DA se vidi na kakvim staklenim nogama stoji taj protektorat i ko je najveci kocnicar novonastale krize u njemu.Drugim rijecima,ovakav nastup jednog politicara i izrugivanju samoj drzavi za koju se besomucno zalaze je licimjerno i ne doprinosi stabilnosti pomirenju naroda koji u njemu zive.
Ujedno je to jos jedno krsenje ustava i potrebna je osuda kako OHR-a tako i srpskih politicara.
(srbo, 24.09.2008. 18:04:52) [2462]

Pošto Dodik ne dozvoljava gledanje 60 minuta u RS i ulazak istražitelja SIPe u Integralinženjering,njegovog omiljenog mafijaša,ne preostaje mi ništa drugo nego da vam osvježim pamćenje:

Rat u Bosni i Hercegovini je opće prihvaćeni naziv za međunarodni vojni sukob na području Bosne i Hercegovine, koji je trajao od 6. aprila 1992. do 14. septembra 1995. godine između Srbije i Crne Gore, Republike Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske. Ovaj rat se često imenuje i kao Agresija na Bosnu i Hercegovinu. Bosna i Hercegovina je zvanično podigla optužnicu protiv Srbije i Crne Gore za genocid pred Međunarodnim sudom pravde. Sud je 21. februara 2007. objavio presudu u kojoj je zaključio da je rat imao međunarodni karakter.


Rat u Bosni i Hercegovini je usko vezan sa raspadom Jugoslavije. Jugoslavenska kriza počinje slabljenjem dotadašnje komunističke vlasti, a što se može okarakterisati kao dio općih promjena koje su uslijedile završetkom Hladnog rata u svijetu. U slučaju Jugoslavije, komunizam je sve više gubio ideološku snagu pred najezdom nacionalističkih i separatističkih ideologija krajem 1988. i početkom 1989. godine, naročito u Srbiji i Hrvatskoj, potom u Bosni i Hercegovini, te u manjoj mjeri i u Sloveniji.

Ovaj proces je također proporcionalan sa dolaskom Slobodana Miloševića na vlast u Srbiji, koji je svoj put započeo odazivajući se na buđenje iste nacionalističke ideologije, te postavljajući se kao vođa Srba na Kosovu 1989. godine. Osnovni cilj Miloševićeve politike je bilo osvajanje vlasti i dominacije nad jugoslovenskom federacijom. Da bi ostvario svoj cilj, Milošević je iscenirao nekoliko procesa, koji su doveli do preuzimanju vlasti prije svega u Vojvodini i Crnoj Gori, postavljajući na vlast garnituru političara koji su odgovarali njegovoj viziji buduće Jugoslavije. Ta vizija se zasnivala na dominaciji Srbije kao najmnogoljudnije republike u SFRJ, te Miloševiću kao vođi Srbije. Kriza Jugoslavije se pogoršava nakon što Milošević manipuliše proces, koji je doveo do obaranja vlasti Kosovskih Albanaca na Kosovu, nakon čega konsolidira kontrolu nad gotovo pola Jugoslavije. Ovakav odnos snaga dovodi do reakcije drugih republika, a prevenstveno Slovenije.

Na 14. kongresu Saveza komunista Jugoslavije 20. januara 1990. godine Milošević je po prvi put upotrebio svoju dominaciju za obstrukciju mnogih Ustavnih amandmana, koje su slovenski predstavnici u saveznom parlamentu pokušali da sprovedu, kako bi se ponovo uspostavio balans u snagama između saveznih republika. Kongres se završava debaklom i napuštanjem delegata iz Slovenije i Hrvatske, što se može okarakterisati i kao početak raspada Jugoslavije.

Od sredine septembra do sredine novembra 1991. godine, oslanjajući se na općine u kojim je osvojio vlast, SDS uspostavlja tzv. srpske autonomne oblasti (SAO), koje su u svim svojim djelovanjima bile nezavisne od centralne vlasti. Kao vrhunac, uslijedio je referendum srpskog naroda, 9. i 10. novembra 1991. godine, na kojem su Srbi izglasali uspostavljanje tzv. samostalne srpske republike u granicama BiH, s namjerom priključenja ostacima SFRJ. Bosanska Vlada u Sarajevu iznijela je stav da referendum smatra neustavnim i nevažećim, tako da nije poduzela nikakve dalje mjere. Kao odgovor na poteze SDS-a, HDZ BiH je 12. novembra 1991. godine proglasio tzv. Hrvatsku zajednicu Posavine u Bosanskom Brodu, a 18. novembra 1991. godine u Grudama je proglašena i tzv. Hrvatska zajednica Herceg Bosna (HZHB).

