Živi drani pa klani

Tačan broj Srba iz Hercegovine i pripadnika JNA i rezervista iz Crne Gore, koji su u periodu od 1992. godine do 1995. godine bili zatvarani, mučeni i ubijani po logorima u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, nikada neće biti poznat. Po zlu su se najviše istakli Lora kod Splita, Čelebići kod Konjica i Dretalj kod Čapljine. Nakon povlačenja JNA iz Splita u ratnu luku Lora uselila se hrvatska policija. U periodu od 1992. do 1995. godine samo u tom mučilištu život je izgubilo 70 ljudi. Žive su ih drali, pa klali, pričaju preživjeli logoraši.
Oni koji su preživjeli stravična mučenja pričaju da ni nakon 16 godina ne mogu da zaspu kao ostali ljudi. Tvrde da su Hrvati najviše mučili Crnogorce, stavljajući ih na struju, kidajući im uši i vadeći jezike.
Prema riječima jednog od preživjelih logoraša Damjana Tripkovića osim ratnih zarobljenika u Loru su dovođeni i civili.
- Sjećam se, kao da je juče bilo kada su me uhvatili na sred ulice u mom automobilu. Bio sam u civilu i kod sebe nijesam imao ni metka, a kamoli neko oružje. Bilo nas je sedmoro djece, šestoro su Hrvati ubili. Najstarijeg brata su ubili na kućnom pragu. Kada sam uhapšen direktno su mu sproveli u splitsku Loru. Tamo sam bio mjesec dana, a činilo mi se kao vječnost. Primoravali su nas da radimo svakakve vulgarnosti. Mene i brata svezali su i prikačili na struju, a potom nas tjerali da jedan drugom polni organ stavljamo u usta - ispričao je Tripković, dodajući da više jednostavno nema snage da priča o paklu kroz koji je prošao.
On kaže kako mu se i danas čine da ga mučitelji progone, da streca kako po danu, tako i po noći.
Bivši komandant Vojne policije u Šibeniku, Mario Barišić kaže da nikada neće zaboraviti scene iz Lore i zloglasni Blok C.
-Kada sam vidio šta se tamo radi preživio sam šok, a mogu da zamislim kako je bilo onima koje su mučili. Ljudima su vadili oči, čupali jezik. Činjeni su stravični zločini. Sjećam se nekih vojnika, kasnije su mi rekli da su pripadnici nikšićko-šavničke grupe. Mučili su ih, psovali im majku crnogorsku i srpsku. Hrvatski vojnici su govorili da su zarobljenici u Split dovedeni sa drugih ratišta izvan Hrvatske, te da nije nikakav problem, da možemo svašta da im radimo. Tada sam vidio i neke Crnogorce, iskasapljene, bez ušiju, očiju, jezika i slomljenih udova. Prizor je bio strašan - tvrdi Barišić.
On kaže da je desetak Crnogoraca u uniformama bilo smješteno u zloglasni Blok C iz kojeg niko živ nije izašao.
- Koliko se sjećam vidio sam deset ili 11 crnogorskih vojnika u lokvi krvi. Da bi mi savjest bila čista odlučio sam da sve ispričam u javnosti i da to potvrdim na sudu, iako su me nazivali izdajnikom i drugim pogrdnim imenima - rekao je Barišić.
Još jedan od preživjelih logoraša, Vukan Kovač priča kako su njega i još 15 saboraca hrvatske redovne jedinice vojske zarobili na ratištu.
- Dvojicu su odmah ubili, a nas 16 zarobili i ubacili u kamion. Odvezli su nas vezanih očiju. Put je trajao nekoliko sati. Odveli su nas u neki betonski objekat, kasnije smo saznali da je to Lora kod Splita. Ne mogu da pričam šta su nam sve radili, jer to nijesam mogao ispričati ni svojim najmilijim. Bilo je strašno, ni danas ne mogu da spavam mirno već mi se scene stalno vraćaju - rekao je Kovač.
Logoraš Mirko Babić dodaje kako su im, pored ostalog nakon što bi ih prebijali i mučili na razne načine, glave stavljali u NJC šolje i polivali ih vodom.
Veso Deretić koji je takođe preživio strahote Lore kaže da im hrvatska vojska nije dozvoljavala da idu u sanitarni čvor.
- U NJC sam prvi put ušao poslije 18 dana. Bili smo živi kosturi, iste slike kao iz Jasenovca. Kovali su sanduke jedni za druge. Sjećam se da je prvi sanduk bio namijenjen Draganu Jeliću iz Trebinja - ispričao je Deretić.
On dodaje kako su mu strahote stalno pred očima, te da većina njih, preživjelih logoraša živi pod dejstvom jakih tableta za smirenje pokušavajući da se izbore sa svim onim što su preživjeli.
- Ostale su stravične traume. Jednostavno, toga ni poslije 16 godina ne mogu da se oslobodima. I dan danas čujem zvuk metalnih vrata sa ćelije - kazao je Deretić.
Preživjeli logoraš Vladimir Žarković tvrdi da je i on bio zadužen za kovanje sanduka.
-Tjerali su me da pravim sanduke, od onih za municiju u koju bi kasnije hrvatski vojnici stavljali iskasapljene zarobljenike. U početku sam kovao po jedan, a kasnije svakodnevno po najmanje dva sanduka - rekao je Žarković.

Priključivani na struju

Logoraši kažu i da su ih hrvatski vojnici dovodili u posebne ćelije gdje bi ih priključivali na struju, odnosno na tv aparate. Kažu da se radilo o tv aparatima bez ekrana iz kojih su visile žice. Držali bi ih satima ispred aparata bez ekrana, a potom ih tukli i mučili, i tjerali da prepirčaju šta su gledali na televiziji. Nakon toga su im "servirali" da jedu ljudski izmet.

Krvave hodnike prao jezikom

Preživjeli logoraš Mirko Babić kaže da su ga hrvatski vojnici u Lori mučili na zvjerski način.
-Tuklo me nekoliko njih u NJC-u. Pošto bi me dobro isprebijali, uhvatili bi me za ruke i vukli po hodniku dugom nekolikom metara do ćelije. Daju mu da predahnem nekoliko sekundi, a onda natjeraju da poližem svu svoju krv od ćelije, preko hodnika, nazad do NJC-a. To što su nama tamo radili, ljudski um ne može da smisli. To samo njima može da padne na pamet - kazao je Babić.