Episkop Vasilije: Srpska pravoslavna crkva u mat poziciji

U međureligijskom vijeću BiH se, po pravilniku, sve rješava konsenzusom tako da smo vrlo česti mi iz Srpske pravoslavne crkve u mat poziciji - kaže u intervju za naš list njegovo preosveštenstvo episkop zvorničko-tuzlanski Vasilije.

Sekretar Episkopskog savjeta i član skupštine međureligijskog vijeća, vladika Vasilije ovog septembra obilježava jubilej, 30 godina kako je ustoličen kao srpski pravoslavni episkop zvoničko-tuzlanski u tuzlanskoj katedrali Uspenija presvete Bogorodice.

* GLAS: Srpska pravoslavna crkva je zvanično zatražila od vlasti u Sarajevu, da joj se vrati cjelokupna imovina SPC, a ne samo sarajevska Bogoslovija. To je navedeno i kao preduslov sastanka predstavnika SPC sa zamjenikom visokog predstavnika Rafijem Gregorijanom. O kojoj imovini SPC je riječ i gdje se ona sve nalazi?

VASILIJE: Mi u Srpskoj pravoslavnoj crkvi ništa drugo ne tražimo već da se Bogoslovija u Sarajevu preda na korišćenje, njenom pravom vlasniku. Zbog pogrešnih interpretacija hoću još jednom da napomenem da je zgrada Bogoslovije zvanično vraćena Crkvi u onom periodu kada su postojali zajednički organi BiH poslije pada komunizma, ali nam zgrada nikada nije data na upotrebu. Crkva stoji na stanovištu da treba da nam se preda cijela zgrada Bogoslovije, a ne kako stižu prijedlozi sa određenih adresa da to bude parcijalno.

Takođe, traženo je da se pokrene postupak za povratak cjelokupne imovine Srpske pravoslavne crkve, ali ne samo naše crkve, nego uopšte, da se donese zakon o restituciji. Postoji u ovoj državi zakonska uredba, po kojoj imovina koja je predmet restitucije ne može biti predmet raznih transakcija. Međutim, ta uredba se ne poštuje i uveliko se krčmi imovina vjerskih zajednica i privatnika.

Imovina stiče nove vlasnike pa se postavlja pitanje šta će Zakon o restituciji, kada se jednom i donese, značiti vjerskim zajednicama.

* GLAS: Manje se govori o nacionalizovanoj imovini SPC na području Vaše eparhije, prije svega mislimo na Tuzlanski kanton?

VASILIJE: Naša Crkva ima ogromnu imovinu u Tuzli, imamo tačno i decidirano popisano i čekamo da nam se vrati. Recimo, zgrada "Borca" na Slanom trgu, pa onda "Višegradska kafana" kako su je nekad zvali, to je zgrada kod parka, koja ima dva sprata i potkrovlje i sad je predmet privatizacije. Pitamo se šta će nama onda vratiti, a tu su nam bile smještene kancelarije Crkvene opštine, hora "Njegoš" i Srpskog kulturnog društva "Prosvjeta". Mi insistiramo na tome i međureligijsko vijeće sada je ponovilo taj zahtjev da se donese Zakon o restituciji, i pisali smo povodom toga i Nikoli Špiriću, predsjedniku Savjeta ministara.

* GLAS: Kada podnosite konkretne zahtjeve za povratak određenih zgrada, stanova ili zemljišta, kojim institucijama se obraćate ili preciznije ko sve treba da vrati imovinu Srpske pravoslavne crkve?

VASILIJE: E tu je ključni problem koji sam ja nedavno postavio na sjednici međureligijskog vijeća, valjda po treći put. Tražimo da se obrazuje ili Ministarstvo vjera ili Direkcija za vjere na nivou Federacije BiH, kao što postoji u Republici Srpskoj, a da se na nivou BiH osnuje takođe jedno takvo ministarstvo. Jer, mi danas apsolutno ne znamo kome da se obratimo kada trebamo nešto što je u nadležnosti viših organa.

Neki ne žele da se za takve stvari preciziraju institucije i mi pretpostavljamo zašto ne žele, jer znamo u koju kuhinju naši zahtjevi najprije dolaze i gdje se donose određeni zaključci.

* GLAS: Ukoliko je iz određenih razloga nemoguća naturalna restitucija, odnosno vraćanje zgrada ili zemljišta, govori se o drugim vrstama nadoknade? Ko bi tu procjenjivao vrijednost imovine i koji su mehanizmi nadoknade?