SDS je 9. januara 1992. godine "autonomne oblasti" formalno proglasio tzv. Srpskom Republikom Bosnom i Hercegovinom (kasnije preimenovana u Republiku Srpsku - RS) prije nego što je Skupština BiH 25. januara 1992. godine uopšte donijela odluku da se održi referendum o nezavisnosti. Potom je uslijedilo proglašenje tzv. Hrvatske zajednice Središnje Bosne 27. januara 1992. godine. U srpskom slučaju, stvaranje autonomnih oblasti je bilo prenošenje recepta pobune iz Hrvatske na bosanskohercegovački teritorij. U dijelovima zemlje gdje je osvojio većinu glasova, a time i mandat, SDS je postojeći državno-upravni aparat podredio svojim ciljevima i te općine su mu služile kao baza za dalje ratne pripreme. Tamo gdje nije osvojio većinu, SDS je počeo planirati stvaranje tzv. srpskih općina, što je odgovaralo njihovoj viziji nacionalne podjele, u kojem bi bile stvorene posebne institucije samo za Srbe.

Prvi znak rata u BiH bilo je uništenje sela Ravno, u istočnoj Hercegovini, nastanjenog Hrvatima, u srpskom okruženju, u novembru 1991. godine. Selo je napadnuto u djelovanju JNA u agresiji prema Hrvatskoj u akciji u smjeru Dubrovnika. Nakon uništenja sela, uslijed političke neorganiziranosti bosanskohercegovačkih političara, kao i vojne nespremnosti i neorganiziranosti, dolazilo je do nekorektnih izjava pojedinih političara, koje su unosile razdor i nesporazume u političkom vrhu. Propagadnim djelovanjem JNA, mogle su se čuti izjave pojedinih novinara da selo Ravno uopće nije u BiH. Selo je uništeno u ratnim operacijama JNA i crnogorskih rezervista radi osvajanja Dubrovnika. Na primjeru Ravnog, pokazala se nemogućnost republičkog rukovodstva da spriječi korištenje teritorija BiH od strane JNA kao poligona za napad na Hrvatsku.

Propagandnim ratom JNA mogu se takođe dodati napadi srpskih paravojnih formacija u Posavini, koji su na tadašnjoj Radio televiziji Sarajevo prikazani, kao marginalni lokalni sukob, sa posjetom na licu mjesta, tada politički visoko rangiranih Fikreta Abdića i Biljane Plavšić. Slične akcije poduzimali su i drugi političari (Stjepan Kljuić) npr. u propuštanju kolone tenkova na Gornjem Malovanu, koja je zaustavljena od lokalnog stanovništva i politički organiziranih pojedinaca. Kolona je propuštena i tenkovi su kasnije korišteni u akcijama zauzimanja Kupresa. Takođe je interesantna akcija zauzimanja releje na Vlašiću 1992. godine, koja je direktno prenošena na Prvom programu Radio Sarajeva. Sve do zauzimanja releja od strane JNA, mogli su se čuti komentari zaposlenika, kao i poziv na pomoć. Nakon zauzimanja releja, emitovanje programa je nastavljeno bez komentara.

Od jeseni 1991. godine do početka rata, širom Bosne i Hercegovine dolazi do brojnih incidenata. Tako patrole MUP-a BiH presreću kamione s oružjem za koje niko ne zna "odakle su i kuda idu", rezervisti iz Srbije i Crne Gore, mobilizirani za rat protiv Hrvatske prilikom prolaza kroz BiH, često prave ekscese i otvaraju nasumičnu vatru radi zaplašivanja stanovništva, pojavljuju se barikade i samozvani "organi reda" vrše kontrolu saobraćaja. Sve ćešće su noćne pucnjave.

