Domaću pamet popi neko drugi

ANDRIJEVICA - Od uvijek je vasojevićki kraj važio za područje školovanih i visokoobrazovanih ljudi. Skoro da nema kuće na ovoj teritoriji da nije iznjedrila jednog ili više intelektualaca. Ali, po pravilu, većina od njih po završetku fakulteta, zbog nemogućnosti da se zaposle u rodno mjesto, odlazili su u neke druge krajeve Crne Gore, bivše Jugoslavije i inostranstva, gdje su postajali vrsni i priznati stručnjaci u različitim oblastima djelovanja. Nije mali broj ni onih koji su stekli zvanje magistra i doktora nauka, pa čak i akademika. I posljednji izvještaji koje osnovne i srednja škola iz Andrijevice podnose lokalnoj skupštini govore o velikom procentu odličnih učenika, koji po prirodi stvari ubrzo postaju i svršeni visokoškolci. I pored ovih podataka koji svjedoče o prirodnoj bistrini i urođenoj ambiciji Vasojevića da završavaju visoke škole skoro da se na prstima mogu pobrojati oni koji su zadnjih godina dobili uposlenje u opštini u kojoj su rođeni. Tome, svakako, pogoduje i sumorna slika andrijevičke privrede, gdje je posljednjih godina veliki broj radnika ostao bez posla. Zatvoreni su nekad veoma uspješni kolektivi "Soko Štark" i "Termovent" kao i pogon fabrike kože "Polimka". Trgovinsko preduzeće "1 maj", Poljoprivredna zadruga "Vasojevka", kao i Andrijevička i Konjuška zadruga koje više ne postoje. Ugašeno je i preduzeće "Mermer". Jednom riječju privreda je u potpunom kolapsu.
Da odliv kadrova sa prostora Andrijevice bude tako izražen kumovalo je i zatvaranje brojnih fabrika u Beranama gdje je bio uposlen veliki broj Andrijevičana. Tako je početkom devedesetih godina u Beranama radilo oko 10.000 radnika. U većini privrednih kolektiva uvođen je stečajni postupak a kasnije je slijedilo i njihovo potpuno zatvaranje odakle je i veliki broj andrijevičana upućivan na Biro rada.
Po riječima Milosava - Miška Dukića, predsjednika andrijevičke Skupštine, 1988. godine kada se prišlo realizaciji vraćanja statusa opštine Andrijevica vršen je detanjni popis zaposlenih u ovom gradu, kada je utvrđeno da je radilo preko 1.300 radnika i to uglavnom u proizvodnji.
- Danas imamo podatak da u opštini Andrijevica ima svega 500 uposlenih. Nijesam sklon da za to okrivljujem aktuelnu crnogorsku vlast, ali jesam sklon da cijenim da se u u sjever Crne Gore mora ulagati znatno više kako bi se zadržali ljudi da ostanu da ovdje žive. Teško je vjerovati da će se neko od otišlih Andrijevičana vratiti da ponovo živi u svom zavičaju, ali se mora više poraditi da se bar sadašnje stanovništvo zadrži. To je samo moguće otvaranjem novih radnih mjesta - kazuje Dukić.
On napominje da je ovaj kraj bio poznat u bivšoj Jugoslaviji po velikom broju školovanih ljudi.
- Svaki kraj ima svoju hvalu, a mi se zaista možemo pohvaliti sa velikim brojem školovanih ljudi. Tako je u odnašnjoj Jugoslaviji sa teritorije male Andrijevice bilo preko 70 doktora nauka, koji su zahvaljujući znanju i sposobnostima zauzimali visoka mjesta u privrednom i društvenom razvoju zemlje. Nažalost, danas niko od njih , kao ni veliki broj visokoškolaca, ne živi , ne radi i ne stvara u Andrijevici. To znači da našu pamet koristi neko drugi. Razlog nije samo u njihovom htjenju da odu sa ovih prostora, već je razlog u nemogućnosti primenjivanja njihovih stručnih sposobnosti u mjestu gdje su rođeni - naglašava Dukić.
Teška privredna i ekomomska situacija uslovila je iseljavanje svih struktura stanovništva u potrazi za nekim boljim životom. Po Dukićevom mišljenju ni neki drugi crnogorski gradovi ne pružaju baš neke velike povoljnosti za ljude koji odlaze sa ovih prostora.
- Pravci iseljavanja mladih iz ovog kraja idu prema Podgorici i Crnogorskom primorju gdje oni nalaze sezonska zaposlenja. Nevolja je u tome što veliki broj od njih radi na crno bez osnovnih prava iz radnog odnosa. Tako, tvrdnje zvanične vlast da Crna Gora nema dovoljno radnika nije na mjestu, jer kad bi ljudi koji se zapošljavaju kod privatnika imali sve ono što im pripada iz zakona o radnom odnosu upošljavalo bi se više domaće radne snage. Što se tiče porodičnog iseljavanja ona su uglavnom usmjerena prema Srbiji. Vjerovatno iz razloga tradicije i simpatija prema tom podneblju i mogućnostima lakšeg zapošljavanja, a samim tim i života - rekao je Dukić.
Za pojavu velikih migracionih kretanja, kao ističe veliki broj Andrijevičana, kriva je velika disproporcija u regionalnom razvoju sjevera u odnosu na dva druga regiona u Crnoj Gori. Postoji uvjerenje da bi realizacijom nekoliko značajnih projekata kao što je izgradnja Auto puta Beograd - Južni Jadran , koji treba da prođe kroz andrijevičku opštinu, aktiviranjem aerodroma u Beranama, i intenziviranjem privrednih aktivnosti u pravcu korišćenja resursa sa ovog prostora promijenila bi se slika ovih krajeva , spriječila dalja migracija stanovništva i stvorile nove razvojne perspektive.

Kraj neženja

Poznata je stvar da je u opštini Andrijevica sve više neoženjenih momaka, gdje su neki od njih prevalili i petu deceniju života. Tome u prilog ide i podatak da je u ovoj godini sklopljeno svega desetak brakova u ovom podkomskom gradiću.
- Fakat je da se ljudi iz ovih krajeva teško odlučuju za brak, pravdajući to neperspektivom i nepostojanjem elementarnim uslovima za stvaranje poprodice. Tako samo u selu Slatina u kojem ima oko 300 birača živi 57 ljudi mlađih od 55 godina koji nijesu stupili u bračnu zajednicu , što je svakako zabrinjavajući podatak -navodi Dukić.

Sela ostaju pusta

Trend iseljavanja sa područja andrijevičke opštine traje više decenija. Sela praktično ostaju pusta, a u samom gradskom jezgru ima preko 40 kuća u kojima više niko ne živi. Ova opština je 1953. godine imala 10.327 stanovnika, dok je 1991. brojala 6.522, da bi taj broj 2003. spao na 5.672. I u školskim klupama sve je manje djece. Andrijevička osnovna škola 1965. godine brojala je 1171 učenika, dok je u prošloj godini upisano 450, a u konjuškjoj osnovnoj školi te iste 1965.godine bilo je 396 đaka, da bi se s ta obrazovna ustanova danas našla pred zatvaranjem.