Problem su ljudi, a ne zmije

Direktor Prirodnjačkog muzeja Crne Gore Ondrej Vizi objašnjava da se zmije svake godine u ovom periodu pojavljuju u većem broju. On smatra da se građani više plaše ovih gmizavaca i stvaraju paniku te da je "problem kod ljudi, a ne zmije". Vizi ocjenjuje da nigdje nije tako izražen histeričan odnos prema zmijama, kao što je to slučaj u Podgorici.
Podsjetimo da je samo u posljednja četiri dana u prigradskim naseljima u bjelopoljskoj opštini zabilježeno pet slučajeva ujeda zmija šarki, a svi oni upućeni su na tretman na Hirurškom odjeljenju Opšte bolnice u tom gradu.
Ondrej Vizi objašnjava da je zmija bilo i ranije i da su one u Crnoj Gori uglavnom bezopasne, a da je mali broj onih čiji su ujedi opasni. On navodi da su ovi gmizavci najopasniji u Australiji.
/ Normalno je, kao i svake godine, da se zmije pojavljuju u većem broju kada počne sezona. Jednostavno, one tada idu u lov i razmnožavaju se. Prirodna je pojava da zalaze i u stanove. I njima velike vrućine smetaju, pa se sklanjaju u hlad i tako zalaze i u kuće, stanove i vikendice / pojašnjava Vizi.
Poručuje da se, naravno, ne treba opuštati, ali ni praviti paniku. U Crnoj Gori od opasnih zmija priustne su šarke, uglavnom u višim planinskim masivima, i poskoci na jugu.
/ Može doći do ujeda, ali isto se na vrijeme može reagovati. Danas je dobro urađena komunikacija i kada se na vrijeme reaguje sve je u redu i opasnosti su minimalne / kaže Vizi.
On navodi da prema njegovim informacijama u Crnoj Gori u posljednje tri decenije niko nije umro od ujeda zmija, te da su smrtni slučajevi bili zbog nestručne primjene seruma.
Vizi navodi da je svaka zmija duža od metra sto posto bezopasna i nije otrovna i da to godinama pokušavaju da kažu građanima.
/ Ljudi, čini mi se, nijesu spremni da apsorbuju znanja i više vjeruju babskim pričama, te ih stoga treba informisati o zmijama, kako bi se uvjerili da su i zmije dio naše svakodnevice, isto kao i sjenica ili vrabac. U edukaciju o upoznavanju ovih gmizavaca treba da se uključe i škole i nevladine organizacije / zaključuje Vizi.
Ondrej Vizi upozorava da u prirodu, kako bi se izbjegle opasnosti od ujeda zmija, treba ići obuven, ne sjedjeti i zavlačiti ruke u šiblje bez potrebe i zaštite.
/ Ljudi najviše stradaju na selu, kada rade poljske poslove, poput kosidbe ne mogu da se zaštite i obično se u tim slučajevima dešava se da ih ujede zmija. Sve ostalo je bezazleno. Mislim da je najveća opasnost u ovom slučaju neznanje / samatra Vizi.

Ujed obavezno prijaviti ljekaru

Ljekar u Domu zdravlja Podgorica Ankica Ivanović savjetuje građane da u slučaju ujeda zmija obavezno zatraže hitnu medicinsku pomoć u nadležnoj stanici koja ima serume.
/ Građani koji se boje zmija i putuju negdje traže od nas serum. Međutim, to ne praktijemo, jer se oni daju pod nadozorom ljekara i obavezno doktor mora imati anti šok. Najgore je kad dijete nije svjesno ili nije osjetilo da je ujedeno / navodi Ivanovićeva.
U slučaju da se lice koje je ujela zmija nalazi na područjima koja su dosta udaljena od medicinskih stanica, ona preporučuje da se do ukazivanja medicinske pomoći na ujed stavljaju hladne obloge.
/ Za nekoliko sati ništa se ne može desiti. Ali obavezno se javiti u nadležnu medicinsku stanicu. Isto treba uraditi i u slučaju ujeda škorpija, koje mogu biti jako otrovne / dodala je Ivanovićeva.

Živi i preko 40 godina

Sve zmije su mesožderi, neke svoj plijen ubijaju ujedom, druge ga dave, a neke ga žive jedu. Vode porijeklo od četvoronožnih gušterokolikih gmizavaca. Zmije dugo žive. Mnoge i više od 40 godina. Veličina im se kreće od 15 santimetara pa do 11,5 metara. Poznato je oko 2.400 vrsta, od čega 400 otrovnih. Veći broj živi na kopnu, skrivaju se po travi, žbunju, ispod kamenja, a neke žive i na drveću. Nekoliko puta godišnje skidaju kožu, zato što se istrošila od puzanja tlom ili zato što im je postala pretijesna.