INTERVJU ''VASOJEVIĆI SU DIO STARE SRBIJE''

Dr Branislav Vešović rođen je 30.09.1957. u Sarajevu, od oca Živka i majke Ljubice, djevojačko Stanić. Osnovnu i srednju školu završio je u Beranama, a Stomatološki fakultet u Sarajevu. Od 1989. godine radio je u Domu Zdravlja u Beranama kao stomatolog, a od 2009-te ima privatnu stomatološku ordinaciju u Beranama. Pored svoje struke bavi se i proučavanjem istorije i tradicije srbskog naroda. Od 1998. godine osnivač je i urednik časopisa za obnovu srpske kulture i tradicije ''Srbobran''. Od 1996. Godine predsjednik je Srbskog Monarhističkog Pokreta, član i jedan od osnivača Srbskog kulturnog centra ''Župan Prvoslav'' – Berane, a od 2010. godine i njegov predsjednik. Član je Udruženja ratnih dobrovoljaca 1912-1918, njihovih potomaka i poštovalaca - Berane. Poslije Radomira P. Guberinića bio je predsjednik društva za proučavanje najstarije istorije Srba ''Serbona'' - podružnica za Berane. Rado se odazvao da govori za ''Glas Holmije'' i da nas upozna nešto više o radu Srbskog kulturnog centra ''Župan Prvoslav'' – Berane, držeći se gesla: ''VASOJEVIĆI SU DIO STARE SRBIJE''.

KIKOVIĆ: Koji je vaš stav o sadašnjem kulturnom trenutku u Crnoj Gori i na prostoru Vasojevića i kako gledate na Vasojeviće, nekada i danas?

VEŠOVIĆ: Prije nekoliko godina sam današnje vlastodršce u Crnoj Gori nazvao Crvenim Kmerima u beranskom listu ''Srbobran'' sa željom da što prije nestanu sa srpske istorijske scene koju su uzurpirali. Na žalost, oni su još tu po volji svojih mentora sa Zapada, koji misle da su za sva vremena srbskom narodu oteli vjekovnu kolijevku Kosovo i Metohiju, a sa ovom genocidnom tvorevinom na srbskoj zemlji nešto što se proglasilo za državu sa Crnom Gorom ima odnose. Crveni Kmeri su se pročuli po tome što su ukinuli sopstvenu istoriju i kulturu. Bolje bi bilo da vaše pitanje glasi kako da u Crnoj Gori i Vasojevićima sačuvamo srpsku kulturu od uzurpatora? U Crnoj Gori preko dvadeset godina sve je lažno i nelegitimno, a prije svega ona kao država. Dokaza od države koja ukida svoju istoriju, servira nam nepostojeći jezik, nepostojeću crkvu, sprda se sa oslobodiocima Metohije i 10 000 poginulih na Skadru, a prema pripadnicima srbskog naroda – naroda koji ju je stvorio sprovodi aparthejd najgore vrste, takva država osuđena je na propast. Crna Gora je imala šansu da među srbskim zemljama ima ugled kao što ga je imala nekad, ali ona je odabrala put da se nekada svo junačko leglo pretvori u leš. I to je bilo malo, pa se sa drugim srbskim banana državicama iz petnih žila bori da se ukrca na brod koji oni zovu Evropa, a mi trezveni Srbi znamo da se taj brod zove Titanik i da je potonuo prije nego je isplovio. Kad lešina i zvanično bude pokojnik, a taj dan svakako nije daleko, prostor današnje Crne Gore će se ponovo povezati sa drugim srbskim krajevima u jedinstvenu cjelinu i sigurno je da će Vasojevići u tome imati izuzetno važnu ulogu. Za takvom tvorevinom nećemo žaliti, a ponajmanje mi Srbi koji smo danas tretirani od svoje bivše braće kao građani drugog reda. Nekakvog referenduma o tome da li da se ujedinimo sa ostatkom svog naroda, bar što se tiče prostora današnje Crne Gore neće biti, iz prostog razloga zato što su svi izbori, popisi stanovništva i tzv. Referendum bili lažni i nisu odražavali pravo stanje stvari. Današnjim odrođenim pripadnicima našeg naroda najviše smeta jedna razglednica manastira Đurđevi Stupovi na kojoj piše: ''Berane - Stara Srbija''. Razglednica je izdata koju godinu prije oslobođenja Berana u Prvom balkanskom ratu i sve je rekla kome je naš kraj pripadao i kome je trebao da pripadne poslije oslobođenja. Sve ovo govori da su Vasojevići dio Stare Srbije. Znači Vasojevići su uvijek pripadali državi Srbiji, kad su bili slobodni, pa i one dvije godine 1912-1914. srbskoj kraljevini Crnoj Gori. Okupacije, turska, austro-ugarska, njemačka, komunistička - je sasvim druga priča. Kultura u današnjoj Crnoj Gori ne postoji, pogotovu ne ona sa prefiksom srbska. Sve je prepušteno pojedincima – entuzijastima i eventualno malim organizacijama, koje nijesu poklekle pred okupacijom i opštim rasulom.
 

