Radenković: Hitno zaustaviti progon SPC i srbskog jezika u Crnoj Gori

 Redakciju IN4S-a posjetio je Dejan Radenković, poslanik Socijalističke partije Srbije (SPS) u Skupštini Srbije. On je u intervjuu za naš portal kazao da se srbski narod u Crnoj Gori nalazi u nezavidnom položaju, posebno kada je riječ o crkvi i jezičkoj zajednici koja je najbrojnija, podvlačeći da se takvim odnosom prema narodu koji čini trećinu stanovništva ne ostvaruju evropski standardi, kao i to može biti velika prepreka na putu ka Evropskoj uniji.

Gospodine Radenkoviću, koliko uopšte pratite političku situaciju u Crnoj Gori, i kako gledate na ovdašnju političku scenu?

Sklon sam da konstatujem da sam veoma upućen u politička dešavanja kod vas. Pratim izvještavanje medija iz Crne Gore. Bez namjere da Vam laskam, veoma intenzivno pratim i izvještavanje portala IN4S, i svakako da sam zadovoljan kvalitetom informacija i analizama političke situacije koje publikujete. Moram da priznam da nisam ravnodušan prema svemu što čujem i vidim, iako me, iskreno, raduje napredak koji Crna Gora ostvaruje na putu ka Evropskoj uniji, gdje vjerujem da ćemo stići zajedno.

Možete li biti malo konkretniji? Prema čemu to posebno niste ravnodušni?

Pa nikako, recimo, ne mogu biti zadovoljan položajem u kome se nalazi srbski narod u Crnoj Gori. Nezavidan položaj Srba ovdje, produkt je aktuelnog političkog ambijenta.Nemam namjeru da tražim personalno krivce zbog takvog stanja, ali sam siguran da ni Evropska unija ne može podržati asomilaciju koja traje, prije svega kroz diskriminaciju srpske jezičke zajednice. Koliko znam i prema poslednjem popisu u Crnoj Gori ta jezička zajednica je ubjedljivo najbrojnija, i elemntarna je logika i red da srbski jezik bude službeni, a posebno se srbskoj djeci mora omogućiti da nastavu prate na svom jeziku. Nemam ništa protiv jezika koji su u fazi „nastajanja“, ali je goli primitivizam i nasilje nametati većini stanovništva da govore jezikom koji nije njihov.

Kako gledate na progon SPC?

Srbska pravoslavna crkva prolazi kroz pravu golgotu u Crnoj Gori. To stanje je utoliko apsurdnije ako svi dobro znamo da je upravo srbska crkva stvorila Crnu Goru. Progon srbskih sveštenika i krajnje negativan odnos prema najvišim predstavnicima pravoslavlja u Crnoj Gori ne mogu služiti na čast nikome. SPC je u Crnoj Gori svoja na svome. Uostalom, riječ je o jedinoj kanonski priznatoj pravoslavnoj crkvi kod vas, a to veoma često ističe i predsjednik Crne Gore Filip Vujanović.Uviđam da predsjednik Vujanović ima znatno drugačiji stav prema Srbskoj pravoslavnoj crkvi u odnosu na predstavnike izvršne i zakonodavne vlasti, što je donekle ohrabrujuće.Kako god, progon SPC i srbskog jezika bi morao što hitnije da se zaustavi.

Srba gotovo da nema ni u organima državne uprave, iako čine trećinu stanovništva.Kako na to gledate?

Pročitao sam negdje da čak i u zvaničnim izvještajima u Crnoj Gori piše da je Srba svega oko tri posto među zaposlenima u državnim organima. Taj podatak je poražavajući, definitivno. Ta praksa prosto ne bi smjela da bude održiva, posebno kada se zna da Srba ima oko 30 posto. Ovdje više nije riječ samo o neispunjavanju evropskih standarda, već se radi o uskraćivanju elementarnih ljudskih i građanskih prava ljudima samo zato što se izjašnjavaju kao Srbi. Teško je, svakome normalnom, objasniti da se sve ovo dešava narodu koji je do prije „samo“ sto godina imao 95 odsto udjela u stanovništvu Crne Gore (popis iz 1909.g.).

