Poziv na pokajanje

Pravoslavno shvatanje posta tijesno je vezano sa bogoslužbenim životom Crkve. Kada je riječ o Velikom postu koji prethodi Vaskrsenju Hristovom, njegov bogoslovski smisao predstavljen je u posebnom zborniku odabranih molitava i himni zvanom Triod. Otac Aleksandar Šmeman, crkveni istoričar i liturgičar sa akademije Svetog Vladimira u Njujorku, svojevremeno je objavio studiju o Velikom postu koja je i kod nas prevedena, u kojoj govori o postu, polazeći, upravo od bogoslužbenih sadržaja iz Trioda. Ovom studijom, post i bogosluženje predstavljeni su kao organska cjelina. Ustvari, pravi smisao posta neshvatljiv je van bogoslužbenog života Crkve. Prema Triodu, Veliki post nagovještava se, u bogoslužbenom smislu, već pet nedjelja prije njegovog početka. Svaka od tih nedjelja dobila je ime po događajima koji su opisani u Jevanđelju Hristovom. To su: Nedjelja Zakhejeva, Nedjelja o mitaru i fariseju, Nedjelja o Bludnom sinu, Mesoposna nedjelja i Siropusna nedjelja. Zajednička poruka i svjedočanstvo svih odabranih jevanđeljskih mejsta je poziv na pokajanje. U trećoj, pripremnoj, nedjelji o Bludnom sinu (Lk. 15; 11-35) govori se o mladiću koji je uzeo od oca dio svog imanja i, lutajući tuđom zemom, prosuo ga. Kada je ostao bez ičega, vraća se svome ocu i prima oproštaj. Njegov stariji brat ne shvata očevu popustljivost prema mlađem sinu i buni se. U ovoj priči, s jedne strane, naglašena je potreba za pokajanjem i, sa druge strane, potrebna za milostivošću prema grešnicima. Mesopusna nedjelja vezana je za jevanđelje o strašnom sudu. Kada Hristos dođe da nam sudi, mjerilo Njegovog suda biće ljubav. U ove dane (mesopusna subota - Zadušnice), Crkva nas poziva da se molitveno sjećamo svih onih koji su "usnuli" u nadi na vaskrsenje i na život vječni. Da bi smo razumjeli značenje ove veze Velikog posta i molitve za upokojenje, prema Šmemanu, treba da znamo da Ljubav predstavlja osnov i suštinu života Crkve. Moljenje za mrtve je izraz ljubavi. Moleći se za njih mi ih susrećemo u Hristu, koji je pobijedio smrt. U Hristu nema razlike između živih i mrtvih, jer su u Njemu svi živi. Dalje, Šmeman zaključuje, ljubeći Hrista, ljubimo sve one koji su u njemu.
Sve pripremne nedjelje posta vrhune u činu opraštanja, koji se sprovodi uoči početka prve nedjelje posta na večernjem bogosluženju. Velikoposno bogosluženje ima svoj naglašeno liturgijski smisao, potrebu za pričešćem svetim Hristovim tajnama. Za vrijeme posta često se ponavlja na bogosluženju Crkve molitva Svetog Jefrema iz Sirije, koja glasi: "Gospode i Gospodaru moga života! Ne daj mi duh lijenosti, tuge, požude i praznoslovlja. Daruj mi, slugi Tvome, duh čistote, smirenosti, trpljenja i ljubavi. Da, Gospode Care, daj mi da vidim svoja pregrešenja i da ne osuđujem brata svoga jer si blagosloven u vjekove vjekova. Amin". Ova molitva, na jedinstven način, nabraja sve negativne i pozitivne elemente pokajanja i predstavlja naš lični podvig u postu. Velikoposna himnografija iz Trioda pomaže nam da postimo istinski, a ne formalno. Snagu za istinski post crpimo iz onoga što slijedi - Slavnog Hristovog Vaskrsenja i Njegovog božanskog Domostroja spasenja.
Velikoposno molitvoslovlje iz Trioda nadahnulo je i našeg Vladiku Petra II Petrovića Njegoša da napiše Luču mikorkozma. On je, kako sam kaže, napisao to djelo za sedam nedjelja Velikog Posta, ne puštajući nikoga k sebi. Njegova Luča, na kraju, proslavlja Hristovo Vaskrsenje - što je adekvatno smislu Velikog Posta.

Različito razumijevanje smisla Četrdesetnice

Veliki post, kakav danas poznajemo, dobio je svoj oblik u desetom vijeku. Prije toga, bilo je razlike u načinu njegove primjene u raznim mjestima. Ustanovljeno je da je sredinom drugog vijeka Crkva znala samo za kratki post prije godišnje proslave Vaskrsa. Kada i gdje i na koji način se post pred Vaskrs razvio od kratkog dvodnevnog na četrdesetodnevni - otvoreno je pitanje. Pretpostavlja se da je došlo do spajanja dva posta u jedan. Spomen Hristovog Posta u pustinji, koji je povezan sa Bogojavljenjem, i ovaj post prije Vaskrsa vremenski su bliski. Već u četvrtom i petom vijeku post pred Vaskrs naziva se Čedrdeset dana i predstavlja univerzalno prihvaćenu sezonu Velikog posta. Bilo je različitog razumijevanja smisla Četrdesetnice, zavisno od kraja. U Konstantinopolju su u četrdeset dana uključivali subote i nedjelje, ali su isključivali Strasnu nedjelju, Lazarevu subotu i Cvjetnu nedjelju. Na Zapadu i u Egiptu, navodi o. Aleksandar Šmeman, u Veliki post bila je uključena i Strasna nedjelja. Odlučujuću ulogu u postizanju jednoobraznosti velikoposnog vremena imao je Sveti Teodor Studit u devetom vijeku.

O postu iz Poslanice Svetog Apostola Varnave

"Evo, ovo je post koji sam izabrao, veli Gospod: Odrešuj svaku svezu nepravde, raskini omče nasilnih ugovora, otpusti potlačene na slobodu, i pocepaj svaki nepravedni ugovor. Radijeli gladnima hljeb svoj, i ako vidiš nagoga odeni ga; one bez krova uvedi u dom svoj, i ako vidiš poniženoga, nemoj ga prezreti, niti se (odvraćaj) od bliskoga roda tvoga. 4. Tada će sinuti rano svjetlost tvoja, i odjeća će tvoja ubgrzo zablistati, i pravda će ići ispred tebe, i slava Božija zaogrnuće te. 5. Tada ćeš zavapiti i Bog će te uslišiti - još dok ti govoriš (molbu), reći će ti: Gle, evo me! - ako od sebe odbaciš svezu (nepravde), i dizanje ruku, i riječ roptanja; i ako gladnome daš hljeb svoj od duše svoje, i dušu poniženu pomiluješ". (prevod ep. Atanasija Jevtića)