 

VEŠOVIĆ: Srbski kulturni centar ''Župan Prvoslav'' je osnovan 24. decembra 2000. godine u Beranama i svih ovih godina je stožer srpske kulture u Vasojevićima. On je osnovan sa ciljem da čuva i unapređuje srpske nacionalne, kulturne i naučne vrijednosti na teritoriji Vasojevića. Prilikom osnivanja Srbskog kulturnog centra istakli smo da je srpstvo u današnjoj Crnoj Gori ugroženo i da je to jedan od glavnih razloga za njegovo osnivanje. U međuvremenu, srbski narod je u Crnoj Gori doživio svojevrsni kulturni i duhovni genocid. Države nastaju i nestaju, ali narod treba da nastavi da živi. Srbski kulturni centar ''Župan Prvoslav'' – Berane u proteklom periodu organizovao je naučne skupove, tribine, akademije, književne večeri i guslarske večeri, izložbe i time je opravdao svoje postojanje. Zanimljiv je podatak koliko smo još tada bili svjesni ugroženosti srbskog nacionalnog bića u Crnoj Gori. Nekoliko mjeseci po osnivanju Srbskog kulturnog centra, njegov prvi predsjednik Vlatko Peković je u listu ''Srbobran'' tražio da se osnuju u svim gradovima Crne Gore ovakvi centri. Ali i Matica Srbska, Srbska akademija nauka i umjetnosti u Crnoj Gori, Srbski tv kanal, Srbsko narodno pozprište, Muzej genocida nad Srbima, Srbski odbor za zaštitu ljudskih prava,.. Izgleda da su svi drugi bolje znali u kakvom se stanju nalazi srbski narod od onih čija je bila dužnost da to znaju.

VEŠOVIĆ: Budućnost je već tu. To smo pokazali našom najnovijom aktivnošću. Gost nam je bio Jovan Deretić, predvodnik autohtone srpske istorijske škole. Ovaj čovjek je pokopao laži berlinsko-bečke istorijske škole, po čijim se programima još uvijek školuju srbski đaci. Ruski đaci danas u svojim školama uče da smo jedan narod i da su se Rusi u Rusiju doselili iz Podunavlja. Dakle, potpuno suprotno njemačkim lažima i navodnoj seobi Slovenâ. Očigledno je da ćemo se poslednji osloboditi svoje lažne istorije i da će Njemci koliko god budu mogli i dalje da nam brane istinu o nama samima. To i jeste njihov interes, jer treba objasniti svijetu kako to da za pola Njemačke zamlje postoje toponimi, toponimi mjestâ na kojima su živjeli Sjeverni (Lužički ) Srbi, dok Njemci nijesu sproveli genocid nad njima. Otuda i patološka mržnja i prema svim ostalim Srbima. Za gostovanje akademika Deretića vezana je i Deklaracija o ponovnom osvajanju Srbije koju je on objelodanio i proglasio te večeri u ime 200 srbskih delegata iz 12 srbskih zemalja.

Deretić je tom prilikom izjavio da će Deklaracija vremenom sigurno biti poznata kao Beranska deklaracija. Ovom Deklaracijom je poništeno mnogo toga, počev od AVNOJA-a, Prizrenske lige, Svehrvatskog katoličkog kongresa u Zagrebu iz 1900. godine, kada su svi Srbi rimokatolici proglašeni za Hrvate, države nastale genocidom nad srbskim narodom, konfederalni Ustav SFRJ iz 1974-te Deretić je izjavio da će deklaracija imati težinu jedino ako se srbski narod bude pridržavao nje i da je AVNOJ proglasilo 140 ljudi, a da ga je poništilo njih 200. Zanimljivo je i to da se sve ovo odigralo 16. aprila, istoga dana kada je car Dušan proglasio Srbsko carstvo. Neki Beranci, koji se bave tematikom iz najstarije istorije Srba, nijesu se pojavili te večeri pred uglednim gostom, pa to opet po ko zna koji put govori o nama ono što već odavno i znamo. I poslije ove aktivnosti nastavićemo da organizujemo, kao i do sada, naučne skupove, tribine, akademije, izložbe slika i fotografija, književne večeri i guslarske večeri ...

 

VEŠOVIĆ: Srbska sloga i solidarnost nema cijenu. Ovih dana u Beranama je osnovan Srbski klub. Srbska organizacija, čiji članovi će novčano pomagati ugrožene srpske porodice i pojedince. Kao nekad ,,Privrednik“ iz Zagreba, koji je brojne srpske omladince školovao i zaposlio. To nam je potrebno u svakom srbskom gradu, u svakoj srbskoj zemlji. Što više bude ovakvih akcija, bićemo sve dalje od kuge zvane Evropa, o kojoj je naš sveti vladika Nikolaj pisao sve najgore još prije gotovo sto godina. Šta bi tek izgovorio danas o Evropi, koja primorava časne narode da organizuju ''parade ponosa'', odnosno nastranih da bi bili u njenom društvu i dobili kartu za Titanik.

VEŠOVIĆ: Časopis ''Glas Holmije'' ima svoju misionarsku i prosvjetiteljsku misiju i ulogu u Vasojevićima kao što su imali ''Tokovi'', ''Misao'', ''Srbobran'' i drugi časopisi i publikacije. Vasojevići su izuzetno pismen i obrazovan dio srbskog naroda. U Vasojevićima su rođene i takve naučne veličine kao što su Divna Veković, akademik Milisav Lutovac,... Naravno, nemaju ni ulicu u rodnom gradu, koji se ne bi obrukao i da po jednu školu nazove njihovim imenima. Ne treba zaboraviti da ono što nije zapisano niti objavljeno može da se tretira kao da se nikad nije dogodilo. Zato je dobro što ''Glas Holmije'' izlazi, a sa moje strane želim vam puno uspješnih brojeva. I da budete svjetionici istorijske istine, koja nam je u ovim vremenima i te kako potrebna.