VASILIJE: Sve se može procijeniti, ali upravo zbog toga treba da postoji jedan organ, jedna institucija koja će u ime države i crkve zajednički da napravi procjenu imovine koja je trajno izuzeta i nemoguće je vratiti.

* GLAS: SPC je, ukoliko ne bude dobre volje za povratak njene imovine, najavila i tužbe. Da li se misli na domaće sudove ili na Dom za ljudska prava u Strazburu?

VASILIJE: Naša crkva će, ako se nastavi ovako i ako se pod hitno ništa ne preduzme iskoristiti pravne mogućnosti i podnijeće tužbu protiv institucija i pojedinaca koji krčme imovinu Srpske pravoslavne crkve, ali i zbog nepoštovanja uredbe ili zakona koji postoje po kojima imovina koja je predmet restitucije ne može da se otuđuje po bilo kom osnovu.

Sigurno ćemo ići i na međunarodne sudove, kao što je i Sud za ljudska prava. Nemamo pravo u ime darodavaca, u ime prošlosti, u ime istorije da otuđujemo ono što su ljudi dali na upravu Crkvi. Nemamo pravo, ne želimo i nećemo da se odričemo onoga što je vijekovima bilo crkveno. I ako govorimo o demokratiji u društvu i sredini u kojoj živimo, koju nam Zapad donosi, onda je neprikosnoveno vlasništvo nad imovinom koju čovjek, institucije ili crkve posjeduju. Mi ćemo se za našu imovinu i dalje boriti, bez obzira ko bio protiv, borićemo se protiv toga na svim institucijama svjetskim i tražiti zaštitu svojih prava.

* GLAS: Međureligijsko vijeće BiH je izrazilo na posljednjoj sjednici razočarenje zbog pasivnosti države u vraćanju zgrade Bogoslovije SPC, posebno imajući uvidu da su drugim vjerskim zajednicama njihove zgrade vraćene? Može li Međureligijsko vijeće da povlači jače poteze, osim da izražava razočarenje, podiže glas ili apeluje?

VASILIJE: Moglo bi Međureligijsko vijeće mnogo više da učini nego što sada radi, ali stiče se utisak da u samom Međureligijskom vijeću ne postoji takva volja. Ne bih sada govorio o kome je riječ, ali da se na određeni način vrši opstrukcija određenih momenata koji su vezani za život vjerskih zajednica - vrši se.

* GLAS: Koja su to još ključna pitanja u ovom trenutku, osim povratka imovine koja na svoj dnevni red stavlja Međureligijsko vijeće?

VASILIJE: Imali smo jednu tačka dnevnog reda koja se odnosila na šira pitanja povjerenja među vjerskim zajednicama. Tu smo diskutovali o raznim segmentima života međureligijskih odnosa, a ja sam insistirao da se vidi na terenu činjenično stanje. Gdje su, recimo, podignute bogomolje na tuđem zemljištu bilo koje vjerske zajednice, i koje to podignute bogomolje stvaraju nesporazume. Međutim, diskusija na Međureligijskom vijeći reis-ul-uleme Cerića je bila okrenuta da se to minimizira i da se te stvari, na sudovima, redovnim putem rješavaju. Ja sam insistirao da se barem formira komisija koja će ispitati sve te slučajeve, a onda kada to nije uspjelo, mislim da se došlo do zaključka da se barem ispita gdje su vjerski objekti podignuti na prostorima koje je vlasništvo drugih vjerski zajednica.

* GLAS: U jednom od vaših pisama Međureligijskom vijeću navedeno je da je yamija Kralja Fahda u Sarajevu izgrađena na imovini srpske porodice Mlađen, još su yamije izrađene u Rakovici na posjedu Mome Despića, kod Sanskog Mosta, Olova... Šta će biti sa tim slučajevima. Jeste li tražili njihovo rušenje?

VASILIJE: Niko na Međureligijskom vijeću ne pominje činjenicu da je na Diviču kod Zvornika riješeno jedno sporno pitanje sporazumom između Srpske pravoslavne crkve i Islamske zajednice i sada se gradi crkva na drugom lokalitetu, na Svetom Stefanu. U Konjević Polju smo kupili drugi objekat. Treba da se riješi pitanje titulara tog objekta koji smo kupili i onda ćemo tu prenijeti, odnosno izgraditi novu crkvu. Međutim, izbjegava se da se govori o tome gdje su druge vjerske zajednice podigle bogomolje, na imovini koje je vlasništvo naše vjerske zajednice i na imovini koja je vlasništvo privatnih lica. U Petrovcu je yamija podignuta na crkvenom zemljištu, pa u Vrapčićima kod Mostara podignuta je ogromna yamija na parceli koja je vlasništvo Srbina i da ne nabrajam više.

