Pio sam ljudsku krv

Bahreinski državljanin Ali Ahmed Ali Hamad, i nekadašnji komandir odreda "El mudžahedin" koji je od strane Al Kaide poslan u rat na prostoru BiH, da se bori na strani Bošnjaka u svojoj knjizi "U mreži zla" opisuje svoj život, od rane mladosti, do učešća u krvavim ratnim pohodima terorističke organizacije Al Kaida po cijelom svijetu.

Ali Hamad, koji je pristupom u Al Kaidu dobio ime Ebu Ubejda osuđen je u BiH na 12 godina zatvora zbog terorizma, koje izdržava u zeničkom zatvoru.

Kako ističe u svojoj knjizi, Ali Hamad, je u inat svojoj porodici, a posebno bratu koji ga je od rane mladosti tukao i maltretirao, prešao iz šiita u sunite, nakon čega je vrbovan u redove Al Kaide. Zbog te kobne greške, kako navodi, kajaće se cijeli život.

Njegovo prvo ratno iskustvo, desilo se u Avganistanu, a obuku je prošao u kampu "Džaver", gdje je prošao i prvi test odanosti i vjernosti Osami bin Ladenu, vođi Al Kaide i njegovim trupama, s kojim je imao i nekoliko bliskih susreta.

O tome kakve je torture preživio i kakva iskušenja Ali Hamad piše:

- Nakon četrdeset dana obuke na raznim vrstama oružja, pozvao me oficir da se javim u pećinu koja se koristila kao komanda. Kada sam došao do njega, u ruci je držao čašu s malo tamnocrvene boje, a zatim mi je rekao: Danas si završio obuku u ovom kampu. Moram ti priznati da si bio među najboljima. Zbog toga sam te zvao i pripremio za tebe poseban završni zadatak. To će biti posljednje ispitivanje jačine tvoga srca, nakon čega mi je pružio čašu sa crvenom tečnošću - piše u knjizi Ali Hamad.

Nakon toga, oficir mu je, kako kaže, rekao da je to malo friške neprijateljske krvi i da bi bilo dobro da je popije.

Nakon što se nećkao i izbjegao da ispije krv, oficir mu je zaprijetio: "Ako to ne uradiš, bićeš kažnjen i vraćen u svoju zemlju."

Nije imao drugog izlaza. Ispio je neprijateljsku krv, ali je, kako piše, nakon krvi popio i vode i zadatak izvršio, kao da se ništa nije desilo.

Taj isti oficir, nedugo nakon incidenta s krvlju, pred Ali Hamada je stavio i drugi test.

- Oficir Ebu Bešar pozvao me sebi, a kada sam došao do njega u ruci je držao čakiju i rekao mi da narežem svoj prst. Pitao sam ga zašto, a on mi je odgovorio da želi da vidi izraz mog lica kada osjetim bol i kada vidim vlastitu krv kako teče. Odbio sam to. Nakon toga mi je ljutito rekao da to nije molba već naredba. Poslije toga malo sam nasjekao svoj prst i lizao sam kapi krvi, misleći u sebi: Lakše je i manje gadljivo da pijem vlastitu krv, nego tuđu. Uvijek ću piti svoju krv, ako već moram, da ne bih opet morao piti tuđu, to što ne dozvoljava ni vjera ni zakon - navodi Ali Hamad u knjizi.

On navodi i to da usvojenici Al Kaide, u većini slučajeva prpadaju islamskoj vjeroispoviesti, ali da ih ima i iz drugih religijskih zajednica.

- Nove žrtve Al Kaide slate su na obuku ne samo u Avganistan, već i na Filipine, u Pakistan, Čečeniju, Alžir, Sudan, kao i u Bosnu i Hercegovinu tokom rata od 1992. godine do 1995. godine, gdje sam i ja bio - piše Bahreinac Ali Hamad, ali i obratno.

Jedan građanin Federacije BiH bio je poslat u Tadžikistan, gdje je i poginuo boreći se u Ibn el-Hatabovoj jedinici protiv Rusa.

Nakon jedne operacije u Avganistanu, Ali Hamad se, kako kaže, vratio u svoju zemlju, ali tamo nije dugo ostao. Naređenje, pristiglo iz samog vrha Al Kaide, da je potreban svojoj braći u Bosni i Hercegovini, kako piše, dotuklo ga je.

- Odugovlačio sam odlazak u Bosnu koliko sam mogao, jer nisam vidio svrhu mog ratovanja tamo, ali naređenje ipak nisam mogao odbiti. Pao sam u tamu iz koje nema izlaza - navodi pisac knjige "U mreži zla".

Iako nije otišao s prvom grupom Al Kaidinih boraca u BiH, nakon vijesti da je u borbi, na planini Igman kod Sarajeva, tokom napada na aerodrom poginuo princ Ebu el-Fatih, Ali Hamad se uplašio za svoj život, pretpostavljajući da će ga zbog izbjegavanja naređenja da ode u Bosnu i pomogne islamskoj braći kazniti njegovi nadređeni.

- Uvjeravali su me tada da su Bosanci dobri ljudi. Rekli su mi: Zajedno ćemo s našim Bosancima istrgati srpske glave. Mnogo su se obradovali kada su saznali da mnogo mudžahedina iz cijeloga svijeta dolazi njima u pomoć - piše Ali Hamad te dalje navodi kako su mu rekli da nije svjestan posljedica odbijanja naređenja.

U septembru 1992. godine krenuo je u Bosnu. Tada je imao 21 godinu i nije imao izbora.


Novinare Bi-Bi-Sija ubili mudžahedini

Kada sam stigao u selo Bijela Buča i preuzeo odgovornost nad jedinicom, borci su mi pričali o likvidaciji dva strana državljanina, za koje se ispostavilo da su novinari Bi-Bi-Sija iz Velike Britanije.

- Rekli su mi da je Ebu Maiz, nakon što su ga novinari bezbroj puta molili za intervju, došao na izvanrednu ideju. On je uz odobrenje Imad el-Misrija uvjerio mudžahedine da otmu novinare, proturivši im priču da oni nisu oni za koje se predstavljaju, već da su špijuni. Narednog dana, na dogovorenom sastanku Ebu Maiza i novinara, izvršena je njihova otmica. Novinari su dovedeni u Bijelu Buču, gdje su ispitivani uz prebijanje i mučenje, da bi na kraju bili pogubljeni, a potom bačeni u jedan potok - piše Ali Hamad.

Međutim, tu planu nije bio kraj. Mjesto pogubljenja bilo je namjerno izabrano, jer je taj potok bio ispod planine gdje su bili položaji HVO, pa su tako ubistva namještena kako bi nadležnim organima BiH izgledalo da su ih smaknuli pripadnici HVO-a.

Ali Hamad ističe da je o ovoj podvali spreman da svjedoči makar ga to koštalo života.