Sve veći broj maloljetničkih trudnoća u RS

Imajući u vidu sve rizike i posljedice koje rani brakovi i vanbračne zajednice, maloljetničke trudnoće, njihovi prekidi ili porođaji imaju na zdravlje i nesmetan psihofizički razvoj djeteta, aktivnosti se moraju usmjeriti u preventivne programe, a to zahtijeva da učenje djece o njihovom zdravlju i odnosima u vezama bude dio obrazovnog sistema, od najranijeg uzrasta djece, prilagođeno njihovim potrebama.
 
 
U Republici Srbskoj, svake godine sve mlađi maloljetnici stupaju u prvi seksualni odnos, tako da već djeca iz devetog razreda osnovne škole imaju seksualno iskustvo, a bilježi se sve veća pojava polno prenosivih bolesti u periodu adolescencije i sve veći broj maloljetničkih trudnoća.

Ova činjenica zabrinjava prije svega zbog toga što se maloljetnici ranim stupanjem u seksualne odnose dovode u razne rizične situacije, kako u opasnost od maloljetničke trudnoće, tako i u opasnost od seksualno prenosivih bolesti, te emocionalnih posljedica koje ovakavo ponašanje može imati. Druga pojava koja takođe predstavlja rizik jesu seksualni odnosi sa starijim osobama, što predstavlja seksualnu zloupotrebu djece.

Aleksandra Kukoljac, koordinator programa dječijih prava u centru “Zdravo da ste”, rekla je za BUKU da je zakonska klauzula pristanka na seksualni odnos u uzrastu od 14 godina često bila i kamen spoticanja u slučajevima kada su djevojčice bile izložene seksualnom nasilju, a onda su pod pritiskom davale izjavu da je to bilo dobrovoljno, što je poništavalo element krivičnog djela. Zbog toga su u planu inicijative koje bi ovu dobnu granicu pomjerile na 16 godina.

Kad je u pitanju preventivno djelovanje, Kukoljac ističe da je edukacija i roditelja i mladih jedan od najvažnijih oblika sprečavanja pojave maloljetničkih trudnoća, ali i da je jako važna otvorena komunikacija između roditelja i djece.

“Program edukacije iz ove oblasti nije uvršten u redovni obrazovni sistem. Obrazovanje za unapređenje i zaštitu seksualnog i reproduktivnog zdravlja djece je uglavnom u djelokrugu rada zdravstvenih institucija i nevladinih organizacija. Pozitivan primjer predstavlja Zeničko-dobojski kanton, gdje je NVO ‘Naša djeca’, Zenica, uspjela izlobirati kod kantonalnog ministarstva obrazovanja da ovi sadržaji postanu dio kurikuluma za rad odjeljenskih zajednica. Nevladine organizacije i zdravstvene ustanove zadnjih deset godina rade na edukaciji djece i mladih na zaštiti i unapređenju seksualnog i reproduktivnog zdravlja. Vršnjačku edukaciju realiziraju obučeni vršnjački edukatori kroz radionice i kampanje. U okviru zdravstvenih ustanova ponegdje su otvorene ambulante za mlade, koje su tako organizovane da obezbjeđuju pravo na privatnost, pravo na informacije i sve usluge su besplatne”, napominje ona.

U BiH radi 16 prijateljskih centara, a u 4 grada postoje još i Info centri i ambulante za zaštitu seksualnog i reproduktivnog zdravlja. Pored Asocijacije XY, koja je isključivo fokusirana na ovu oblast zdravlja mladih, u realizaciju ovih programa uključene su još neke nevladine organizacije u BiH: Demokratski centar „Nove nade” iz Bihaća, „Zdravo da ste” i Akcijom protiv side iz Banjaluke, „Naša djeca” iz Zenice, „Vermont” iz Brčkog, Abrašević iz Mostara, te Fondacija lokalne demokratije iz Sarajeva.

Kukoljac je rekla da postoji uloga i odgovornost svih aktera u društvu kad je ova pojava u pitanju.