U Crnoj Gori živi i značajan broj državljana Srbije u statusu raseljenih lica sa Kosova i Metohije. I oni se žale na diskriminaciju od strane režima u Crnoj Gori. Koliko su Vam njihovi problemi poznati?

Sa željom da ne budem pogrešno shvaćen, moram da vam priznam da me kao poslanika sa Kosmeta upravo položaj mojih sunarodnika koji su protjerani i žive u Crnoj Gori najviše i interesuje.Ovo tim prije jer sam u prethodnom sazivu Skupštine Srbije kao zamjenik predsjednika Odbora za KiM bio i pozvan da se interesujem za populaciju sa KiM u Crnoj Gori, i ostvarujem odličnu saradnju sa predstavnicima Saveza udruženja raseljenih u Crnoj Gori. Znam da je njihov položaj izuzetno težak. Paradoks je da im država dosadašnji boravak u trajanju od 13 godina ovdje smatra nezakonitim, osporavajući im na taj način pravo na crnogorsko državljanstvo, pri čemu su očevi i majke mnogih od njih rođeni ovdje. Njima je namijenjen status stranaca sa stalnim nastanjenjem s kojim će im ostvarivanje prava na rad, socijalnu i zdravstvenu zaštitu i obrazovanje biti veoma limitirani, odnosno imaće status građana trećeg reda, kao i do sada. Priznaćete da je van pameti da ni djeca iz raseljeničkih porodica koja su rođena u Crnoj Gori, nemaju pravo na državljanstvo. Nije mi poznato da postoji sličan primjer bilo gdje u Evropi. Najbolje rješenje za njih bi bilo da se vrate svojim ognjištima na KiM, ali zahvaljujući neradu međunarodne misije i privremenim institucijama u Prištini, od toga nema ništa. O tome svjedoče i najnovija ubistva i premlaćivanja Srba i Crnogoraca koji su se vratili na Kosmet ili pak pokušali da se vrate, kao u slučaju Miloša Čukića, nastanjenog u Beranama, koji je brutalno pretučen prije par dana u centru Peći. Kada je stanje na Kosmetu već tako, država Crna Gora koja je godinama dobijala ogomne donacije na ime ovih ljudi, morala bi da stvori ambijent za njihovu istinsku integraciju u sredinama gdje sada žive, a to se, zaista, ni najmanje ne postiže primjenom Zakona o strancima. Kao poslanik ću se angažovati i da Kancelarija za Kosovo i Metohiju Vlade Srbije koju vodi Aleksandar Vulin ubuduće obraća dodatnu pažnju na kosmetske raseljenike u Crnoj Gori, jer oni su državljani Srbije, i tu očekujem da ovdašnji raseljenički Savez koji radi veoma dobro, bude glavna spona između svog članstva tj.korisnika i Vlade Srbije.

Pomenuste privremene institucije u Prištini i njihov odnos prema raseljenima. Kakav rasplet očekujete u vezi sa pregovorima između vlasti u Beogradu i predstavnika kosmetskih Albanaca?

Upravo ste na pravi način definisali pitanje, jer dijalog koji je u prekidu jeste dijalog predstavnika vlasti Srbije i predstavnika kosmetskih Albanaca, koji ne zadire u status naše pokrajine, iako ima i takvih interpretacija, posebno sa albanske strane. Izvjesno je da će se stvari pomjeriti sa mrtve tačke, jer se primarno razgovara o životnim pitanjima koja opterećuju i srpsku i albansku, ali i sve druge zajednice na KiM. Aktuelno stanje nikome ne odgovara,a i jedna i druga strana moraju žrtvovati ponešto. Mi smo nedvmosmisleno za nastavak dijaloga, i tu nema nikakve dileme. Status pokrajine je definisan Ustavom Srbije i Rezolucijom 1244 SB UN, i oko toga se nećemo pogađati, a sve drugo, što se nas tiče, može biti na dnevnom redu u svakom trenutku. I, naravno, spremni smo na kompromise.