Vidovdanske svečanisti u Zatonu na Trojčindan 2013.

BESJEDA

Goran Kiković,profesor istorije

Časni oci, draga braćo i sestre!Posebna mi je čast što večeras mogu da govorim na Vidovdanskim svečanostima ovdje u Zatonu,kod drevne crkve Svetog Jovana,na veliki praznik svete Trojice.
Prije punih 624 godine dogodila se jedna od najvećih bitaka onoga doba - Kosovska bitka. Kao i sve velike događaje i taj prate mnoga pitanja i tajne, on je predmet neprekidnog naučnog istraživanja, o njemu postoje legende i zavjet Kosovski.
Vidovdan je praznik sjećanja na kosovske mučenike i kneza Lazara.Kada se knezu Lazaru uoči kosovskog boja javio anđeo Gospodnji, a njegove riječi slikovito prenio pjesnik ''kojem ćeš se privoljeti carstvu da l' zemaljskom ili nebeskom?'', on je rekao: ''Zemaljsko je za malena carstvo, a nebesko uvjek i dovijeka''.
Vidovdan je veliki praznik srbskog naroda. Tog dana 1389. godine, prije 624 godine na Kosovu polju u borbi protiv turskog osvajača srbska vojska predvođena carom Lazarom vojnički je izgubila bitku. Ali ono što je ostalo da vječno živi u srbskom narodu za proteklih 624 godine jeste Kosovski zavjet za borbu protiv tuđina do slobode. To je ono Lazarevo opredjeljenje da je zemaljsko carstvo, za malena carstvo, a nebesko uvijek i dovijeka. I otuda duh Kosova, duh srbskog Vidovdana, živi u srbskom narodu, živi kao inspiracija za sve one kojima je sloboda ideal.

A u srbskom narodu taj uzvišeni ideal je vjekovima prisutan i mi smo potomci tih predaka koji poručuju ''da se krstu služi a Milošem živi''.

Šta ''Vidovdan'' znači za srbski narod slikovito je objasnila Isidora Sekulić: ''Nauči svog sina jedinca da je Vidovdan isto što i krsna slava ili rođendan i to je već dosta''.

Glavni junak Kosovskog boja je Miloš Obilić, koji je pogubio turskog cara Murata i postao simbol junaštva kod Srba od 1389. do danas. Koliko je bio slavan u Crnoj Gori najbolje govore riječi vladike Rada Tomova-Petra II Petrovića: ''Oj Miloše, ko ti ne zavidi, ti si žertva vaskolikog čujstva voistini genij svemogući''. I mnoge druge riječi u ''Gorskom vijencu'' govore o junaštvu Miloša Obilića. Njegoš je 1847. uspostavio ''Zlatnu Obilića medalju'' kao najveće crnogorsko odlikovanje za hrabrost.
I danas 624 godine poslije ove velike bitke, sjećajući se jedne od najvećih pogibija srpske vojske i srbskih junaka na čelu sa knezom Lazarom Hrebeljanovićem, srbski narod slavi moralnu pobjedu kosovskih junaka i mučenika, koje je SPC svrstala u red velikomučenika, a za ime kneza Lazara Hrebeljanovića, kosovske junake i bitku, vezane su legende i kosovski ciklus srpske epske poezije, koji je sačuvao od zaborava veliki dio srpske istorije prije i poslije pada Srbije pod tursku vlast. Na tim temeljima je nastala i Crna Gora.
Na današnji dan se, draga braćo i sestre, sjećamo Kosova i Metohije i kako zapisa vladika Rade Tomov Petrović u ''Gorskom vijencu'': ''Oj Kosovo grdno sudilište, nasred tebe sodom zapušio''! A knjaz i kralj Nikola kaže u svojoj znamenitoj pjesmi stihovima ''Onamo, namo da viđu Prizren, ta to je moje doma ću doć, starina mila tamo me zove, tu jednom moram oružan poć...'' izrazio je svoju želju da oslobodi svetu srpsku zemlju.
Naši su preci sa ovih prostora kao usijana vulkanska lava jurnuli iz svoje kolijevke, ne osvajajući tuđu već šireći svoju teritoriju, sudarajući se sa najljućim turskim i arbanaškim zlicama, išli u susret staroj Srbiji, Metohiji i Kosovu. To njihovo kosovsko opredjeljenje slikovito je naglasio Marko Miljanov kada je sebe i ostale crnogorske vojvode nazvao običnim, a Miljana Vukova ''kosovskim vojvodom''. To njihovo kosovsko opredjeljenje, hrljenje u susret iskonskim srbskim zemljama, uz guslarske pjesme i san pretočilo se u stvarnost.
I mi, braćo, večeras sabrani u slavu Gospoda našega Isusa Hrista i sv.Trojice sv. Mučenika Kneza Lazara i sv. Srbskih mučenika kosovskih čvrsto i nedvosmisleno jasno i glasno svima kažemo da je Kosovo sveta srbska zemlja, da je Kosovo dio Srbije. Da je Kosovo naš temelj, naša duhovnost, naše grdno sudilište... Kako su se Jevreji pozdravljali kad su protjerani iz Izraela ''dogodine u Jerusalimu'', i mi Srbi treba da se pozdravljamo ''dogodine u Prizrenu'', jer bez Kosova i Metohije nema ni nas Srba u Crnoj Gori, jer je Crna Gora zbjeg kosovski, kako pišu svi istoričari prije i do Šerba Rastodera.
Draga braćo i sestre, sjećajući se Vidovdana 1389. sjećamo se Vidovdana 1914., Vidovdana 1919, .Vidovdana 1989, Vidovdana 2001, sjećamo se naše prošlosti, jer bez prošlosti nema ni budućnosti. Sjećamo se danas naših predaka zbog nas, njihovih potomaka i držimo se gesla : ''Budimo dobri potomci kako bi bili čestiti preci''.
Živjeli, i neka nam na sreću i na napredak dolazi svaki naredni Vidovdan.
Dogodine da ga slavimo u Prizrenu ako Bog dâ!''