O 100 GODIŠNJICI NAVODNOG „CRNOGORSKOG GENOCIDA“ NAD BOŠNJACIMA I ALBANCIMA PLAVA I GUSINJA''

 

Plav -U organizaciji Dijaspore Plava i Gusinja i OO Bošnjačke stranke u Plavu, čiji predsjednik je Orhan Šahmanović, koji je i predsjednik opštine Plav, pokrenuta je inicijativa za obilježavanje, kako se navodi, 100 godišnjice „crnogorskog genocida“ nad Bošnjacima i Albancima Plava i Gusinja. 

 Tim povodom, kako stoji u saopštenju na sajtu opštine Plav, u Plavu je održana konstitutivna sjednica Organizacionog odbora na kojoj je izabrano rukovodstvo za sprovođenje te inicijative. 

Za predsjednika Odbora, kaže se, predložen je i imenovan Orhan Šahmanović, a za članove prof. dr Šerbo Rastoder, utemeljivač ove ideje, Džavid Šabović, predsjednik OO SDP Plav i poslanik u Skupštini Crne Gore, Husnija Šabović, predsjednik OO DPS Plav i takođe poslanik u crnogorskoj skupštini, Tahir Đonbalaj, predsjednik OO DS Albanaca u Plavu, dr Said Čekić, potpredsjednik Partije za Gusinje i predsjednik SO Plav i Fadil Ulaj, predsjednik OO DUA u Plavu i odbornik u SO Plav. 

Kako prenosi portal bosnjaci.net, u Njujorku je 15. decembra 2012. godine, kod islamskog centra u Montičelu, položen kamen temeljac za izgradnju memorijalnog centra „Šadrvan“. Kamen temeljac, zajedno sa Šahmanovićem, položili su gradonačelnik Montičela Gordon Jenkins i njujorški savezni sudija Frank Labuda. Šahmanović je tom prilikom rekao da će tražiti izvinjenje crnogorske javnosti o negiranju genocida i najavio da će biti spona između Vlade Crne Gore i zahtjeva Dijaspore da se zločini priznaju.

-Za negiranje crnogorskog genocida nad Bošnjacima i Albancima Plava i Gusinja tražiću izvinjenje crnogorske javnosti, a biću spona između Vlade Crne Gore i zahtjeva Dijaspore, koja jedina glasno govori o tim zločinima, da se oni priznaju –kazao je tada Šahmanović, prenosi Portal. 

Takođe, 2 marta, u organizaciji Mešihata islamske zajednice u Crnoj Gori, istim povodom, organizovana je kolektivna molitva navodnim žrtvama 1912/13. godine, kojoj je prisustvovao veliki broj vjernika iz više gradova Crne Gore i regiona.  

 

Skupu su, pored prvog čovjeka Islamske zajednice Crne Gore reisa Rifata Fejzića, imama i službenika Mešihada, prisustvovali potpredsjednik Skupštine Crene Gore Suljo Mustafić, gradonačelnik Plava Orhan Šahmanović, poslanici Husnija i Džavid Šabović, Amer Kalač, Genci Nimanbegu, te direktor turske razvojne agencije „Tika“ Tundžal Čakmak, predsjednik Bošnjačkog nacionalnog vijeća Samir Tandir, predsjednik IO Bošnjačke demokratske zajednice Sead Šaćirović, kao i predstavnici plavskogusinjskih organizacija iz dijaspore.

Predsjednik Šahmanović, pozdravivši prisutne, kazao je, da su 1912 i 1913-ta godine Balkanskih ratova, kada su potekle rijeke krvi i počinjeni zločini nad muslimanskim stanovništvom Plava i Gusinja. 

 

-Brutalnost onoga što se dogodilo ovdje, nikada se ne može zaboraviti, ne samo dok živi naša generacija, nego za sva vremena. Razmjer ovog zločina mora se pamtiti, a ne poricati. Svedočanstava o zločinima su se sto godina prenosila s koljena na koljeno. Ndamo se da će spomen na žrtve počinjenih zločina naći mjesta na stranicama istorije nove i moderne Crne Gore. Nadamo se da će se stanovnici ove kotline osloboditi straha da im neko ne ukrade i ne sakrije istinu o 1913-oj godini –između ostalog rekao je Šahmanović.  

 

Reis Fejzić, istakao je, da ovaj pomen nije samo podsjećanje na, kako je kazao, žrtve Previje i Racine, već molitva za one koji su ovih sto godina na prostoru Balkana stradali zbog vjere i imena koje su nosili.

 

-Ovdje je nakon samo nekoliko mjeseci od odlaska Osmanlija, stradalo na stotine i hiljade nevinih ljudi. Jedina krivica bila im je to što su njihovi preci nekada davno prihvatili islam za vjeru i sa njom promijenili svoj civilizacijski i kulturološki kod. Stotinama godina njihovi djedovi i očevi živjeli su kao muslimani sa istim pravima i obavezama, kao i ostali ljudi u multivjerskoj Osmanskoj imperiji, u kojoj su nastajale džamije, mostovi, hamami, šadrvani, medrese i vakufi, ali se gradile i crkve, konaci, manastiri, i obnavljale patrijaršije i bogoslovije. Dolaskom nove vlasti, umjesto tolerancije i zaštite nad manjinom muslimanima, u novoj državi došao je teror i nasilje. Strijeljani Bošnjaci i Albanci na Prviji smatrali su da im je dug da sačuvaju svoju vjeru, dsa ne uzmiču pred nepravdom i ne povijaju glavu pred tiranijom –kazao je Fejzić, i poručio, da današnja Crna Gora nema razloga da zazire od Muslimana i da se mora suočiti sa „ovim i drugim zločinima“ i istinito progovoriti o njima.