* GLAS: Šta sa tim vjerskim objektima?

VASILIJE: Moja crkva nije za rušenje tih bogomolja koje su podignute, ali želim da se utvrdi činjenično stanje i da se negdje konstatuje da je ta i ta vjerska zajednica svoj objekat podigla na zemljištu koje nije njihovo. Koje je ili vlasništvo druge vjerske zajednice ili vlasništvo nekog individualnoga čovjeka. Dosta je više manipulacije da je SPC uzela ovo ili ono, hoćemo da se utvrde tačne činjenice.

* GLAS: Vaša inicijativa da se kod Sabornog hrama u Sarajevu postave biste velikanima SPC, mitropolitu Petru Zimonjiću, žrtvi ustaškog režima i episkopu Varnavi Nastiću, žrtvi komunističkog režima i da se zbog svega što su dali gradu Sarajevu po njima nazove jedna ulica u gradu, nije prošlo na Međureligijskom vijeću. Šta su navodili kao razloge za odbijanje jedne tako plemenite inicijative.

VASILIJE: Nije to tako decidirano odbijeno, ali nije postignut ni dogovor. Treba imati na umu još neke stvari. Zapadni dio porte pri Sabornoj crkvi u Sarajevu je oduzet poslije Drugog svjetskog rata i od toga je nastao park i baš u tom parku je postavljena bista, spomen-obilježje Alije Izetbegovića. Ako su već htjeli postaviti bistu prirodno je bilo da je postave ispred Begove ili Careve yamije, a ne ispred Saborne crkve. To je jedna, ovako, indirektno odaslana poruka Srbima koja sigurno ima negativne konotacije. Drugo, degutantno je da baš kod Saborne crkve, kod zgrade Mitropolije i Bogoslovije, ulica nosi naziv Zelenih beretki. Nemamo mi ništa protiv, neka svako obilježava svoje kako hoće, ali ne može nas niko razuvjeriti da se to sa nekom namjerom smisleno radi.

Ja sam govorio sada na sjednici Međureligijskog vijeća govorio o stvarnoj ugroženosti pravoslavnih Srba u Federaciji BiH, pa ako hoćete i hrišćana uopšte. Naši sveštenici koji su na prostoru Federacije žive u stalnom strahu, ne smiju u mantijama da se kreću, a ima podosta vjernika koje primaju noću. Kao da se vraćamo u onaj period osvajanja BiH od strane Otomanske imperije, pa se vraćamo u nekakvu ilegalu, a ona može da bude opasna. Na određeni način vrši se sistematski pritisak da Srbi polako napuštaju te prostore, čak i oni koji nisu imali namjeru da to čine. Govori se danas, zlonamjerno, da su povratnici Bošnjaci i Hrvati u Republici Srpskoj u podređenom položaju, jer nemaju posla. Pa posla nemaju ni Srbi u Republici Srpskoj, nema tu privilegovanih. Nas u Federaciji drugo zabrinjava, zato što Srba nema u raznim društvenim strukturama, po popisu stanovništva iz 1991. godine, a pogledajte u Republici Srpskoj, evo konkretno u opštini Bijeljina kakvo je stanje za pozicijom Bošnjaka. Hvala Bogu da je tako i da u opštinskim strukturama rade ljudi koji su nesrpske nacionalnosti. Ali, ako se već insistira na tome da treba da bude prema popisu iz 1991. onda treba tako u Bijeljini, ali šta je sa Tuzlom, šta je sa Lukavcem, da ne govorim o pojedinačnim situacijama.

* GLAS: Često se postavlja i pitanje da li namjeravate da se vratite u sjedište eparhije u Vladičanski dvor u Tuzli?