Sve veći broj incidenata, dolazak jedinica JNA koje su se povukle iz Hrvatske i Slovenije, crnogorskih i srpskih rezervista, doveli su do toga da je republičko vodstvo mobiliziralo dio rezervnog sastava republičkog MUP-a, jedinog oružanog sastava koji je zadržan pod nadzorom republičkih vlasti. Uz mobilizaciju rezervnog sastava MUP-a i JNA je počeo provoditi mobilizaciju, iako je republičko Predsjedništvo preporučilo neodazivanje na te pozive. Na pozive JNA odazivali su se uglavnom Srbi, dok su Bošnjaci i Hrvati odlazili u rezervni sastav MUP-a. Da bi se održao red, čak su, u dogovoru sa zapovjednikom Sarajevske vojne oblasti, generalom Milutinom Kukanjcem, uspostavljene mješovite patrole MUP-a BiH i JNA, bez većih rezultata. Iako je zapovjedništvo nad bosanskohercegovačkom TO-om spadalo u nadležnost republičkih vlasti, JNA je akcijom izmještanja oružja TO-a pod svoj nadzor razoružao tu formaciju. Ujedno, veliki broj kadrova TO-a, kao i zapovjednik general Vukosavljević bili su Srbi, što je dodatno otežavalo pristup mobilizacijskim spiskovima. Oduzimanje oružja Teritorijalne odbrane od strane JNA nije išlo jednostavno i bez otpora. U općinama sa večinskim hrvatskim i bošnjačkim stanovništvom, općinske su vlasti uspješno odbile predavanje oružja JNA i opkoljavanjem i zauzimanjem skladišta opreme JNA, došle do neznatnih zaliha oružja i materijalno tehničkih sredstava. Politički sukobi između HDZ BiH i SDA u tim općinama započeti su načinom podjele plijena, te organizacijom blokade manjih skladišta u središnjoj Bosni.

SDA,Patriotska liga,zelene beretke su za otpočinjanje rata u Bosni,od jedinica JNA dobili:550 tenkova,600 transportera,74 Prage,1500 artiljerisjkih cijevi,nekoliko stotina VBR-ova raznih kalibara,30-tak aviona,19 helikoptera,oko 150 000 dugih cijevi,60-tak kasarni,13 magacina,20 000 dobrovoljaca-pravoslavnih plaćenika da napadnu neneoaružan Srpski narod.






(sarajlija, 24.09.2008. 20:02:54) [2463]

Što se tiče katastarskih knjiga i teze Radovana (tvog idejnog mentora i mesije) da je po katastru većina zemlje pripadala Srbima, to je notorna laž iskorištena u čisto propagandne svrhe.

Većinski vlasnik zemlje je bila i jeste država Bosna i Hercegovina.

A ko je bio većinski vlasnik prije nacionalizacije i eksproprijacije to će se utvrditi nakon restitucije, samo je pitanje od kojeg datuma će se vršiti restitucija od 1878., 1918, 1945., a u svakom od ovih slučajeva većina katastarskih jedinica je begovska zemlja koja je otimana na razne načine.

Ali sve i da je tako kako tvrdiš (a nije) trebao bi da znaš da je država u svakom slučaju vlasnik sve zemlje i u svakom trenutku može za svoje potrebe da izuzme uz naknadu ili obeštećenje bilo koji dio katastarskog zemljišta, jer katastarsko zemljište je samo dato privatnim licima na korištenje uz odrećenu jednokratnu naknadu po utvrđenoj cijeni.

Radovan Karadzic je prvi svijetu prodao bozu o tome kako Srbi kontroliraju "70 procenata teritorija". Lord Owen je karadzicevske postotke iskoristio gdje god je stigao. A nedavno ce se u takvim postocima - ali i ne samo u njima - vrlo neukusno okusao (poslije ce svoje neumjesnosti pokusati nijekati, ali ce biti demantiran) i njegov politicki pajdas Thorvald Stoltenberg. Da bi podupro svoju pricu, i okupaciju "70 procenata teritorija" predstavio kao srpsko "prirodno pravo", Karadzic je odnekud izvukao "zemljisne knjige", prema kojima da bosanski Srbi "u katastarskom vlasnistvu imaju 73 posto Bosne"! U kojim je katastarskim knjigama nasao te podatke doktor nikada nije rekao. Niti je mogao reci, jer takve arhive jednostavno ne postoje, niti su postojale. Do 1918. Bosna je gotovo cijela bila begovska. Uostalom, postoje i povijesni izvori koji svjedoce da je medju bosanskim kmetovima najvise bilo pravoslavnih, da su najmanje zemlje imali bas oni. Ako su bosanski Srbi ubiljezeni kao katastarski vlasnici tolikog postotka bosanske zemlje, a tvrde i da priblizno toliko kontroliraju, onda na to sto su zaposjeli "imaju prirodno pravo". Pa onda nista i ne moraju vratiti.