“Roditelji treba da informišu i pripreme svoje dijete na adekvatan ulazak u seksualni život. Obrazovne institucije takođe treba da edukuju djecu o seksualnom i reproduktivnom zdravlju, zdravstveni sistem, udruženja i organizacije da ovaj proces pomognu. Ipak najveća odgovornost je na najvišim instancama koje treba da razviju strategije, akcije i obezbijede resurse da se ovaj problem preventivno rješava i da se u slučajevima kada dođe do maloljentičke trudnoće, djetetu i porodici pomogne da ovu situaciju prevaziđe na najbolji mogući način”, objasnila je Kukoljac.

Podsjetimo da je nakon izvještavanja o implementaciji Konvencije o pravima djeteta, UN Komitet za prava djeteta uputio BiH preporuku, još 2005. godine, da pojača mjere protiv povećane konzumacije alkohola i duvana među djecom, da poboljša programe za promociju zdravog načina života i da uspostavi usluge savjetovanja za mentalno i reproduktivno zdravlje koje su namijenjene adolescentima, jer je ovo područje života djece i mladih ocijenjeno kao problematično.

“Iako su sve preporuke ugrađene u Akcioni plan za djecu BiH, koji je izrađen i usvojen prošle godine, one nisu visoko na listi prioriteta kod donosioca odluka, mnogi nisu sa njima čak ni upoznati. S tim u vezi, i realizacija preporuka je bila sporadična i slaba. U RS, na primjer, ne postoji strategijski papir koji reguliše prevenciju upotrebe alkohola među mladima, a upotreba alkohola je jedan od rizičnih faktora koji mogu da dovedu do pojave većeg broja maloljetničkih trudnoća. Takođe, zakonski propisi koji regulišu upotrebu alkohola među mlađima od 18 godina ne sprovode se temeljno, i postoje sramne prakse da se točenje alkohola i ulazak u klubove za djevojčice ispod 18 godina toleriše i dozvoljava, dok mladići ostaju ‘ispred vrata’. Javna je tajna da se ovo dešava u noćnim klubovima svuda kod nas, jer što je više mladih djevojaka u klubu – ima i više posla”, napominje ona.

Rani brakovi

Iz kanceralije Ombudsmana za djecu RS rekli su da su rani brakovi kod djece svi oni zaključeni prije njihovog punoljetstva i svi oni dovode do povrede njihovih osnovnih prava, prije svega prava na nesmetan psihofizički razvoj, te njihovog prava na zaštitu zdravlja i obrazovanja.

“Ta djeca stupanjem u brak suočavaju se sa onim životnim teškoćama sa kojima se nisu u stanju nositi, njihov život se naglo mijenja i od njih se očekuje da preuzmu odgovornost za svoje odluke. Ali ove odluke nisu samo njihove, zakonodavac je upravo imajući u vidu njihovu zrelost i mogućnost donošenja tako važnih životnih odluka, obavezao druge subjekte da procijene i odluče da li je to što oni hoće zaista njihov najbolji interes i da li su oni tjelesno i duševno sposobni za vršenje prava i obaveza koje proizilaze iz braka. Njihov brak nije samo njihov problem i društvo bi se moralo suočiti sa razlozima i motivima djevojčice od 14 godina koja se odluči na taj korak i učiniti odgovornim one koji u tome ne vide problem”, rekla je za BUKU Vesna Popović, viši stručni saradnik za odnose s javnošću kancelarije Ombudsmana za djecu RS.

Objasnila je da je provedeno istraživanje vezano za maloljetničke brakove i da podaci govore da je za tri godine u Republici Srbskoj zaključeno 289 maloljetničkih brakova.

