Majka i beba preživjele rak!

 Lyndsey Crowder je britanska državljanka kojoj je dijagnostikovan rak i data joj je ljekarska prognoza da joj je ostalo svega nekoliko nedelja života. Ova vijest joj je pala kao hladan tuš nakon sreće koju je doživjela kada je samo nekoliko dana prije fatalne dijagnoze saznala da je uspjela da ostane trudna s obzirom da je prethodno izgubila tri bebe.

Smrt je razjapila svoje nenasito ždrelo nad njom obzinuvši i život njene bebe. Naime, ljekari su joj savjetovali da prekine trudnoću kako bi mogli da neometano provedu tretman hemoterapijama.
 
Ova hrabra žena je odbila ovaj savjet ljekara i sa tumorom veličine manje fudbalske lopte u grudima krenula je na hemoterapije koje su se odvijale u devet turnusa. Ljekari nisu znali kako će hemoterapije uticati na razvoj djeteta.

Sada, četiri godine kasnije, Lyndsey Crowder živi srećno sa svojom zdravom ćerkicom. (izvor: LifeNews.com).
 
U posljednje vrijeme se u javnosti sve češće čuje stav nauke koji se na ovakvim slučajevima i dokazuje, a to je da prekid trudnoće nikada nije najbolje sredstvo liječenja. Tačnije, da prekid trudnoće ne doprinosi liječenju bilo koje bolesti.

Podsjetimo se takođe da zbirka studja objavljenih u prestužnom medicinskom žurnalu The Lancet, pokazala da prekid trudnoće nije neophodan u slučajevima kada se žena liječi od raka dojke jer, kako se navodi: „ne postoji dokaz da prekid trudnoće poboljšava ishod terapije“. 

Sa druge strane brojni su negativni efekti prekida trudnoće prvenstveno na mentalno (jer povećava suicid za 248 % - Finland National Research and Development Center for Welfare and Health, sklonost ka samopovrjeđivanju za 70 % - the British Journal of Psychiatry itd.), ali i fizičko zdtavlje žene (npr. prema podacima Instituta za rak između žena koje su oboljele od raka grudi je 50% više onih koje su počinile prekid trudnoće).

U Republici Srbskoj i pored brojnih dokaza koje pred nas svakodnevno postavljaju i nauka i život, još uvjek važi odredba iz člana 11 (1) a) Zakona o uslovima i postupku za prekid trudnoće („Službeni glasnik Republike Srpske“, broj: 34/08) a koja propisuje da se prekid trudnoće može se izvršiti i poslije navršene desete gestacijske nedjelje trudnoće "kada se na osnovu medicinskih indikacija utvrdi da se na drugi način ne može spasti život ili otkloniti teško narušavanje zdravlja žene." Medicinske indikacije na osnovu kojih bi se ovo moglo utvrditi ne postoje. Čak i kada bi postojale prednost se ipak mora dati činjenicama u odnosu na indikacije.

U praksi se javljaju situacije u kojima ljekari nisu sigurni kako će trudnoća uticati na terapiju i oporavak žene ili kako će tretman uticati na razvoj djeteta te u nedostatku ovih informacija ljekari na žalost preporučuju prekid trudnoće.

Interesantan je podatak koji se navodi u udžbeničkoj literaturi na pravnim fakultetima iz predmeta Pravna medicina (ili Sudska medicina), koji kazuje da dijete od HIV pozitivne majke ima preko 50 % šanse da se ne zarazi ovim virusom, odnosno da se rodi zdravo. Međutim, i pored ovoliko velikih šansi da se rodi zdrava beba, bez naučnog ili bilo kakvog drugog obrazloženja, literatura sasvim indoktritivno preporučuje prekid trudnoće ?!?

Očigledno je da je savremena nauka napredovala te da je nedostajuća znanja na ovom polju putem stručnih studija i medicinske prakse sasvim ispunila, kao i to da ova znanja jednoglasno govore o tome da prekid trudnoće ne doprinosi liječenju istovremeno ukazujući na niz komplikacija do kojih ovaj zahvat dovodi. Ove činjenice su uticale na nacionalno zakonodavstvo brojnih država SAD-a u kojima je razvijena posebna procedura informisanja majki koje žele da prekinu trudnoću a koja ima za cilj da im predoči sve relevantne medicinske i naučne činjenice u vezi zahvata kojem žele da se izlože (Luizijana, Teksas, Južna Dakota, Mičigen itd.) i o posljedicama koje iz njega proizilaze. Na ovaj način svaka dogmatska, lažna i nenaučna predstava koju žena može imati prilikom donošenja odluke da uništi najmanje jedan život se neutrališe istinom. Jedino se na ovaj način  može govoriti o slobodnom izboru. Međutim, i pored svega ovoga sporna odredba Zakona još uvjek nastavlja da živi u Republici Srbskoj neometano hraneći se ljudskim životima.

Ako nije zasnovana na naučnim činjenicama ili medicinskoj praksi, na čemu se dakle zasniva ova odredba Zakona o kasnom prekidu trudnoće zbog tzv. medicinskih indikacija?