Sunovrat vjere u ljudska prava

 Užasniti prizorima kojima je je evropska prosvećenost pomračila i samu vječnost sredinom prošlog vijeka, Ujedinjene nacije su usvojile dokument – Povelju ujedinjenih nacija. Kako je tada promovisano cilj ove Povelje jeste uspostavljanje potpuno novog sistema međunarodno priznatih vrijednosti koje će onemogućiti i najmanje ponavljanje pretrpljenih ili sličnih strahota. Zamišljeno je da Povelja obuhvati skup ideala čijem ostvarenju civilizacija treba da teži ukoliko želi da čovječanstvo opstane. U tim nastojanjima ujedinjene nacije svijeta su rješene „da ponovo potvrdimo vjeru u osnovna prava čoveka, u dostojanstvo i vrednost ljudske ličnosti,“.[1] Kako se danas ispostavlja ovo je početna greška u samoj osnovi dokumenta. Ispovjeda se dakle, vjera čak ne ni u čovjeka već u ljudska prava koja su time stavljena iznad ljudi i vjera u dostojanstvo i vrijednost ne ljudskog života već ljudske ličnosti čime je sam ljudski život sasvim obezličen.

Ovo globalno vjerosipovjedanje obezličenja ljudskog života koje je ozakonjeno i usvojeno od strane 193 države[2], danas u vrijeme još svijetlije civilizacijske prosvećenosti, čini se snažnije i otvorenije nego ikad donosi svoje gorke plodove. Sitim ljudima obećano je da će biti još sitiji i oni počeše činiti zlodjela kakvih bi se i gladni vuci postidjeli.

Otkrivanje rugobnog lica ove vjere najjasnije počinje od 22. januara 1973 godine kada je Vrhovni sud SAD-a odlučio da je utrobno umorstvo malog Roa[3] u skladu sa ustavom bez obzira na svjedočanstva o tome da je ovaj mali dječak u dvočasovnoj borbi za život preživio više pokušaja ubijanja kiselinom i gušenja prekidom dotoka krvi i da je na kraju dr pažljivo gledajući na zidni sat golim rukama zadavio bebu u utrobi majke kako bi joj oduzeo život prije rođenja i time izbjegao odgovornost za ubistvo. Od ove presude u SAD-u je za 39 godina ubijeno 54 000 000 ljudi.

Slijedeći svoje dogme UN su počele širom svijeta da na mjestu živorodstva siju smrt, te finansiraju projekte poput onog „jedan par jedno djete“ u Kini u okviru kojeg vlasti čine prisilne prekide bebinog života putem abortusa bez obzira na njenu gestacijsku starost, ili projekte seksualnog obrazovanja koji dokazano povećavaju broj oboljelih od HIV-a i broj maloljetničkih trudnoća.

Rđave majke – Povelje UN, rđavija kćer – Evropska konvencija za zaštitu ljudskih prava, i čuvar njenih ekstremnih dogmi - Evropski sud za ljudska prava, 28. avgusta 2012. godine[4] su pokazali svu gnusobnost ove vjere rekaviš glasno ono što su nacisti u strahu od javnog mnjenja šaptali a to je da je opravdano ubiti onoga ko će imati bilo kakav poremećaj, pa makar to bile i poteškoće sa disanjem. Ovi humanisti su otišli još jedan korak dalje od nacista proglasivši ovaj zločin ljudskim pravom!!

Naime, italijanski par od kojih oboje boluju od cistične fibroze – bolesti disajnih organa koja je najčešća genetska bolest u zapadnoj Evropi (jedna od 22 osobe je nosilac ove bolesti), želio je da rodi potomstvo koje neće bolovati od ove bolesti. Kako bi to postigli već su počinili jedan prekid života svome nerođenom čedu. Smatrajući da je za njih povoljnije da začnu putem vještačke oplodnje ali da prije implatacije oplođenih ćelija izvrše tzv. pre-implatantno genetičko dijagnostikovanje, poznatije kao PGD, i na taj način odaberu samo „zdravo potomstvo“, obratili su se Evropskom sudu jer prema italijanskim zakonima želja im nije mogla biti ispunjena.

Iako se ovaj par nije obratio nacionalnim sudovima[5], što je uslov da bi predmet uopšte bio razmatran, Evrospki sud je prihvatio da razmatra njihov slučaj. Na ovaj način Evropski sud je derogirao svoja pravila o prihvatljivosti predmeta koja je ustanovio kroz praksu u predmetima slične sadržine.[6]

Tumačeći odredbe Konvencije koje garantuju pravo na poštovanje privatnog života (član 8) Evropski sud je našao da „želja“ da se ima zdravo potomstvo „čini jedan aspekt privatnog i porodičnog života i obuhvaćena je zaštitom iz člana 8“ (paragraf 57). S toga, pravna nemogućnost da se ispuni ova želja bilo putem embrioredukcije ili putem PGD-a, čini roditelje (vukove) žrtvama (nerođenog čeda) i krši njihovo pravo na poštovanje privatnog i porodičnog života (paragraf 58). Prema ovom stanovištu, pravo na privatnost obuhvata „pravo roditelja da rode dijete koje ne pati od bolesti koje oni nose“ (paragraf 65) – zaista srcekidajuća humanost. Tako smo došli do toga da „želja“ za zdravim potomstvom stvara obavezu na strani države da to i omogući primjenom eugenike – jednog od najstrašnijih nacističkih zločinstava.

Evropski sud je ovom presudom izjednačio pojam ljudske „želje“ sa pojmom ljudskog „prava“, čime je ozakonio skrnavljenje vjekovne tekovine koja se zove pravo dozvoljavajući da se ono bezganično prilagođava htenjima današnjice. Znamo da se ljudske želje i moral najčešće sukobljavaju i međusobno bore za prevlast nad čovjekom. Od 28.08.2012. godine moral je i konačno prognan a na pijedestal civilizacijskih i ličnih vrijednosti postavljena je ničim ograničena gospodarica „želja“. Tako je Iustitia i zvanično postala dama bez morala kojom rukovode njene želje. Slijepa i naoružana kurva.

Tako je čovječanstvo za samo 64 godine izostavljajući vjeru u Boga živoga, ponovo oživjelo vjeru u smrt i to zakonskim opravdavanjem masovnih ubistava onih koji su najugroženiji i najbespomoćniji među nama. Drugi svjetski rat je upravo ovako počeo – ubijanjem osoba sa tjelesnim ili duševnim nedostacima nazvanim „beskorisne izjelice“ u medicinskim ustanovama. Da li će narod(i) današnjice smoći snage da pruže otpor tihom genocidu nad bezglasnim višemilionskim žrtvama?

[1] Preambula Povelje ujedinjenih nacija iz 1948. godine

[2] https://www.un.org/en/members/growth.shtml 03.09.2012.

[3] U.S. Supreme Court ROE v. WADE, 410 U.S. 113 (1973)

[4] The case of Rosetta Costa and Walter Pavan v. Italy (Ap. 54270/10 submitted on 20 September 2010)

[5] koji su već imali praksu da nalažu PGD( npr. sud u Kaljariju, 22 septembar 2007; sud u Bolonji 29 jun 2009, Florenci 17 decembra 2007 i Salernu 3 januara 2010.

[6] S.H. v. Austria, GC, predstavka broj: 57813/00, 3 novembar 2011