“To su zaključeni brakovi, a poseban problem su vanbračne zajednice za koje se ne zna ni stvarni broj, niti koja je donja dobna granica djece koja žive u takvim zajednicama. Broj maloljetničkih trudnoća takođe nije poznat, jer se ne zna broj namjernih prekida trudnoće. Zbog straha od roditelja, reakcije sredine, zbog činjenice da su trudnoće i neplanirane i neželjene, do njihovog prekida dolazi i u ustanovama koje ne ispunjavaju uslove utvrđene Zakonom o uslovima i postupku za prekid trudnoće, a onda nema ni podataka o njihovom broju. Pri tome, podaci iz škola govore da su za dvije školske godine 2009/2010. i 2010/2011. godinu, srednju školu zbog udaje i trudnoće napustile 74 učenice”, istakla je Popovićeva.

Objasnila je da su Ministarstvu prosvjete i kulture poslali prijedlog da se utvrdi program edukacije djece u obrazovnom sistemu o njihovom reproduktivnom zdravlju, da program bude prilagođen uzrastu djece i njihovim potrebama, te da se utvrde mogući oblici realizacije programa i nadzor u njegovom provođenju.

“Obrazovanje je istovremeno i ljudsko pravo i nezamjenjivo sredstvo za ostvarivanje ostalih ljudskih prava. Pravo djeteta na obrazovanje zahtijeva da obrazovni sistem prepozna one teme i probleme sa kojima se djeca svakodnevno susreću, a koje će učiniti da ciljevi obrazovanja definisani Zakonom budu i ostvareni. A to zahtijeva da se mladima omogući pravo na informaciju i edukaciju i o seksualnom i reproduktivnom zdravlju”, između ostalog stoji u ovoj preporuci.

Maša Mirković, socijalna radnica i izvršna direktorica Udruženja građana “Nova generacija”, rekla je da osoba koja nije navršila 18 godina nije spremna za roditeljsku ulogu, iako godine nisu presudne kada o tome govorimo.

“Dosta roditelja danas nije spremno za preuzimanje odgovornosti koju nosi ovaj vrlo težak zadatak. Potrebno je mnogo odricanja i požrtvovanosti da bi dijete izraslo u zdravu, pametnu i sposobnu osobu, a mnogi su djecu dobili zaista nepripremljeni na svoje buduće zadatke. Često kažemo da je roditeljstvo najteži posao i za njega treba odvojiti dosta vremena. Posebno kada govorimo o maloljetnicima. Oni još uvijek pohađaju školu, teško je naći bilo kakvo zaposlenje, a ako još na to dodamo da su mladi u tim godinama i željni izlazaka i provoda sa vršnjacima, sasvim nam je jasno na kojem mjestu se nalazi roditeljska uloga”, objasnila je Mirkovićeva.

Dodaje da djeca nisu dovoljno upoznata, posebno u osnovnoj školi niti o polnim bolestima, niti o kontracepciji.

“Sa svih strana smo bombardovani načinom života na zapadu, raznim spotovima, filmovima, nema nikakve cenzure, a sve to je predstavljeno kao jako atraktivno i poželjno. Loša strana te priče se ne spominje ili bar ne na onaj način koji bi bio zanimljiv djeci. Oni žele da budu moderni, da budu u ‘fazonu’, to je ‘cool’, da prate trendove i slično. Još ako njihovi roditelji ne obraćaju pažnju na ono što djeca gledaju, ako ne razgovaraju sa njima ili izbjegavaju razgovore o takozvanim ‘škakljivim’ temama kao što su pubertet, seksualni odnosi, kontracepcija, trudnoća..., djeci ostaje jedino da o tome pričaju sa vršnjacima ili da informacije o tome nađu na internetu. Pri tom, vrlo je upitno šta je od tih dobijenih informacija tačno i šta je ispravno”, napominje naša sagovornica.

Kad se govori o prevenciji ovih pojava, Mirkovićeva ističe da se dosta nevladinih organizacija bavi ovom problematikom, ali da sa djecom treba otvoreno razgovarati.

