Srpstvo kliče,Tadiću izdajniče

U Petnjici kod Šavnika, rodnom mjestu Radovana Karadžića, juče je vladala mukla tišina. Rođaci i bratstvenici porodice Karadžić sa nevjericom su primili vijest o njegovom hapšenju. Od dvadesetak kuća koje se nalaze na tom području u svega njih nekoliko smo zatekli po nekoga. U dvorištu kuće Gorana Karadžića, na samom ulazu u selo Petnjica, zatekli smo članove njegove porodice, bratstvenika i prijatelja koji su sa suzama u očima komentarisali da ne mogu da vjeruju da je sve što se dogodilo java.
- Boli nas duša. Najviše od svega nepravda i izdaja - kazao je kroz zube Simeun Karadžić, jedan Radovanov rođak.
Njegov komšija Goran Karadžić kaže da je sve ispričano i da je ovo što se dogovilo najviša sramota za jedan narod. On kaže da je bol nadvladao njegovu dušu, tako da je, jednostavno rečeno, na vijest o hapšenju njihovog viteza ostao nijem.
Nastavljamo dalje seoskim putem ali u kućama, koje su raštrkane, nema gotovo nikog.
U dijelu sela iznad crkve gdje se nekada nalazila kuća Radovana Karadžića danas su samo ostaci kućišta obrasli gustom šumom. Na tom terenu samo su se juče mogli vidjeti rijetki prolaznici i novinari.
U Šavniku je, takođe, vladala tuga, komentari različiti, ali uz malo otpora građani, ipak, kažu da se istorija ponavlja, izdaje se vraćaju svakih četiri do pet decenija.
Toma Srdanović, jedan od Šavničana, kaže da je hapšenje Radovana Karadžića najsramniji slučaj koji se mogao desiti srpskom narodu.
- Srbin pravog roda i srpskog poroda nikada nije sebi dozvolio to da izda brata. To su za mene neljudi i duša mi je napaćena kad nam ovako srpstvo ruše. Srpstvo se branilo odvajkada, od Kosova i Kulina bana do današnjih dana. Od nebrata prizivamo brata i otvaramo krvnicima vrata i dozvoljavamo im da nas ruše. Sramno je i čudno da je Boris Tadić dozvolio i naredio Karadžićevo hapšenje. No, bilo je uvijek sramnih Brankovića i ponosnih Obilića. Cijelo mu srpstvo kliče izdajniče. Kao što je izdat Karadžić, isto tako je na prevaru dato i Kosovo. Čorba je zakuvana, tako da će i Mladić pasti. Da sam bio kojim slučajem na mjestu jednog od njih dvojice nikada im ne bih pao u ruke, jer jedan metak rješava život. Ne bih dozvolio da me hapse izrodi. Haški tribunal je samo izmišljeni sud za Srbe. Da je tako potvrđuje i činjenica da su Albance pustili na slobodu - kazao je Srdanović.
Mićko Krsmanović kaže da je izručenje Radovana Karadžića najviša sramota srpskoga naroda koja mu se mogla dogoditi.
- Mišljenja sam da su ovo gnusno djelo, u dogovoru i saradnji, izvršili Boris Tadić i Ivica Dačić. Ovako nešto je bilo i za očekivati od Dačića. Zar mu nije bilo dosta što je Slobodan Milošević isporučen, nego sada i Karadžić. Sramota - kazao je Krsmanović.
- Ne znam da li je poslije presude koju je haški tribunal izrekao Haradinaju, apsolutno Srbija trebalo da sarađuje sa tim sudom. Očigledno je jedno, a to je da se tamo sudi samo Srbima iako postoje dokazi da su drugi činili mnogo gnusnije zločine nego što su to činili Srbi. Iznenađen sam, tim prije još više jer sam smatrao da će Karadžić znati da se sačuva, kazao je Milija Ćeranić.
Jovan - Kadžo Karadžić, kaže da su o hapšenju Radovana Karadžića odlučivale više strukture.
- Mislim da je u pitanju politička igra. No, svako nosi svoj krst i odgovaraće pred sobom i svojom savješću - kazao je Karadžić.

Pokušaji hapšenja

Radovan Karadžić nestao je iz javnosti krajem juna 1996. godine, kada je u dogovoru sa SAD napustio položaj. Prema tvrdnjama bivše portparolke Haškog tribunala Florens Artman, pored zvaničnog sporazuma, Karadžić je s Ričardom Holbrukom postigao tajni dogovor da mu Amerikanci garantuju bezbjednost od hapšenja.
Posljednjeg junskog dana 1996. Karadžić je napustio mjesto predsjednika SDS-a i nestao. Od tada, pa do ponedjeljka, nije se znalo gdje je tačno. Prema pisanju medija, Karadžić je prve godine bjekstva proveo na području Foče, blizu bosansko-crnogorske granice i u vojnoj bazi u Han Pijesku. Često je prelazio na sjever Crne Gore.Strane obavještajne službe započele su operaciju stalnog nadzora nad Karadžićevom familijom. U januaru 1997. godine snage SFOR-a pojačale su kontrolu na putu Han Pijesak - Sokolac, vjerovatno u potrazi za Karadžićem, ali bez uspjeha. Florens Artman tvrdi da je Karadžić jednom prilikom 1997. godine ruskim avionom prebačen u Bjelorusiju, gdje se krio nekoliko mjeseci.
Tada su zabilježeni i prvi pregovori o predaji. Bivši zamjenik glavnog haškog tužioca Grejem Bluit otkrio je da su međunarodni istražioci 1999. godine pregovarali s Karadžićem o uslovima njegove predaje, ali da dogovor nije postignut. Tokom 2001. francuski komandosi locirali su Karadžića GPS uređajem podmetnutim u kola njegovog rođaka. Ali, prema tvrdnjama Artmanove, francuski predsjednik Žak Širak nije odobrio akciju jer nije želio da upadnu u američku zonu. SAD su 2001. godine raspisale nagradu za njegovo hvatanje u visini od pet miliona dolara, dok je Vlada Srbije 2007. odredila nagradu od milion dolara.Kada je u Bosni postalo "prevruće", Karadžić se, prema podacima srpskih obavještajnih organizacija, prebacio u Srbiju. Prema dosijeima srpskih službi bezbjednosti, Karadžić se do ubistva premijera Zorana Đinđića 2003. godine krio u Novom Sadu.
Posljednji ozbiljni pokušaj Karadžićevog hapšenja desio se 2004. godine, ali su tada navodno Amerikanci upozorili Karadžića da se Vlada Srbije sprema da ga uhapsi.