Zemlje u "državnom" vlasništvu u BiH je 57,3 %.Planine,šume,oranice,rijeke,jezera su državno vlasništvo a u 42,7 %,zemlje u BiH je privatno vlsništvo.Znači,Bošnjaka,Srba, Hrvata,Jevreja i ostalih.Odmah je evidentno da ovaj pametnjaković,pod pseudonimom Istina,-laže!

Opšte poznata je stvar da Srbi na teritoriji Bosne i Hercegovine nisu bili nikad većina,da je 95% Srba doseljeno u BiH iz Crne Gore za vrijeme Otomanske imperije,da čuvaju Krajinu i da obrađuju zemlju.

Primjer za to je nepostojanje niti jedne pravoslavne crkve na prostoru Bosne dok im turci nisu dozvolili gradnju.

Do 1770-te,na prostoru Romanije,Majevice,istočne Bosne a kamoli Krajine nije postojalo niti jedno srpsko selo.Tek dolaskom austrije im je dozvoljeno da bivša begovska imanja obrađuju kao svoja bez prava uknjiženja.

Dolaskom primitivne,zaostale,kraljevine SHS,pravoslavci u Bosnu su nagrađeni tuđom zemljom i imanjima,koja su oduzeta pravim vlasnicima u periodu od 1920 - 1936 i za koje su dobijali priznanice kojima su mogli samo vatru potpaliti...

I sad ,u katastrima postoje stare austrijske knjige i premjeri,a sadašnji vlasnici-Srbi naravno-u mogućnosti su da vide stare katastarske premjere u kojima njihova imanja imaju nazive Begovina,smailov do,alijin klanac,mehina pitomina itd.Što li Bože?

Najbolji primjer za to su Pale ili Vogošća,recimo!

Na Palama nije bilo pravoslavnog uha prije 200 godina a Vogošća je naseljena "soluncima" 30-tih godina.

Pored svih falsifikata,lopovluka,krađe,zakulisanih igri,Srbi nisu postali većinski vlasnici zemlje u Bosni.naprotiv.Još su "manjina".

Njihov idejna vođa,Radovan im je prvi pustio "buhu" o procentima.On,koji je šljego u grad 1962 i koji nije imao ni grumen zemlje u Bosni je našao ispirati mozak ovakvim budalama kao istinoljubac.

Srbima mogu upravljati jedino psiholozi...
(sarajlija, 24.09.2008. 20:20:14) [2464]

bascakijas,
ti bas nisi sav svoj ili te drma ratni sindrom.Pricati nesto sto nema veze sa zdravom pamecu i stvarati laznu sliku na isto tako laznim osnovama o istoriji jeste zlocin koji ce vam se naplatiti od samih vas.Slusaj,ne obaziri se na ove bjezi iz politike nije to za tebe,ti si "borac"sav tvoja retorika se svodi na mrznju i lazi pa kad se tu doda i tvoje ogromno "iskustvo"u ratovima nije tesko zakljuciti da si promasio profesiju za 360%.
Posto si jako uticajna i poznata licnost najbolje bi ti bilo da iskoristis "jake veze" i poznatstva da se otisnis nizvodno Bliski istok ili sl. i svojom profesijom zaradis laku lovu i bogatstvo za krati vremenski rok pa ce i sam Dodik da ti pozavidi.
Budi pameten kao sto nisi pa to iskoristi...ja ti to jaranski!

(srbo, 24.09.2008. 21:45:51) [2465]

Hare,Hare,Hare... 100% BiH ... hvala ti Hare ti si srpski čovjek mi sada kao dižemo halabuku što si srao u UN a DEKLARACIJA O NEZAVISNOSTI REPUBLIKE SRPSKE već je ispisana samo nam trebaju provokacije iz Sarajeva.
Sarajlija,
tebi nešto nije dobro kada čitaš ISTINU???????
SLOBODA ILI SMRT
(fra Grga Martić, 24.09.2008. 22:25:59) [2466]

BiH je politički mrtvac i duševni bolesnik kome nikava terapija više ne može pomoći. GOTOVO JE! BiH će iduće godine samo da se spominje kao istorijski pojam. Živio MIR - živjela SLOBODA!
(Milenko, 25.09.2008. 14:36:30) [2476]