“Roditelji treba da im posvete više pažnje, treba da grade odnos pun povjerenja gdje se dijete neće ustručavati da se obrati roditelju za pomoć i ako se desi ta trudnoća. Svakako i u školama tome treba posvetiti više pažnje, posebno kontracepciji, te kome se djeca mogu obratiti i tražiti savjet. Pored roditelja, osobe od povjerenja treba da budu i razrednici/e ili članovi stručnih timova po školama. Naše društvo je još uvijek puno predrasuda, tako da se često više brine o tome šta će neko iz komšiluka reći, nego o tome kako pomoći djetetu”, zaključuje Mirkovićeva.

Video predavanja

Ministarstvo prosvjete i kulture RS, u saradnji sa timom ljekara, osmislilo je seriju predavanja iz oblasti reproduktivnog zdravlja i putem video-konferencijskih veza koje vode stučnjaci iz ove oblasti, učenike osnovnih škola širom RS upoznaju sa ovom problematikom, a djeca su do sada mogla slušati predavanja Ranke Kalinić, dječijeg psihijatra i Sanje Sibinčić, doktorice.

Ranka Kalinić, dječiji psihijatar, rekla je da zvanični podaci javnih zdravstvenih ustanova pokazuju da svaka srednja škola u prosjeku godišnje zabilježi tri do pet maloljetničkih trudnoća, što je pedesetak samo na području Banjaluke, a poznato je i da se i dalje koriste i ilegalne metode za prekid trudnoće.

Objasnila je da od pedesetak maloljetničkih trudnoća, njih pet do sedam završi rađanjem djeteta, a tu je riječ isključivo o mladima koji imaju izuzetnu podršku roditelja, gdje je trudnoća kasno otkrivena i nije se mogla prekinuti, te gdje je ostvarena dobra saradnja između institucija za mentalno zdravlje, ginekoloških institucija, roditelja i škole, tako da se uz mali prekid pohađanja nastave omogući djevojci da završi školovanje.

„Imamo sve veću pojavu maloljetničkih trudnoća i one su veliki problem, jer nema pravog rješenja. Namjerni prekid takvih trudnoća kasnije često rezultira sterilitetom, a rađanje bez dobre socijalne podrške roditelja i okruženja dovodi do preranog napuštanja školovanja i nepripremljenosti mlade majke i oca na roditeljstvo. Za stupanje u seksulani odnos potrebna je i psihološka i socijalna zrelost, što znači da je osoba dovoljno zrela da bude odgovorna prema sebi i prema partneru, jer moraju biti svjesni da njihov seksualni život vuče i određene posljedice”, objasnila je ona.

Prema njenim riječima, nerijetko se dešava da se javljaju djevojke koje su ostale trudne iz prvog seksualnog odnosa, što pri stupanju u seksualne odnose njima djeluje jako daleko i nezamislivo.

Profesor doktor Sanja Sibinčić rekla je da se polno prenosive bolesti najviše javljaju kod mlađe populacije, jer je biološki sistem adolescenata nedovoljno razvijen i podložan tim oboljenjima.

“Nedostatak edukacije onemogućava adolescente da pravilno koriste sredstva koja će spriječiti nastanak polnih bolesti. Učenicima treba pričati i o kontracepciji i o tome da treba da imaju neke osnove koje će kasnije moći nadograđivati novim znanjem. Pravilna edukacija djece omogućiće prevenciju neplodnosti, prevenciju nekih drugih oboljenja, kao i karcinoma grlića maternice time što će se zaštititi od HPV-a”, rekla je Sibinčićeva.

Ćutanje porodice i škole o temama koje djecu interesuju i koje su sastavni dio njihovog odrastanja poseban je problem. Djeca o temama, problemima i odnosima u vezama informacije dobijaju od vršnjaka, iz časopisa ili interneta. Imajući u vidu sve rizike i posljedice koje rani brakovi i vanbračne zajednice, maloljetničke trudnoće, njihovi prekidi ili porođaji imaju na zdravlje i nesmetan psihofizički razvoj djeteta, aktivnosti se moraju usmjeriti u preventivne programe, a to zahtijeva da učenje djece o njihovom zdravlju i odnosima u vezama bude dio obrazovnog sistema, od najranijeg uzrasta djece, prilagođeno njihovim potrebama.
Izvor: buka.org