćerka od tri godine i sin od sedam mjeseci", ispričao je Vučetić

On je naveo da su muslimanski vojnici, koji su stigli ispred kuće Filipovića, vikali da svi izađu napolje, a zatim ubacili dvije bombe u kuću, od kojih su on i Mira ranjeni".

"Tako ranjene, najprije su nas snijeli iz potkrovlja, zatim nas svezali i stavili na krevet, a neki vojnik sa zelenom trakom svezanom preko glave je pred nama oštrio nož govreći nam kako će nas lagano klati", prisjećo se Vučetić.

On je naveo da su u kuću ušli i vojnici sa imenima "Miš" i "Mandža", koji su " vojnicima sa zelenim trakama" rekli da su oni njihovi zarobljenici.

Vučetić je rekao da su kuće pljačkane i paljene, kao i da je te noći u njegovo selo došao Naser Orić, a da je po izlasku iz kuće u kojoj je bio zatvoren vidio pobijene civile.

On je istakao da njemu, kao ni Miri Filipović, nije pružena nikakva medicinska pomoć, te da je njega, Filipovićevu i njenu djecu "Mandžo" u Srebrenici odveo u kuću njegove sestre, gdje su bili "radna snaga".

"U toj kući smo bili radna snaga, unosili smo drva, čistili snijeg i radili druge poslove, a samo smo povremeno dobijali hranu, dok je beba dobijala hranu svaki dan", rekao je Vučetić.

On je dodao da ga je ispitivao jedan od Orićevih komandanata, tukao i vikao da će ga "osunetiti i da će postati janičar novog doba", dok je Filipovićeva par puta bila odvedena kod Nasera Orića na ispitivanje.

Vučetić je nakon dvadesetak dana, zajedno sa ostalim preživjelim iz njegovog sela i još nekim civilima, bio razmjenjen.

On je rekao da su ga dva puta kontaktirali iz Haškog tužilaštva u vezi sa suđenjem Oriću, prvi put kako bi dao izjavu, a da mu je u drugom kontaktu saopšteno da će biti pozvan kao svjedok.

"Poslije tih poziva, više ništa se nije desilo, nisam bio pozvan kao svjedok na to suđenje", istakao je Vučetić.

Udruženje "Istorijski projekat Srebrenica", koje je osnovano u Holandiji, organozovalo je današnji međunarodni simpozijum u skladu sa stavom da, prije nego što počne iskreni proces pomirenja, istina mora biti utvrđena u potpunosti i objektivno.