Albancima lijepo kraj crkve na Rumiji
IN4S ekskluzivno objavljuje fotografije koje neumoljivo demantuju tvrdnje pojedinih albanskih političkih prvaka i funkcionera DPS-a da je obnova crkve na Rumiji poremetila međukonfesionalni sklad u Baru i Crnoj Gori.
“Na vrhu Rumije nema stanovnika. Ima samo vukova, lisica i drugih životinja, a oni ne obavljaju vjerske obrede”. Prije samo tri dana, izgovorio je ovo Osman Subašić, visoki funkcioner SDP-a, aktuelni potpredsjednik Opštine Bar i doskorašnji pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, reagujući na incident izazvan najnovijim skrnavljenjem crkve Svete Trojice, ne osuđujući vinovnike događaja,a istovremeno, ničim isprovociran, optužujući Srpsku pravoslavnu crkvu da je glavni pokrovitelj "velikosrbskog nacionalizma, šovinizma i hegemonizma u Crnoj Gori“, i to zato "što je postavila limeni objekat na Rumiji“.
I, bez ikakve dvojbe, prva Subašićeva konstatacija jeste na mjestu - nema na vrhu Rumije stanovnika. Nema ih, jednako kao što ih nema ni u neposrednoj blizini brojnih drugih vjerskih objekata u cijelom svijetu. Ipak, vjernici u sve većem broju dolaze u ovu crkvu, jedni (jednako pravoslavci i rimokatolici) da bi se Bogu molili, drugi (muslimani) poštujući tako viševjekovnu tradiciju da pripadnici svih konfesija koje žive u Baru, posebno na dan Svete Trojice, zajedno se ispenju na vrh planine i, prema običaju, odnesu do tamo po kamen iz podnožja Rumije.
Ništa epohalno, dakle, Subašić time nije otkrio!
A kakav se to "velikosrbski nacionalizam, šovinizam i hegemonizam“ može pripisati jedinoj autentičnoj i kanonski priznatoj pravoslavnoj crkvi u Crnoj Gori, naročito kada je riječ o obnovi crkve na Rumiji, čime je ostvaren četiri i po vijeka star zavjet i san brojnih generacija Barana u sve tri vjere?
Zar je moguće da gospodinu Subašiću smeta što sada i njegovi sunarodnici – Albanci, masovnije nego ikada ranije pohode svetu planinu i boravak pred crkvom ovjekovječuju, ponoseći se fotografijama nastalim pred ovim hramom, koji je božjim promislom ponovo na Rumiji, kao onaj koji je na istom mjestu bio do 1571. godine, kada su ga turski okupatori porušili? Moguće je, očigledno!
Istini za volju, nije gospodinu Subašiću prvi put da vlastite frustracije tako bezočno i primitivno iskaljuje na SPC, koja je ovdje svoja na svome. Subašićev govor mržnje i aktivnosti usmjerene ka raspirivanju međunacionalne netrpeljivosti, godinama su njegova "lična karta“. Nije, ipak, Osman jedini funkcioner iz ovdašnjeg paradržavnog aparata koji je grešan prema Srbskoj pravoslavnoj crkvi i pravoslavlju uopšte...
Nego, može li biti da je Subašiću zasmetalo upravo to što vrh Rumije i crkvu na njemu poslednjih mjeseci obilazi i sve više mladih Albanaca, kojima hram Svete Trojice očito ne "bode oči“ kao njemu i njegovom partijskom šefu, već naprotiv – isti veoma poštuju ? Može, dakako!
Može li biti da je upravo to zasmetalo i onima iz paradržavnih službi koji su, kako se javno govori, naložili skrnavljenje crkve na Rumiji, nastojeći na taj način da svjesno destabilzuju prilike pred parlamentarne izbore, kako bi se još jednom DPS i SDP proizveli u spasitelje i čuvare mira? Naravno da može, jer je rukopis, reklo bi se, veoma prepoznatljiv! Upućuje, i te kako na takav zaključak i podatak da poruka "Etnik Albania“ (za razliku od svih drugih novoispisanih grafita na rumijskoj crkvi ) na albanskom nema nikakvo značenje, što će reći da su na vrh Rumije možda poslati amateri da obave povjerljivi zadatak (skrnavljenje), jer, moguće je, među Albancima crnogorske službe nisu našle nikoga spremnog za tako prljav posao.
S druge strane, Subašićevom sunarodniku Safetu Utiću sve čestitke. Momak je, ponosno šireći zastavu svoje matične države – Albanije pred crkvom na Rumiji, zajedno sa brojnim sunarodnicima, mahom mladim momcima i djevojkama, ovjekovječio boravak na vrhu svete planine. Fotografije je učinio dostupnim praktično svakome ko želi da ih vidi. Prvenstveno svojim facebook prijateljima, kojih je tek nešto malo manje od hiljadu, smjestivši ih u jedan od svojih, dakle, javnih albuma.
Utić, inače Podgoričanin ( tako kažu podaci s njegovog profila na popularnoj društvenoj mreži), pored čestitki i "lajkova“ za uspomene sa Rumije, "čašćen“ je i sa par komentara iz susjedstva kojima se, mora se konstatovati, ne doprinosi daljoj afirmaciji međukonfesionalnog sklada. Tako izvjesni Izmir Kacabeti iz Skadra, u poruci ispisanoj ispod jedne od Safetovih fotografija sa Rumije, na "zidu“ njegovog facebook profila, "poziva“ zloglasnog terorističkog vođu "OVK“ Adema Jašarija (ubijen u Drenici 1998.) da dođe na Rumiju. Jašari, izvjesno je, ne može da dođe, ali bi zagovornici ideje rušenja crkve Svete Trojice (iz DPS-a i SDP-a) mogli da se ispenju na vrh Rumije, pokaju se zbog bogohuljenja i slobodno rašire svoj barjak pred hramom. Naravno, mogu se i fotografisati. Svakako, i slike učiniti dostupnim javnosti. Premijer Lukšić, kao Baranin i veoma aktivni korisnik facebook mreže, možda je najpozvaniji da slijedi primjer Safeta Utića. Samo, bez spreja u zadnjim džepovima, molimo.I bez pajsera, podrazumijeva se!
- Izvor
- in4s.net/ vostok.rs
- Povezane teme
- CrnaGora
- spomenik
- pravoslavlje
- religija
- odnosi
Komentara (0) Ostavite Vaš komentar Objavite novost
Stotine Rusa svakodnevno potpisuju vojne ugovore, čime je novi poziv za mobilizaciju nepotreban, izjavio je portparol Dmitrij Peskov.
U srbskom Drvengradu – “selu Emira Kusturice” – otvoren je 22. novembra uveče međunarodni festival dokumentarnog filma “RT.Dok: Vreme naših heroja”.
Ruski vojnici izveli su udar na parking za avione na aerodromu u rejonu Aviatorskog, uništivši jedan od stacioniranih letelica. Na Kupjansko-Svatovskom pravcu ruske snage su podigle za
Ostale novosti iz rubrike »
- Prodacu stan kad odem u penziju i preko Solis-a potraziti plac na Fruskoj Gori da napravim sebi nest
- Ako je auto previše star popravke će koštati puno. Bolje ga je prodati i uzeti novi polovni. Loše je
- Gdje idemo sada? Biblija kaže: "U propisano vrijeme [kralj sjevera = Rusija] će se vratiti" (Danij
- Bravo! Vranje je divan grad, Vranje ima dusu... Bravo, Sladjo!
- Pozdrav za umetnicu. Slike su divne i krase moj dom u Beogradu.