 

Po ovom pitanju reagovao je Esad Muminović, Plavljanin po ocu a Gusinjanin po majci, nekadašpnji pripadnik JNA –graničar na granici sa Albanijom, pitajući, da li bi bilo moguće zaobići nekadašnja sudbonosna dešavanja na ovim prostorima, koja osim kao ružni svjedoci nekog vremena, ne baš u obliku kako se želi predstaviti, ničemu drugo ne služe osim u politikantske svrhe.

Esad Muminović

 

-Gdje su kod intelektualca Plava i Gusinja vrline, mudrost i plemenitost koje su krasile naše pretke? Govori se često od skorije, a sad i na javnim skupovima, o nekakvom „genocidu“ nad Bošnjacima, do skoro je bilo Muslimanima, i Albancima 1913. godine. Neki to nijesu shvatili! Berlinski kongres 1878. godine definiše i granice Crne Gore, što tadašnja uprava Plava i Gusinja nije prihvatala i više od 30 godina odbijala da uđe u granice Crne Gore. Dakle, nakon toliko vremena, postavlja se pitanje, koliko je Crna Gora još trebala da čeka da se Plav i Gusinje povinuju odlukama kongresa? Ako imamo u vidu vrijeme i druge okolnosti pregovarači nijesu ispunili svoj zadatak, vjerovatno iz ličnih razloga, tako da se to moralo rešavati vojno. Dakle, legitimno je uslijedila prisila, gdje neko mora i da strada, što Amerikanci nazivaju kolateralnom štetom kad je oni počine, ali to američko neke ovdje nije mnogo zaboljelo. Sad se od ove crnogorske javnosti traži izvinjenje za ono vrijeme!? Ali, nisam primijetio da se spominje Velika, gdje su pokolj nad nejači činili vulentari, preciznije muslimanska milicija, i balisti, ili Murino, koje su, koliko znam dio opštine Plav, a čije su rane i suviše freške. Moglo se i od SAD tražiti izvinjenje makar zbog one pobijene djece na Murini. Čitam, gospodo sunarodnici, da imate idejno rješenje za spomenik, da bude kao onaj iz Srebrnice, koja ne pripada plavskoj opštini, a niti Crnoj Gori koje su vam puna usta kad vam ona nešto treba, a zašto ne iz Jasenovca, primjera radi –pita Muminović. 

Zaboravilo se, kaže on, kada bi neko od Plavogusinjana muslimana umro negdje na strani, kako se on dočekivao na Murini. I Veličani i Murinjani došli bi kaže na Murino da odaju poštu pokojniku. 

-Zašto se u Crnoj Gori od pojedinaca toliko eksploatiše Srebrnica? Da li se time pokušava pripisati dio odgovornosti Crnoj Gori, ili nacionalno zanimanje napraviti bolje profitabilnim. Sve nešto zakukuljeno, zamumuljeno! Da se podsjetimo, kako je muslimansko-albanska populacija 90-ih godina prošloga vijeka svoj glas dala Liberalnom savezu Slavka Perovića, kasnije se glaslo za Momira protiv Branka Kostića, pa za Mila protiv Momira, stvarno neka čudna formula. Sad, od nikuda pojaviše se posrednici, pregovarači, čitaj biznismeni, između Muslimana i Mila. Priča se da sakupljate glasove po džamijama, te o nekoj trgovini glasova, ili kako pokušavate da vršite islamizaciju naroda islamse vjeroispovijesti! Zašto, koji vam je cilj godpodo? Ne mislite valjda da su pravoslavci genocidan narod –kaže Muminović.

Važno je napomenuti, da su Muminovićevi roditelji bili žrtve jednog bezumnog vremena, u kojem je njegova majka Nadira Muminović-Đurković, što je „Dan“ skorije pisao, preživjela jedno strašno golootočko stradanje. I otac mu Hamdija, nekadašnji oficir akadamac JNA, ceh je platio zbog privrženosti idejama komunizma i odanosti otadžbini, i bio prijevremeno penzionisan.   

-Za majku Nadiru, „Dan“ je skorije prenio iscrpnu priču o njenom golootočkom mučeništvu, na čemu sam mu najtoplije zahvalan. Ovdje želim da istaknem kako mi ni otac nije baš sjajno prošao. Bio je poznat po privrženosti komunističkim idejama, revoluciji i odanosti otadžbini, zbog čega ga je general Janko Bobetko uzeo na zub i progonio, da bi na kraju, sa dužnosti načelnika službe bezbjednosti u Vojnopomorskom sektoru grada Dubrovnika, u 33-oj godini života, bio penzionisan. Ali, Bobetko je kasnije, kako je dobro poznato, eskalirao sa svojim hrvatskim nacionalizmom zbog čega mu je i suđeno. Ovo moje reagovanje ponukano je upravo onim što su ti moji roditelji, kao uostalom i većina njihovih tadašnjih savremenika i sugrađana, stradali u nekim zlim vremenima, rame uz rame s pravoslavcima, što se sada želi prikriti a na djelo iznijeti nekakav genocid nad Muslimanima. Ja samo želim da se sve jednako tretira i posmatra a ne da se ubacuju nekakve dimenzije nečijih ličnih interesa. U tom pravcu, pripremam da iznesem preciznije podatke o stradanju Srba u Plavu i Gusinju od strane muslimanske milicije i balista –poručio je u svom reagovanju Muminović.