Svi u glavnoj ulozi

Na Televiziji je igrao Dositeja Obradovića, Jovana Steriju Popovića, Ivu Andrića, Borislava Pekića, kralja Aleksandra Obrenovića... U pozorištu je imao više od stotinu uloga, a u filmu "Turneja" koji se upravo snima, Tihomir-Tika Stanić pojaviće se i kao producent sa svojom kućom "Balkan film".
Kaže, pomalo se osjeća kao junak novog filma, jer je sjajnu glumačku ekipu, sve domaće zvijezde, "zaveo" i poveo na put do Banja Luke, gdje prve klape padaju, dok snijeg neprekidno veje...
~Smatrate li da je proteklo dovoljno vremena za objektivan otklon od svega negativnog što se dešavalo?
- Mislim da jeste i da je riječ o filmu koji uopšte ne tumači rat i ne svrstava se ni na jednu stranu. To je priča o dva različita svijeta, umjetničkom i realnom. Na ovaj drugi, nemamo nikakav komentar, osim nekakvog humanističkog. Ovo je priča o poniženjima koja rat donosi ljudima sa svih strana i svi akteri, bilo pozitivni ili negativni, su junaci, ako se uopšte mogu dijeliti na takve.
Mislim da je napokon došlo vrijeme da se o tome progovori. Da nije tako i ne bi bilo moguće snimati ovaj film, a mnogi su nas podržali. Ova priča ne dijeli, već spaja ljude. Film je okupio umjetnike koji nijesu opterećeni mržnjom. Umjetničko djelo ne može se raditi bez ljubavi.
~Pojavljujete se u dvostrukoj ulozi. Koliko je naporno i izazovno biti u jednom filmu i glumac i producent?
- Režiser Goran Marković ponudio mi je da produciram ovaj film i da igram jednu od glavnih uloga. Na početku, prihvatio sam da budem producent, jer je to za mene bio veliki izazov, ali i zato što se radnja filma dešava u Bosni, za koju sam višestruko vezan. U prvo vrijeme, odbijao sam da istovremeno glumim. U međuvremenu, pozvali smo Svetozara Cvetkovića. On je prihvatio da bude koproducent („Testament filmsĆ-prim.aut.). Tada sam shvatio da, ipak mogu i da igram. Kada počne snimanje, o producentskom dijelu posla razmišlja Cvetković i obrnuto. Sada tako i funkcioniše. Svetozar i ja se dugo poznajemo, profesionalno smo vezani u Ateljeu 212, a i bliski smo prijatelji. Imamo apsolutno povjerenje jedan u drugog i dopunjujemo se.
~Ekipu čine velika imena našeg glumišta. To su zvijezde bivše jugoslovenske, kao i savremene srpske filmske scene. Koliko je bilo teško okupiti ih u isto vrijeme na jednom projektu?
- Zahvaljujući autoritetu režisera Gorana Markovića, svi su iz prve prihvatili poziv. Planirali smo snimanje u vrijeme praznika, kada se uglavnom u pozorištu ništa ne dešava. Pripreme su trajale godinu i po dana. I tada smo već napravili glumačku podjelu. Na vrijeme smo obavijestili sve glumce, pa su tako mogli da se oslobode nekih drugih obaveza.
~Kako izgleda kada uklopite njihove izražene umjetničke energije u jedinstvenu ekipu?
- Sve savršeno funkcioniše. Izgleda da što su veći i bolji umjetnici, sve su veći profesionalci, pa ima manje problema. Manje su izražene sujete. Manja je i muka sa njima. Niko u ekipi nema posebne prohtjeve. Ponašaju se suprotno onome što se očekuje od nekoga ko ima status zvijezde. Za ovu sredinu veliki je događaj prisustvo mnogih aktera. Novinari svakodnevno intervjuišu, dolaze na snimanja, fotografišu ih... Glumci su sa ovdašnjim stanovništvom i vojskom u prisnoj komunikaciji.
Oni, zaista nemaju posebnih prohtjeva i upravo to je fenomenalno, a recimo, snimamo na minus deset Celzijusovih stepeni. Možda je sve tako i zato što su producenti dva glumca, a takođe i režiseru Markoviću su roditelji bili glumci.
Prije početka snimanja uspješno smo riješili podjelu uloga, a to je već 90 odsto posla. Iako se kao producenti nijesmo miješali reditelju. Potrudili smo se da Markovićeve želje ostvarimo. Nijesmo zvali glumce koji imaju težak karakter, već je u startu kriterijum bio da je riječ o dobrom glumcu i dobrom čovjeku, pa tek onda su poštovani svi ostali uslovi.
Čini se da se nijesmo prevarili. Najzad, film je i posvećen glumcima, tako da različitosti u jakom individualnom pristupu i izrazu samo pogoduju snimanju ovog ostvarenja.
~Ovdašnje čitaoce zainteresovala je "Turneja" jer će se u Vašem filmu pojaviti Branimir Popović, ali i mlada glumica ponikla na cetinjskom Fakultetu dramskih umjetnosti - Jelena Đokić?
- Ona je na snimanju sa bebicom, šestomjesečnom Klarom, i ta činjenica nas sve raduje. Svako jutro se okupimo oko nje. Trudili smo se da joj omogućimo da snima film, iako je Klara mala. Jelenu doživljavam kao člana najuže porodice. Družimo se i privatno. O njoj kao glumici mislim da je rijetko talentovana, i da je veliki profesionalac.
Branimir Popović je jedini glumac koji je dobio ulogu i na filmu. On je, podsjećam, već igrao u "Turneji" u teatru. Priključiće se ekipi krajem januara.
Živana Janjušević.

