Oj, krvavi Vučji dole, odavno te Srbi vole

NIKŠIĆ - U spomen Vučedolske bitke a za pokoj duša crnogorskih i hercegovačkih junaka juče je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije sa episkopima zahumsko-hercegovačkim Grigorijem, budimljansko- nikšićkim Joanikijem i Atanasijem, zahumsko-hercegovačkim umirovljenim na Vučjem dolu, služio Svetu arhijerejsku liturgiju. Istovremeno su osveštani i temelji crkve Svetog Sveštenomučenika Atinogena, a svenarodnom saboru na ovom krševitom i glasitom dijelu nikšićke opštine, gdje se prije 132. godine odigrala jedna od najvećih bitaka u crnogorskoj istoriji, okupilo se nekoliko hiljada Nikšićana, Podgoričana, građana drugih crnogorskih opština, kao i Hercegovaca.
- Blago onima koji žive u domu Gospodnjem i čija je snaga u sili njegovoj, a u srcu putevi njegovi. Od danas ovo mjesto postaje prag Gospodnji i blago onima koji žive na pragu njegovom. Jer bolje je živjeti i umirati na pragu Gospodnjem nego li u dvorovima bezbožnika i na pragovima dvorova bezbožnika. Njihovi dvorovi i njihovi pragovi zajedno sa njima dolaze i prolaze, njihova moć i sila pretvara se u paučinu. Samo oni koji žive na pragu Gospodnjem oni zadobijaju u svojoj snazi silu Božiju, a kada se u njihovom srcu upišu putevi Gospodnji onda ih oni vode u život vječni i neprolazni. Njihova djela ostaju stamena, zapamćena, nepokolebljiva, pamćena pokoljenjima, ali zapisana što je mnogo važnije u knjigu vječnoga Božjeg života. Položivši kamen temeljac ovome svetome Hramu, na ovom mjestu koje je obagreno krvlju vitezova koji su ovdje braneći i stvarajući vjeru pravoslavnu i otadžbinu svoju, na današnji dan 1876. viteški se suočili i sukobili sa zlom i sa nosiocima zla ovoga svijeta, sa tiranima onoga vremena, pokazalo se da Bog nije u sili zemaljskoj i ljudskoj, da nije snaga u konjima i konjici već u imenu Gospoda Boga i onima koji za svoj zavjet i put biraju put Božiji. Put pravde i istine Božje. Njihov spomen ostaje vječan. Tako je i spomen izginulih na Vučjem dolu koji su viteški branili i odbranili svoju vjeru, obraz i otočastvo na čelu sa kraljem i gospodarem ondašnjim knjazom Nikolom Prvim Petrovićem koji je zajedno sa serdarom Jolom Piletićem, vitezom Pekom Pavlovićem, Petrom Vukotiće, Lazarom Sočicom, Đokom Popovićem, Lukom Filipovim, Vajom Boškovićem i sa drugim vitezovima koji su ovdje na ovom mjestu projavili ne svoju, već Božiju silu. U odnosu na moćnu tursku vojsku oni su bili šaka ratnika i vitezova, čije mišice je osveštala snaga Božija i porazila tursku moćnu vojsku. Preko 4.000 Turaka ovdje je ostavilo svoje kosti, a sedamdesetak Crnogoraca i Ercegovaca su ovdje zapečatili svoju vjernost pravdi Božijoj, otočanstvu svome na Vučjem dolu. Ovdje su slavom ovjenčana imena ovih knezova, vojvoda i serdara, i zato mi i podižemo ovaj Sv. Hram, koji je prije njih na toliko vjekova svoju vjernost imenu božjem i pravdi božjoj posvjedočio svojom mučeničkom krvlju – kazao je u svojoj besjedi mitropolit crnogorsko - primorski Amfilohije.
U ime Organizacionog odbora za izgradnju Hrama vjernike je pozdravio Neđo Komnenić, predsjednik koji je nakon podsjećanja na istorijske trenutke iz tog vremena naglasio da je obaveza svih da utemeljeni Hram grade i izgrade i da će na taj način ispuniti svoju svetu obavezu prema svojim precima.
- Tu obavezu nosimo pune 132 godine. Vučedolska bitka je zadnja bitka koja je našom slogom i jedinstvom izvojevana. Kasnije postadoše države i nastadoše preganjanja oko preimućstva, vlasti i pozicija. Ako Bog da nadamo se da će danas utemeljeni hram okupiti lutajuće duše naših viteških predaka i iste usmjeri put rajskoga naselja gdje im i jeste mjesto. Neka svevišnji Bog sa nas skine usud i umjeti nas putem sloge i jedinstva – kazao je, između ostalog, Komnenić.
Saborovanje je nastavljeno uz prigodan kulturno-umjetnički program i bogatu trpezu.

Podrška Nevesinjaca i Moračana

Milivoje Šipovac kaže da je iz Nevesinja na Vučji do autobusom iz Nevesinja doputovalo njih pedesetak.
- Okupili smo se na ovom svetom mjestu da crnogorskom narodu pokažemo da smo još uvijek narazdvojeni. Kao i daleke 1876. godine kada su se naši preci borili za slobodu mi danas u slavu njima obilazimo to područje, s ponosom ih se sjećajući – kazao je Šipovac.
Branko Krković, iz Morače, kaže da je u Vučedolskoj bici iz njegovog plemena učestvovao bataljon vojske, te da je na mjestu gdje se gradi crkva Miloš Dragović posjekao osam Turaka na jednom mjestu.
- Kada je knjaz Nikola dijelio odlikovanja, jedno je pripalo Gligoru Mučalici koji je takođe pobio osam Turaka na različitim mjestima. To odlikovanje je dokopao Dragović i kazao ovo pripada meni, a Gligoru daj drugo, što je knjaz i učinio. Nadam se da će nadvladati ljudski razum, da ljudi koji ne misle svojom glavom i žele da razbrate ono što je bratski ljudski, narod koji je govorio jednim jezikom, imao iste običaje, vjeru, nadam se da će ostati jedno i zajedno – kazao je Dragović.