VASILIJE: Tu je potpuno jasna jasna stvar. Kakva je sloboda u Federaciji, najbolje govori činjenica da kada idem tamo da me prati policija. Ne mogu kazati da je meni neko donio rješenje da mi se zabranjuje da živim u Tuzli u svojoj rezidenciji. Mogu da živim u Tuzli, ali da živim u zgradi i da sam sebe osudim na kućni zatvor. Zašto bih to činio? Ja se nisam nigdje odrekao sjedišta moje eparhije i žarko priželjkujem taj momenat da se vratim u svoje sjedište i u svoju katedralu. Ove godine meni je 30 godina kako sam ustoličen kao srpski pravoslavni episkop zvoničko-tuzlanski u tuzlanskoj katedrali Uspenija Presvete Bogorodice, a ako Bog da, ove jeseni ću taj datum, neki mali jubilej, molitveno da obilježim, u septembru ili oktobru u svojoj katedrali u gradu Tuzli.

* GLAS: Neporeciva je činjenica da se u Vašoj eparhiji obnavlja i gradi veliki broj reprezentativnih vjerskih objekta?

VASILIJE: Pogrešno je kazati da vladika Vasilije gradi ovo ili ono. Ja mogu da kažem da sam možda za neki objekat dao inicijativu, a za svaki crkveni objekat koji se gradi mora se dobiti blagoslov Crkve, i može se jedino graditi sa blagoslovom nadležnog episkopa. Znači davao sam blagoslove i osveštavao sam te objekte. Treba imati na umu da inicijativu za izgradnju crkvenih objekata i njihovo finansiranje objekata potiče od naroda dotičnoga, jer narod je taj koji gradnju podstiče preko svojih organizovanih građevinskih odbora i zato naš narod ljubi i voli svoju Crkvu što on ciglu svoje vjere ugrađuje u taj vjerski objekat.

Učinjeno je mnogo, blagodareći vjernom narodu Pravoslavne crkve, mome časnom sveštenstvu i monaštvu. Oni su nosioci cjelokupnog života i rada eparhije. General bez vojske nije ništa, da nije moga dobroga, čestitoga i časnoga sveštenstva i monaštva ja ne bih mogao ništa učiniti.

* GLAS: Šta je predmet vašeg interesovanja u slobodnom vremenu?

VASILIJE: Zaista nemam dovoljno slobodnog vremena. Stalno sam u pokretu, najmanje sam u kancelariji u ovome mome privremenom boravištu u Manastiru Svetog Vasilija Ostroškog. Ovo je manastir, da još jednom napomenem, ovo nije moje sjedište. Drugo, vodim hroniku svih događaja i zbivanja za svaki dan. To oduzima jako mnogo vremena, vršim rezime zbivanja na teritoriji eparhije u svim segmentima u duhovnom, nacionalnom i političkom kretanju. To je mala tajna. Družim se sa knjigama koliko mogu, ne robujem televiziji. Slušam muziku onu koja mi odgovara u datom momentu, zavisno od mog raspoloženja.

Popis stanovništva

Srpska pravoslavna crkva decidno podržava ideju premijera Milorada Dodika da se izvrši popis stanovništva u BiH, a ako neće u cijeloj BiH da se to izvrši u Republici Srpskoj sa tačnim podacima kojoj nacionalnosti i kojoj vjeroispovijesti ko pripada ili ne pripada. Najavljeni termin 2011. godine može da ostane, ali mislim čim prije, tim bolje. Bez nacionalnog i vjerskog izražavanja nema pravoga popisa. Nama možda iz naše Crkve ne treba taj podatak, mi imamo fenomenalne podatke na terenu. Znamo situaciju u Federaciji o našem življu pravoslavnom, srpskom. Mi imamo podatke za svaku godinu koliko se ljudi odseli i prave su nebuloze priče kako se navodno vraćaju Srbi u Federaciju.

Obnavljanje

* GLAS: Mnoge crkve i imovina SPC su tokom prethodnog rata bili porušeni, groblja oskrnavljena. Koliko toga je obnovljeno, koliko se još planira obnoviti i gdje je situacija najteža?

VASILIJE: Dobrim dijelom smo obnovili naše crkve i objekte, međutim rane ostaju nezaliječene. Ima dosta toga neobnovljenog što čeka obnovu, prije svega svetosavsko parohijskih domova, ima neobnovljenih spomenika na grobljima, gdje su spomenici maltene sto odsto porušeni, a groblja zatrvena. Drastični su slučajevi na području opština Lukavca, Kladnja, Olovo, govorim za prostor moje eparhije.

**************

1. Gdje su druge vjerske zajednice podigle bogomolje

**************

2. Govorio sam o ugroženosti Srba u Federaciji BiH

**************

3. Nećemo da se odričemo onoga što je vijekovima bilo crkveno

**************

4. Narod podstiče gradnju