Svi na zadatku

Tika Stanić je rođen u školi u selu Šeškovci, nedaleko od Banja Luke, gdje mu je otac Nedeljko imao službu, a majka Grana (rođeno Dragnić) je naše gore list - iz Nikšićke župe. Ipak, u njegovo pamćenje urezana je Bosna, rijeka Vrbas gdje je rođen i Una na kojoj je proveo djetinjstvo i ranu mladost. Zato ne čudi što film nastaje u Republici Srpskoj.
- Ovdje sam rođen i odrastao, imam mnogo poznanika i prijatelja, kumova, a svi oni nam pomažu. Čak je i moj brat ovim povodom doputovao iz Engleske. Svi su se uključili u kompletan proces, u snimanje i organizaciju - kaže Stanić.

Glumci prvi osjete zemljotres

~Nakon brojnih uloga u pozorištu, šta Vas još inspiriše u Talijinom hramu, iako ste ne tako davno (pr)ocjenjivali da u našim pozorištima više ne vrijede estetski i etički kriterijumi dostojni umjetnosti?
- Ono što me i dalje privlači pozorištu jeste izazov novog i novog kontakta. U sali su uvijek drugi ljudi. Postoji neizvjesnost i svježina u ponavljanju istog, a koja je u pozorištu moguća. Jer, sa vama uvijek dišu drugi ljudi. Ne znate ko je te noći i iz kog razloga došao u pozorište. Takođe, ono vam pruža mogućnost da u sebi otkrijete nešto što niste znali da možete učiniti ili da to umijete. Negativne ocjene bile su reakcija na izjave ljudi koji su se kritički odnosili prema društvu, politici i svim drugim pojavama, a zanemarivali činjenicu da su i dio tih vremena, i da su isplivali na površinu zahvaljujući njima, a pokušavali su da pozorište odvoje od realnosti.
Nasuprot tome, samtram da je pozorište ogledalo društvenih događanja. Zato, teatar nije i ne može biti imun na događanja devastacije i rasula koja ga okružuju. Na osipanje morala, estetskih i etičkih vrijednosti, pozorište upozorava prije svih. Umjetnici imaju intuiciju i prvi naslute društvene promjene. Mi prije drugih osjetimo zemljotres.

Zvijezde bez problema

Radnja filma "Turneja" smjeljtena je u 1993. godinu, najgore vrijeme rata u Bosni i Hercegovini. Grupica glumaca iz Beograda, potpuno nesvjesna u ljta se upuljta, na nagovor jednog kolege kreće u potragu za brzom zaradom - na "turneju" po Srpskoj Krajini. Međutim, upadaju u srce rata i počinju da lutaju od ratiljta do ratiljta, od vojske do vojske...
Početak snimanja filma "Turneja" po scenariju i u režiji Gorana Markovića, već je izazvao veliko interesovanje medija sa prostora bivše Jugoslavije. Crnohumorna priča o snalaženju glumaca nenadano "bačenih" u ratom zahvaćenu Bosnu i Hercegovinu dovodi pred Markovićevu kameru Miru Furlan, Slavka Štimca, Svetozara Cvetkovića, Jelenu Đokić, Gordana Kičića, Stelu Ćetković, Branimira Popovića, Dragana Nikolića, Josifa Tatića, Voju Brajovića, Novaka Bilbija, Dušana Lakišića, Senada Bašića, Demira Hadžihafizbegovića, Radenka Šejla, Ljubišu Stevanovića...

Josif Tatić "živi" lik

Reditelj Marković, autor filmova „Nacionalna klasaĆ, „Majstori majstoriĆ, „Variola veraĆ, „Već viđenoĆ, „Sabirni centarĆ ili „Tito i jaĆ, jedanaesti igrani film „TurnejaĆ realizuje poslije ljest godina pauze, koliko je proljlo od filma „KordonĆ koji je osvojio Gran pri na festivalu u Montrealu 2003. godine.
- "Turneju" je napisao inspirisan stvarnim događajem... A, zanimljivo je da danas u ekipi imamo i glumca koji je bio akter avanture. To je Josif Tatić, koji je živi lik iz priče i ozbiljno "motri" kako sve teče - otkrio je Stanić.
Naime, krajem januara 1992. godine, na dan Svetog Save, predstava „Ljovinistička farsaĆ bila je pozvana da gostuje u Banja Luci. Tada se već rat rasplamsao u Bosni, a glumci, neznajući ljta se tamo događa, preljli su nesiguran koridor. Vozač je zalutao, i uljli su na hrvatsku teritoriju. Kada su stigli u Gospić vidjeli su građanski rat izbliza...